‘Višnjik’ najavljuje strah pa je aktualan’

 

RAVNATELJ GAVELLE DRAŽEN FERENČINA O SURADNJI S HNK U OSIJEKU

Osječko ljeto kulture traje do 8. srpnja, a u dvotjednoj manifestaciji bit će izvedeno 46 programa na 15 lokacija. U sklopu jubilarnog, 20. Osječkog ljeta kulture u režiji Dražena Ferenčine HNK u Osijeku će u koprodukciji s Gradskim dramskim kazalištem Gavella premijerno izvesti ‘’Višnjik’’ A. P. Čehova. Redatelj Dražen Ferenčina studirao je komparativnu književnosti i filozofiju i diplomirao kazališnu režiju. Niz godina bio je zaposlen u Kazalištu Virovitica kao redatelj i umjetnički savjetnik, a trenutno je ravnatelj GK ‘’Gavella’’.

NACIONAL: Kako je došlo do suradnje HNK u Osijeku i ‘’Gavelle’’?

Već duže vrijeme postoji okvirni dogovor između intendantice HNK Osijek Dražene Vrselje i mene o suradnji naših dvaju kazališta. Planirano je bilo da početkom sljedeće godine radimo ‘’Višnjik’’, ali kako se je nedavno u Zagrebu dogodio onaj nesretni potres, sve smo malo ubrzali. ‘’Gavella’’ trenutačno zbog statusa zgrade nema gdje igrati svoje predstave pa sam predložio da, ako je moguće, “Višnjik” premijerno izvedemo u sklopu Osječkog ljeta kulture.

NACIONAL: Zbog čega ste odabrali ovo djelo A. P. Čehova? Po čemu je specifična ova predstava?

„Traži se da junak i junakinja budu scenski efektni. Ali u životu se ljudi ne ubijaju, ne vješaju, ne izjavljuju ljubav svakog trenutka. I ne govore neprestano patetične stvari. Oni jedu, piju, vuku se, govore gluposti. Treba napisati takav komad u kojem bi ljudi dolazili, odlazili,ručali, pričali o vremenu, kartali se…“ Tako je pisao Anton Pavlović Čehov 90-ih godina 19. stoljeća osjećajući senzibilitet vremena umornog od velikih i važnih tema, ali i nesigurnost pred onim što dolazi. Više je nego vidljivo kako sudbine lica „Višnjika“ određuje povijesni trenutak velike društvene promjene. Uznemiruje najava drugačijeg nekog svijeta i života, strah od onoga što dolazi. Naše konzumerističko vrijeme uzdrmano i prizemljeno koronavirusom prepoznalo je, na kratko, neku mogućnost preobrazbe u bolje društvo. Eto, čekamo to bolje društvo. Nije slučajno što čekajući u tim prijelomnim vremena pa tako i sada zazivamo Čehova da nas podsjeti koliko smo ranjivi, nerealizirani i poput njegovih dramskih likova, samodopadno zaljubljeni u svoju izgubljenost. Na kraju, sve će se prodati, svi će otići, ostat će samo zaboravljeni stari sluga koji žali za davnim, boljim vremenima. Predstavu radimo u prekrasnom i inspirativnom prostoru Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku. Nakon premijere na OLJK-u predstava će imati početkom sljedeće sezone premijeru u Zagrebu, a nakon toga i na sceni HNK Osijek te će se igrati u redovnom repertoaru „Gavelle“ i HNK Osijek.

NACIONAL: Koliko je korona utjecala na rad vašeg matičnog kazališta? Tko kome više nedostaje, publika kazalištu ili kazalište publici?

