Ako je tvrtka Zana projekt, nad kojom je Trgovački sud u Zagrebu 25. siječnja ove godine proglasio stečaj, za bagatelne novce mogla postati suvlasnica najvećih privatnih radijskih postaja u Hrvatskoj – kako sugeriraju ekskluzivni dokumenti koje je Nacional objavio u prošlom broju – njezin zakonski zastupnik pred Trgovačkim sudom mogao bi kazneno odgovarati ako je izdao lažnu ispravu kako tvrtka nema imovine. To je za Nacional izjavio stečajni upravitelj tvrtke Zana projekt Zdenko Bešlić.

Nacional je objavio preslike četiri ponude koje su vlasnici i suvlasnici četiri utjecajne medijske tvrtke – Media doma, Media servisa, Narodnog radija i Totalnog radija – 2013. potpisali pred javnim bilježnikom, izjavljujući da su svoje udjele u tim tvrtkama spremni prenijeti na tvrtku Zana projekt. U ime Media doma to je učinio Hrvoje Turić, današnji direktor Radio Dalmacije; za Media servis to je učinila Melita Ujević; za Narodni radio Ivan Jurić Kaćunić, današnji osnivač Radio Dalmacije i Media servisa; a za Totalni radio Katijan Knok, današnji direktor Narodnog radija.

Za tvrtku Zana projekt, kojoj su to četvero ljudi ponudili svoje vlasništvo u spomenutim medijima, Miroslav Kutle, u devedesetima najmoćniji HDZ-ov tajkun koji je pred pravosuđem pobjegao u BiH, tvrdi da je po istom modelu trebala postati njegovo stvarno vlasništvo.

No Zana projekt propala je: nad njom se od lipnja prošle do siječnja ove godine pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio stečajni postupak pod sudskim brojem predmeta St-977/20, koji je okončan rješenjem što ga je 25. siječnja 2021. potpisala sutkinja Lucija Butigan.

Na ročištu održanom 29. rujna 2020., kako stoji u sudskom rješenju, “zakonski zastupnik dužnika očitovao se da je poslovna djelatnost dužnika bila poslovno savjetovanje, ali da se djelatnost ne obavlja od početka 2020. godine, te da dužnik nema niti jednog zaposlenika, te je na zapisnik dao Izjavu pod materijalnom i kaznenom dogovornošću da dužnik nema imovine koja bi činila stečajnu masu, te je o istome dostavio ovjerovljeni prokazni popis imovine”.

Prijedlog za otvaranje stečaja Zana projekta podnio je Marko Šarić, a tvrtka je imala još dva zakonska zastupnika: Ivana Jurića Kaćunića koji je 2013. izjavom kod javnog bilježnika ponudio da baš na tu tvrtku prenese svoje vlasništvo u Narodnom radiju, te Josipa Pleslića, o čijoj je povezanosti s Josipom Rimac i ulozi u aferi Vjetroelektrane svojedobno pisao i Nacional.

Ivan Jurić Kaćunić, kojeg je Nacional kontaktirao u četvrtak, odbio je komentirati cijeli taj slučaj. Pritom je zanimljivo da se Jurić Kaćunić u impresumu Radio Dalmacije navodi kao osnivač tog radija, kao što se u navodi i kao osnivač u impresumu Media servisa, utjecajne medijske agencije koja proizvodi vijesti i radijske emisije za nekoliko desetaka lokalnih i regionalnih radijskih postaja u Hrvatskoj. Media servis moćan je medij na čijoj internetskoj stranici piše kako “dnevno producira 14 emisija audio vijesti, uključujući središnju informativnu emisiju ‘Vijesti plus’ koja se emitira u 17 sati”. Sadržaj Media servisa “prenosi više od 50 radijskih postaja u Hrvatskoj, lokalnih, županijskih i nacionalnih koncesija čime je dostupan tjedno za više od dva milijuna slušatelja”. Iz toga je jasno koliku moć ima stvarni vlasnik tog medija – a da se pritom ne zna tko je to.

