VODOOPSKRBNI KOLAPS NA JADRANU: Otoci bez vode vodonosci bez posla

Objavljeno u Nacionalu br. 559, 2006-07-31

Hrvatske otoke zadesila je nestašica vode: Ministarstvo mora angažiralo je samo jedan vodonosac, iako Hrvatska raspolaže s još tri takva broda koji zbog kaotičnog sustava propisa i zakona o otocima ne smiju ploviti u mjesta kojima su najpotrebniji

Divlja i neplanirana gradnja, vlike suše, stari i neodgovarajući vodovodni sustavi, slabi dotoci i protočnost vodovoda, sporost i neorganiziranost Hrvatskih voda u gradnji novih sustava sumnjive izvedbene kvalitete, neplanski izgrađena infrastruktura, neorganizirani i kaotični način pružanja pomoći otočnom stanovništvu vodonoscima, nedostatak kvalitetnih planova za hitne intervencije u slučaju nedostatka vode, nespremnost i bahatost Ureda za otoke u Ministarstvu pomorstva – razlozi su potpunog kolapsa u vodoopskrbnom sustavu jadranskih otoka. Nestašica vode proteklog je tjedna najdrastičnije pogodila otok Pag. Čak 75.000 ljudi sedam dana se suočavalo s nedostatkom i strogim redukcijama vode. Ništa manje dramatična situacija nije ni na Pelješcu, Visu, Lastovu, Korčuli, Mljetu, Čiovu, nekim mjestima na obali u okolici Trogira. Strani turisti počeli su napuštati hrvatska ljetovališta.

U špici turističke sezone paška naselja Mandre i Šimuni, sa 7000 gostiju, prva su ostala bez vode zbog nedostatka dotoka vode na otok iz vodovoda Hrvatsko primorje – južni ogranak Senj. Problem su osjetila i druga naselja u općini Kolan, gradovi Novalja i Pag, pa su uvedene šestosatne redukcije. Vodonosac Hrvatske ratne mornarice donio je toliko potrebnu “prvu pomoć“, ali količine koje jedan vodonosac može prenijeti zanemarive su u odnosu na stvarne potrebe. No hrvatska se javnost pita i ima pravo znati zašto su Vlada i resorno ministarstvo angažirali samo jedan mali vodonosac, kad se zna da Hrvatska raspolaže još trima vodonoscima koji nisu zaplovila ni prema Pagu, ni prema Pelješcu, ni prema južnoj strani Korčule, odakle nadležnima stalno stižu pozivi i molbe za pomoć. “Problem je u nestručnosti, sporosti i nebrizi Ureda za otoke pri Ministarstvu mora, kojem je na čelu pomoćnik ministra Josip Borić“, izravan je kapetan Mladen Karaman, vlasnik vodonosca “Kapetan Mrs“. “Vlada i javnost morali bi se zapitati zašto, unatoč upozorenjima znalaca, Uredu za otoke, cijela Hrvatska i jadranski otoci nisu spremni dobiti brzu i efikasnu pomoć vodonoscima, kada zakaže opskrba vodom i sustav vodovoda.

Tri vodonosca, “Bočac“, “Zrmanja“ i “Kapetan Mrs“, ostali su vezani u Lošinju, Zadru i Šibeniku“, otvoreno upozorava Karaman. O razlozima koji su doveli do ovakvog stanja panike na otocima i nekim mjestima uz obalu, čulo se iz nekoliko izvora. Hrvatske vode benevolentno predviđaju zastoj u vodoopskrbi između 15. srpnja i 15. kolovoza, pa se nedostatak vode i redukcije čine usudom i sasvim normalnim stanjem. Hrvatske vode uredno su pobrojale “uska grla“ i time “riješile“ problem ovoljetne nestašice. Hrvatske vode ne zabrinjava previše to što Pagu nedostaje nova vodosprema; što je protočnost cjevovoda Hrmotina – PK Koromačina preslaba; što još na Pagu nije dovršena vodena postaja Stinica, koja je mogla već ovog ljeta biti u pogonu i tako riješiti probleme povećanih količina vode prema Pagu; što je Lastovo, unatoč izgrađenom pogonu za desalinizaciju mora, ostalo bez vode zbog malog kapaciteta cijevi u sustavu, pa će se morati postavljati nova vodovodna mreža; to što će se za koji dan stanovnici Mljeta, koji piju vodu koja je desalinizirana u Blatu i Sobri, koja se potom razvozi po otoku, imati problem; baš kao i stanovnici i gosti u Marini i Okrugu kod Trogira, Zavalatici, na sjevernoj, Smokvici i Brni na južnoj strani Korčule, Komiži na Visu.

