Ekonomist Vuk Vuković napisao je za RTL.hr kolumnu o prosvjedu udruge Glas poduzetnika na Trgu bana Jelačića, u kojoj je analizirao Vladinu taktiku borbe s pandemijom i spašavanja gospodarstva. Prenosimo Vukovićev tekst:

“Ovotjedna akcija Udruge Glas Poduzetnika (UGP) na Trgu bana Jelačića imala je za cilj poslati jasnu poruku Vladi i hrvatskoj javnosti o tome u kakvom su stanju brojne domaće firme te mali i mikro poduzetnici. To nije bio prosvjed protiv epidemioloških mjera, već krik malih poduzetnika i običnih građana protiv nepravde, netransparentnosti, nelogičnosti provedbe mjera, i neujednačenih i loše definiranih kriterija ekonomskih obeštećenja. Bilo je to mjesto gdje su građani slali poruke Vladi o tome u kakvoj su situaciji nakon što im firme mjesecima ne rade, a desetci tisuća ljudi su prisiljeni živjeti na 4000 kn mjesečno, ali i o tome kakva rješenja nude i u kakvoj uređenoj zemlji žele živjeti. Velikom broju građana i poduzetnika ugrožena je egzistencija, opterećeni su kreditima koje je nemoguće vraćati, u strahu su da ostanu bez svega što su godinama teško stvarali, te su alternative odlaska iz zemlje sve glasnije.

UGP od početka pandemije i prvog lockdowna kontinuirano zagovara kombinaciju kratkoročnih mjera sa dugoročnim reformama. Tražili smo odmah sredinom ožujka prošle godine ključne vatrogasne mjere poput otpisa a ne odgode plaćanja poreza, doprinosa i komunalnih naknada, naknade za očuvanje radnih mjesta te moratorije na kredite. Zahtijevali smo i mjere sa dugoročnim karakterom poput trajnog omogućavanja plaćanja PDV-a po naplati, ukidanje akontacije poreza na dobit, te ukidanje parafiskalnih nameta.

Potom smo izašli s prijedlogom dugoročnih reformi za Hrvatsku 2.0 prepoznajući ključne domaće probleme koji godinama sprečavaju ekonomski napredak i uništavaju poslovnu i investicijsku aktivnost: politički zarobljeno pravosuđe i druge javne institucije, netransparentna i neučinkovita javna i lokalna samouprava, sveprisutna korupcija generirana od političkih vlasti, porezni i regulatorni sustav koji otežavaju poslovanje u zemlji, te pretjerani parafiskalni nameti koji su podloga neefikasnih politički zarobljenih institucija poput komora.

Logika inzistiranja na kombinacijama kratkoročnih mjera i dugoročnih reformi je da se firmama pomogne preživjeti lockdown, a istovremeno im se pošalje signal da će se mijenjati poslovna klima i kreirati efikasan institucionalni okvir za budući oporavak te da se stoga isplati izdržati dok pokrenute reforme ne počnu davati učinke. Upravo takav signal nedostaje danas građanima i poduzetnicima, stoga pozivi Vlade na strpljenje nisu doživljeni kao vjerodostojni jer se i nakon otvaranja vraćamo u stagnantne i krizne gospodarske uvjete, uz razliku da ih ovaj put dočekujemo na koljenima, financijski iscrpljeni da se s njima dalje borimo. Preveliki broj građana čeka otvaranje granica da ode iz zemlje. Nama u UGP-u upravo to predstavlja najveći poraz hrvatske politike. Vlada to nažalost ne vidi.

Stanje gospodarstva koje nas čeka nakon otvaranja ilustrirat ćemo podacima. Prema zadnjim informacijama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u 10. mjesecu prošle godine, prije novog lockdowna, čak 100.000 radnika primalo je Vladinu potporu od 4000 kuna. To je porast za gotovo duplo u odnosu na rujan i ljetne mjesece. Podaci za 11. i 12. mjesec, kada smo krenuli u novi lockdown, još nisu dostupni ali pretpostavljamo da je broj ugroženih radnih mjesta znatno veći budući je ekonomska aktivnost dodatno ugrožena, te je stoga položaj malih poduzetnika i njihovih radnika još teži nego što je bio u prvom lockdownu. Minimalno je 20.000 firmi ugroženo sa gotovo 200.000 radnih mjesta, iz raznih industrija uslužnih djelatnosti, od ugostiteljstva i svih njihovih dobavljača, do event industrije, prijevoznika, te brojnih turističkih djelatnosti. Većina ovih firmi nisu dobila obeštećenja za svoje radnike, većina ih je ostavljena da tiho čekaju propast. Njima je potreban vjerodostojan signal da će se dubinskim reformama omogućiti brz oporavak.