Nacional je kontaktirao i Hrvoja Turića, direktora Radio Dalmacije koji je 2013. kod javnog bilježnika potpisao ponudu kojom svoje vlasništvo nad tvrtkom Media dom nudi prenijeti na tvrtku Zana projekt. Kada smo nazvali tajnicu Radio Dalmacije i objasnili joj što želimo pitati Hrvoja Turića, javila nam se nakon nekog vremena i poručila da pitanja pošaljemo na Turićev e-mail. To smo i učinili: željeli smo doznati koje su tvrtke Hrvoje Turić, Ivan Jurić Kaćunić i Katijan Knok kao osnivači i članovi uprava vodili za Miroslava Kutlu od 2010. do 2013., kako on tvrdi u svojoj izjavi pred javnim bilježnikom u Banjoj Luci od 6. lipnja 2013. Zanimalo nas je i kakva je to poslovna suradnja bila te je li Kutle bio stvarni vlasnik tih tvrtki, kako sugerira njegova izjava. Zanimalo nas je, također, ima li Turić još uvijek poslovne odnose s Miroslavom Kutlom, i kakve. Tražili smo i odgovor na pitanje tko je, u trenutku Turićeve ponude za prijenos tvrtke Media dom na Zana projekt, u srpnju 2013. bio vlasnik tvrtke Zana projekt, a htjeli smo doznati i što je u to vrijeme radila Turićeva tvrtka Media dom, odnosno je li bila vlasnica radijskih postaja, među ostalima i Radio Dalmacije. Htjeli smo doznati i jesu li tvrtke Media servis te Totalni radio, u čijem je vlasništvu Turić sudjelovao, prešle u vlasništvo tvrtke Zana projekt, s obzirom na to da je Turić za Totalni radio potpisao sličnu ponudu kao i za Media dom, da svoje vlasništvo u njoj nudi Zana projektu. Pitali smo Hrvoja Turića i je li tvrtka Zana projekt uistinu i postala vlasnica Media doma, Media servisa, Totalnog radija i još nekih radijskih tvrtki, te ako nije, zašto nije. Zanimalo nas je i tko je danas stvarni vlasnik Radio Dalmacije, kojoj je Turić direktor, a Ivan Jurić Kaćunić – kako piše u impresumu tog radija – osnivač. Htjeli smo da nam Hrvoje Turić odgovori i u kojim radijskim tvrtkama danas ima vlasničke udjele te koliki su, a htjeli smo, naposljetku, dobiti i Turićev komentar tvrdnji Miroslava Kutle da je on, Melita Ujević i još neki ljudi, među kojima Ivan Jurić Kaćunić prije svih trebao, u Kutlino ime, biti paravanski vlasnik radijskih postaja, ali da su ga prevarili te da je Kaćunić s još nekoliko ljudi, uključujući Turića, sada paravanski vlasnik za Zorana Pripuza. Nakon što smo ta pitanja poslali Turiću na e-mail, poslije nešto više od sata, preko tajnice Radio Dalmacije javio nam se osobno Hrvoje Turić i rezolutno odbio odgovoriti na spomenuta pitanja. “Vi u Nacionalu radite svoj posao, ja radim svoj”, samo nam je kratko kazao Turić.

Nacional je e-mailom kontaktirao i Katijana Knoka, današnjeg direktora Narodnog radija, s molbom da objasni što se dogodilo s njegovom ponudom iz 2013., prema kojoj je svoj udio u Totalnom radiju ponudio prenijeti na tvrtku Zana projekt. U kratkom odgovoru Knok je zahvalio na upitu, ali i poručio kako “nema komentara”. Nacional nije uspio doći do Marka Šarića koji je u lipnju 2020. pokrenuo stečaj Zana projekta, kao ni do Melite Ujević koja je 2013. svoje vlasništvo u Media servisu ponudila tvrtki Zana projekt.

Stečajni upravitelj Zana projekta Zdenko Bešlić nije upućen u detalje stečaja te tvrtke. “U mirovini sam: 22. siječnja 2021. brisan sam s popisa stečajnih upravitelja. Nisam se udubljivao u taj predmet. Dobio sam ga, evidentirao i odložio. Rješenje od 25. siječnja išlo je po inerciji. Nije to moj jedini stečaj: dvjesto sam ih obavio”, kazao je za Nacional Bešlić, za kojega u dokumentima o stečaju Zana projekta stoji da je za stečajnog upravitelja izabran “slučajnim odabirom”.