Ne čudi što se na globalnoj razini vode rasprave o posljedicama pandemije na kulturni i kreativni sektor, posebno o raznim akcijama i načinima potpore kulturi, ali i o promjenama koje će se dogoditi u postkorona svijetu. Pitanje je koliko će zbog ekonomske iscrpljenosti društva, kazalištu dugo trebati da stane na noge, a znamo da se prvo uvijek štedi na kulturi. Sa smanjenjem broja gledatelja za vrijeme izvedbi najteže će biti nezavisnim kazalištima. No kako je posljednjih godina udio vlastitog prihoda najvažnija stavka kazališnih institucija, ništa lakše neće biti ni nama. Dodatna potpora kulturi i kazalištu bit će nužna. Najvažnije pitanje o kojem trenutno razmišljaju svi „kazalištarci“ je hoće li se publika zaželjeti kazališta ili će se potreba za distancom dugo zadržati u našoj svijesti. Mislim da će početni realan oprez ipak s vremenom nestati. Tjelesno i socijalno distanciranje nije u ljudskoj prirodi i neće dugo trajati. Naravno, sve to ovisi o razvoju situacije s koronom. No u svojoj povijesti kazalište je svašta već preživjelo pa će i ovaj virus. Istog trena kada su zbog pandemije prestala raditi kazališta intenziviralo se online prenošenje snimaka kazališnih predstava i ta vrsta aktivnosti je razumljiva. Uostalom i „Gavella“ je u tome sudjelovala. Snimke predstava koje se nisu mogle vidjeti uživo kulturno su značajne u smislu informacije o tim predstavama, reklamiraju kazališta, čak potencijalno privlače i neku novu publiku. No u estetskom smislu to nije teatar. Teatar je epicentar jedinstvenog susreta glumaca i gledalaca, on je mišljen za izvođenje uživo. Uostalom, o tome je puno govorio i osnivač našeg kazališta Branko Gavella. Gluma je ‘’suigra između glumca i gledatelja’’, a glumačka vještina sazrijeva u živom kontaktu s publikom. Igra je vrsta rituala u kojem svi sudjeluju, a ne, kao u TV snimci kazališne predstave, nešto što se samo izvodi pred nekim promatračem.

NACIONAL: Koliko je korona utjecala na vas?

Što se mene tiče, u prvim danima izolacije, zbog pojave nečeg novog, nepoznatog i opasnog kao i kod većine ostalih pojavio se pritajeni strah. U početku mi se činilo da bi taj strah mogao biti produktivan i dovesti u budućnosti do nekih pozitivnih društvenih promjena, povećane brige jednih za druge, jačanja solidarnosti, razvijanja svijesti o javnom interesu… Imali smo šansu za neki novi, bolji početak. Kako vrijeme odmiče, sve više gubim tu iluziju.

NACIONAL: Kakvi su planovi „Gavelle“ nakon potresa?

Kao da problemi s pandemijom nisu bili dovoljni, poslovanje „Gavelle“ dodatno je otežao i potres, no iako trenutno ne možemo igrati predstave u svojoj dvorani, nastavljamo s produkcijskim planovima i aktivnostima. Osim „Višnjika“ još početkom proljeća započeli smo s probama na još jednoj koprodukcijskoj predstavi, ovaj put u suradnji s HNK Split. Radi se o praizvedbi teksta Elvisa Bošnjaka „Usidrene“ u režiji Anastasije Jankovske. Predstava je trebala biti izvedena na ovogodišnjem Splitskom ljetu, no zbog situacije s koronom ipak će premijera biti u nadolazećoj sezoni. U isto vrijeme kad mi radimo u Osijeku, GDK ‘’Gavella’’ sudjeluje i kao ovogodišnji partner Festivala Miroslav Krleža. U atriju Leksikografskog zavoda Miroslava Krleže bit će izvedba ‘’Djetinjstva u Agramu’’ prema zamisli i režiji Senke Bulić i Ane Prolić, a sudjeluju ‘’Gavellini’’ glumci. U tijeku je i rad na projektu “Sanjam(o)predstavu” gdje, pod autorskim vodstvom Filipa Šovagovića, glumice i glumci našeg ansambla snimaju seriju prizora inspiriranih životom u vrijeme korone koji se prikazuju u sklopu „Gavelline daleKOVIDnice“. Publika koja to prati u velikom broju je pozvana predložiti nam nastavke, a u rujnu trebala bi se dogoditi i izvedba uživo. U razvoju je i projekt koji je nastao po ideji Enesa Vejzovića, radnog naslova “Sedam soba za jednog gledatelja”. Koncept je osmišljen kao kazalište za jednog gledatelja koji fizički obilazi sedam “stanica” (soba), gdje susreće izvođače. Dakle i bez obzira na to što još uvijek ne možemo na našu scenu, „Gavella“ je vrlo aktivna.

Komentiraj