Nikoga u Hrvatskim vodama ili Uredu za otoke Ministarstva pomorstva ne zabrinjava što je u vodovodu Blato – Vela Luka na Korčuli velik salinitet, što može dovesti do velikih problema i panike među gostima. Rezervnih rjšenja nema. Baš kao što nikoga od nadležnih nije briga što su tek ovoga ljeta, čak dvije godine nakon dovršenja izgradnje, otvoreni vodospremnici na otocima Žirju i Kapriju. Naime, dvije su godine trebale da se otklone brojni nedostaci nastali površnim građevinskim radovima, lošim razmještajem i kvalitetom pumpi za vodu i druge opreme. “Problem Paga nije od jučer. Prije nekoliko godina, u velikoj nestašici 2003., zvali su me s Paga da svojim vodonoscem pomognem i hitno prevozim vodu. Ali, nisam mogao pomoći“, kaže kapetan Mladen Karaman, vlasnik vodonosca “Kapetan Mrs“.

“Nisam smio tada prevoziti vodu, niti ublažiti problem, Paga, Pelješca ili Korčule, baš kao ni sada, usred ovoljetne krize. Na temelju ugovora potpisanog s Vodovodom Šibenik, ‘Kapetan Mrs’ isključivo prevozi vodu i brine se o stalnoj opskrbi otoka Žirje, Kaprije i Obonjan. Stoga svoje raspoložive kapacitete i slobodno vrijeme za plovidbu ne smijem staviti na raspolaganje ni jednom kriznom području, dakle, nekom drugom vodovodnom sustavu. Cijeli hrvatski sustav prijevoza vode za jadranske otoke i mjesta na obali uz pomoć vodonosaca je kaotičan, naopak i inertan. A, s malo dobre volje u Uredu za otoke Ministarstva pomorstva, ne bi bilo ljetnih nestašica, panike među stanovništvom, protestnih odlazaka gostiju i negativne propagande hrvatskog turizma“, izričit je kapetan Karaman. “Kapetan Mrs“, u vlasništvu kapetana Karamana iz Splita, brod “Bočac“, vlasništvo kapetana Naranče iz Krila Jesenice, i “Zrmanja“, vlasništvo kapetana Cimere iz Zadra, tri su hrvatska vodonosca, čijim bi se žurnim intervencijama mogla pružiti pomoć jadranskim otocima. “Ali svaki vodonosac radi za sebe i područje koje opskrbljuje vodom. Kapetan Naranča i ‘Bočac’ ima ugovor s lošinjskim vodovodom, i sa splitskim vodovodom, te on prevozi vodu samo za Lošinj i Veliki i Mali Drvenik. Kapetan Miloš Cimera ima ugovor sa zadarskim vodovodom i on uredno uhodanim planom vrlo kvalitetno napaja zadarske otoke. Ja imam ugovor s Vodovodom Šibenik i stalna ruta mi je Oboljan, Žirje i Kaprije. Preklapanja među nama nema. Ali nitko ne prevozi vodu za Pelješac, za Pag, Korčulu, za Mljet, za Lastovo i Vis, za područja za koja se unaprijed zna da će zbog velikih suša i velike potrošnje biti kritična“, tvrdi kapetana Karaman. “Dakle, nitko u Ministarstvu, a ponajmanje gospodin Borić, nije htio saslušati prijedlog da tri vodonosca poveže u sustav, kojim bi organizirano mogli uskočiti u pomoć bilo kojem otoku ili području u velikim nestašicama. Već danima primam molbe za pomoć iz Crkvice, Dube, Prapratna i Divne, mjesta na poluotoku Pelješcu, gdje su potrebe za pitkom vodom strašno velike.