Ali, upozorio je Bešlić za Nacional, “zakonski zastupnik tvrtke Zana projekt na ročištu je izjavio da je blokiran, da nema zaposlenih i da nema imovine te je za to priložio ovjereni prokazni popis imovine. Za lažno izdavanje isprave kazneno se odgovara. Prokazni popis je vrlo ozbiljan dokument, iz kojeg proistječe kaznena odgovornost”, kaže Bešlić. Njegove riječi potvrđuje i navod iz rješenja o pokretanju prethodnog postupka radi utvrđivanja pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka nad tvrtkom Zana promet sutkinje Trgovačkog suda u Zagrebu Lucije Butigan od 29. rujna prošle godine. U tom rješenju stoji kako “osobe ovlaštene za zastupanje dužnika odgovaraju kazneno za davanje netočnih ili nepotpunih podataka, obavijesti i izvješća kao za davanje lažnog iskaza u postupku pred sudom.”

Bešlić dodaje kako ne može znati kakvo je stvarno stanje s imovinom tvrtke Zana projekt, osim onoga što je zakonski zastupnik Marko Šarić izjavio u stečajnom postupku. Prisjeća se, međutim, kako je u Slavonskom Brodu imao jedan stečaj u kojemu je tvrtka izdala prokazni popis imovine, prokaznu izjavu u kojoj je ustvrdila kako nema imovine pa je sud na temelju te izjave donio rješenje o stečaju. “Nakon godinu dana, u nadzoru Porezne uprave, ustanovilo se da je tvrtka, u trenutku davanja prokazne izjave, imala imovinu – naftne derivate i kamione – pa je protiv vlasnika pokrenut kazneni postupak, i čovjek je dobio dvije i pol godine zatvora”, opisao je stečajni upravitelj Zana projekta za Nacional.

Sudbina misteriozne tvrtke Zana projekt stoga bi svakako trebala postati predmet istražiteljskog interesa: kako je, naime, moguće da postoje dokumenti, ovjereni pred javnim bilježnikom, u kojima vlasnici golemih radijskih i medijskih servisa u Hrvatskoj nude prijenos svog vlasništva na tu tvrtku, a ona nekoliko godina kasnije ode u stečaj, blokirana, bez zaposlenih i bez imovine, dok spomenute radijske tvrtke nesmetano dalje rade? Istodobno, nije to ništa neobično: sustav radijskih postaja o kojemu govorimo bio je predmet niza medijskih napisa u kojima se tvrdilo kako ga vode tvrtke koje sukcesivno propadaju, a njihovi vlasnici otvaraju nove, zaobilazeći time plaćanje dugova i obveza, dok mediji u vlasništvu tih tvrtki nastavljaju nesmetano dalje emitirati i poslovati. Istodobno, neodgovoreno ostaje ključno pitanje cijele ove nerazjašnjene priče: zašto su, zapravo, vlasnici važnih medijskih postaja i servisa uopće dali pismene izjave kako su spremni svoje vlasništvo prebaciti na potpuno nepoznatu tvrtku? Koji je bio njihov interes? I što su dobivali zauzvrat? Sva bi ta pitanja ozbiljnim istražiteljima bila od velikog interesa ali, kako vidimo, ne i u Hrvatskoj.

Pritom je zanimljiva ravnodušnost vjerovnika, uključujući i državu, prema tvrtkama koje propadaju, u ovom slučaju Zana projekta. Stečajni upravitelj Zana projekta Zdenko Bešlić kaže: “Vjerovnike je zvao sud da iskažu svoja potraživanja. I njihova je odgovornost velika. Tko su vjerovnici, može se vidjeti. Uvijek je to i država. Zašto oni ne reagiraju? Pa oni gube novac. Ako imaju interes, mogu voditi postupak i tražiti svoje vlasništvo; ako nemaju, bože moj, nikome ništa”.