Hrvatski slikar Vjekoslav Karas rođen je 19. svibnja 1821. godine. Rođen je u obitelji sa šestero braće i sestara, otac mu je bio krojač, a majka domaćica. Već je od desete godine pokazivao talent za slikanje, koji je u svojih 37 godina života toliko razvio da je obilježio hrvatsko slikarstvo 19. stoljeća. Bio je jedan od najznačajnijih portretista, prvi školovani i prvi ilirski slikar. Mnogi ga prepoznaju po autoportretu iz 1845. s crvenim fesom na glavi i papirom i olovkom u ruci.

Prije odlaska na školovanje u Italiju, na nekoliko je stranica u svom životopisu naveo da se sa svetom slikom prvi put susreo preko ‘hude’ sluškinje, spominje i dva malera s kojima je šegrtovao, ali su oni dosta pili, pa odlazi Fridriku Hamerliću s kojim oslikava crkve u Karlovcu. Zanimljivo je i kako je došao do mecena. Brat mu pokreće lutrijsku prodaju jedne njegove slike, obilazi Karlovčane, kuca na vrata, pokazuje sliku, prodaje lutriju. Dolazi i do kuće inženjerijskog pukovnika Franje Kossa od Kossena, ljubitelja umjetnosti koji je prepoznao Karasov talent.

Na njegovu inicijativu Karas tada radi slike po njegovim bakrorezima: “Madonu s uspavanim djetetom”, “Madonu s budnim djetetom” i “Isusa i apostole”. Te su slike pokazale karlovačkim i zagrebačkim ilircima talent tada 17-godišnjeg Karasa. Zato ga 1838. šalju u Italiju kako bi mogao “svom ilirskom rodu u ovoj vrsti umjetnosti slavu donijeti”. On ta očekivanja ozbiljno shvaća, kao i svoje hrvatstvo, pa se na računima za hranu u Rimu potpisuje kao Hrvat. To školovanje traje deset godina, uči i slika u Rimu, Firenci, Parmi, Milanu, Bologni, Sieni, Trstu. Karas je u Rimu osim slikarstva učio i pjevanje, glazbenu teoriju, flautu i gitaru. U Karlovcu je osnovao i vodio manji pjevački zbor za kojeg je skladao preko trideset skladbi.