Ne smijem isploviti za Pelješac, iako za šibenske otoke ne prevozim vodu svaki dan. Nemam ugovor s vodovodom iz Trpnja za Crkvice i Dubu, nemam ugovor s vodovodom iz Orebića za Divnu, a nitko iz Zagreba nema nadležnosti rasporediti nas na hitnu intervenciju za dobrobit otoka i turista“, u očaju kaže kapetan Mladen Karaman. Naime, svake godine se, tek u svibnju ili lipnju, a u Splitu čak u srpnju, raspišu natječaji za prijevoz vode vodonoscima na otoke. Jedino Lošinj raspisuje natječaj još u veljači. Svaki vodovod na obali raspisuje natječaj za sebe, na koji se javljaju uvijek ista tri vlasnika vodonosaca. Puno lokalnih vodovodnih poduzeća, poput Blato – Vela Luka, ne raspisuje natječaj, uzdajući se u ispravnost vodovodnih sustava ili sreću. Kad bi s jednog mjesta u Ministarstvu postojala koordinacija, znao bi se točan raspored obilaska svih kritičnih mjesta na Jadranu. “Kad sam prije dvije godine Josipu Boriću, nastavniku gimnastike s Raba i potpuno nekompetentnoj osobi za mjesto šefa Ureda za otoke, pokušavao pokazati kako ovakav sustav opskrbe ne valja i zašto ga treba mijenjati, jer ima slobodnog prostora i moguća je koordinacija za zajedničke potrebe, bahato mi je rekao da mi nećemo raditi kakao je nas volja i da će Ministarstvo, ako ga mi namjeravamo ucjenjivati, angažirati vodonosce iz Italije.

Nisam mogao izdržati i odgovorio sam: ‘Ako ćete angažirati onaj vodonosac koji je upravo razvozio vodu po talijanskim Alpama, možete, trenutačno je slobodan!’ Ma, Borić uopće nije znao da Italija nema vodonosce, jer nema takvu obalu, otoke, ni potrebe za vodonoscima. Još manje je znao za pravo kabotaže, odnosno zakonsklu uredbu da brod pod stranom zastavom ne može ploviti bez odobrenja Ministarstva pomorstva, koje nikada ne bi dalo suglasnost stranom prijevozniku vode, uz tri domaća. Međutim, ono što Borić nije htio razumjeti, pa ni prenijeti odgovornima u Vladi, jest to da država mora imati svoje ingerencije u brizi za otoke i na drugi način, osim samo u obliku subvencija za cijenu vode. Drugo, natječaji za prijevoz nafte i vode za otoke su bespotrebni. Ako je jedini uvjet natječaja cijena usluga prijevoza vode, pa ako je jedan prijevoznik samo kunu jeftiniji, on će dobiti taj posao. Ali sve te linije ne može pokriti jedan brod, bez obzira na to što je brodvlasnik dao najnižu ponudu. Nastavnik gimnastike i pomoćnik ministra za otoke Josip Borić to nije razumio i bahato je zaprijetio talijanskim vodonoscem, a potom i angažiranjem chemical tankera. Očito nije znao, ili mu nije bilo važno, što je cijena najma takvog tankera 8000 eura dnevno.

I to je za Borića bolje rješenje negoli samo uvesti red, organizaciju i koordinaciju u rad vodonosaca i osigurati ih i za hitne intervencije. Borić je zaključio: ‘Svake godine stvar se nekako sama sredi, tako će i ove.’ I otpremio me iz svoga ureda, jer je morao na važan sastanak. Suša čini svoje, loši vodovodi svoje. Međutim, Ured za otoke ne čini za otoke i obalu bez vode- upravo ništa!“, zaključio je kapetan Mladen Karaman.

Vodonosci trebaju na natječaj Josip Borić, pomoćnik ministra mora zadužen za otoke, kaže da opskrba vodom lokalnog stanovništva nije u nadležnosti države, nego lokalne uprave. “Ministarstvo je prema Zakonu o otocima dužno subvencionirati cijenu vode na otocima, za što je ove godine predviđeno 10 milijuna kuna. No otoci koji dobivaju vodu s kopna, poput Paga, nemaju pravo na subvenciju”, kaže Borić. Objašnjava da svaka lokalna uprava na otocima mora raspisati natječaj kako bi se izabrao najjeftiniji vodonosac za dodatu opskrbu u ljetnim mjesecima. “Ministarstvo u veljači svima dostavi prosjek cijene vode u pripadnoj županiji, kako bi se raspisao natječaj za vodonosce i odredile subvencije. Tko će i kada raspisati natječaj, nije problem Ministarstva mora”, zaključuje Borić.

Komentiraj

Source:Željko Rogošić