Kako to postići, kako zaustaviti negativni ciklus? Vladino rješenje, za koje se nada da će smiriti situaciju, je postepeno otvarati ekonomiju, i dalje naravno uz pridržavanje svih epidemioloških mjera, ali i uz zadržavanje postojećeg poslovnog institucionalnog okvira. Prvi kratkoročni problem u tome je slijedeći: što ako se epidemiološka situacija ponovo pogorša te kao u Europi uđe u novi negativni val zaraženih nakon čega će Vlada biti prisiljena ići u novi, treći lockdown? Još veći problem je ako se to dogodi uoči ljeta i nove sezone. U tom slučaju već krhka ekonomija, prvenstveno uslužni sektor, bio bi praktički uništen, brojne firme bile prisiljene zatvoriti, i brojni radnici ostali bez posla, što bi dodatno pojačalo emigraciju i daljnje propadanje ekonomije. Vlada računa da će se taj scenarij izbjeći pojačanim cijepljenjem, no trenutna nesposobnost organiziranja cijepljenja na europskoj razini ne daje nade u uspjeh. Štoviše, 70%-tnu procijepljenost, ako nastavimo ovim tempom, možemo očekivati tek 2024. Ostaje nam dakle situacija u kojoj niti je riješen problem prijetnje virusa, niti je spašena ekonomija.

Problematičan pristup Vlade, na kojeg često ukazujemo, leži u lažnoj dilemi izbora između spašavanja života i spašavanja ekonomije. Moguće je spasiti oboje i to na način da se žurno pokrenu reforme institucionalnog okvira i ekonomske politike koje desetljećima onemogućuju potencijalni rast domaće ekonomije, te se time pošalje signal građanima i poduzetnicima da se u sred teške krize kreira poticajni okvir za ubrzani gospodarski oporavak.

Vladin pristup isplate minimalnih subvencija plaća, nadajući se istovremeno da će se epidemiološka slika popraviti, a kada se ekonomija ponovo otvori da će gospodarstvo magično oživjeti na prvi pogled je naivan, a u osnovi svjedoči da je temeljni cilj Vlade održati status quo i vlastiti položaj. Čak i da se u Hrvatskoj ne dogodi europski treći val, ponovno otvaranje ekonomije, suprotno očekivanjima, neće rezultirati ekonomskim boomom u okolnostima kada krediti počnu dolaziti na naplatu, a firme zbog smanjene aktivnosti i ugroženih novčanih tokova počinju pojačano davati otkaze.

Blokade firmi već su u porastu, slično bi se moglo događati i sa osobnim stečajevima građana. Do sada se čekalo da pandemija prođe i polagale su se nade da će se sve brzo vratiti u normalu. Zaboravlja se da je ova kriza dovela do strukturnih tržišnih pomjeranja, da će se javljati troškovi tržišne prilagodbe, što će uz nepromijenjeni institucionalni okvir otežati i produžiti oporavak. Sustav koji će nastaviti gušiti ekonomsku aktivnost kao i prije pandemije, izazvati će novi val nezadovoljstva koji će samo inicijalno biti prikriven optimizmom zbog otvaranja i dolaskom ljetnih mjeseci. Bez sustavnih reformi i promjene parazitskog sustava koji godinama uništava poduzetništvo ne možemo očekivati snažni ekonomski oporavak.

Zbog toga će UGP nastaviti vršiti konstruktivni pritisak i na Vladu i na sve društvene aktere sa prijedlozima da se reforme pokrenu i da se iskoristi jedinstvena prilika promjene status quo-a. Vladi poručujemo da su njene aktivnosti nedostatne i neprimjerene i da Hrvatsku može, zbog svoje politike, suočiti sa posljedicama produženja krize, daljnjeg ekonomskog i demografskog pada. Nužan je dubinski reformski preokret za izlaz iz krize i brzi oporavak. To je poruka poslana sa Trga 03. veljače 2021.”