Rođena je 30. studenoga 1946. u Beogradu, neposredno nakon rata. Tamo se i školovala, a od 1975. živi u inozemstvu. Jedna je od najvećih živućih konceptualnih umjetnica na svijetu, koja se proslavila radikalnim performansima tokom kojih je padala u nesvijest, tjednima gladovala, rezala se noževima, 90 dana hodala po Kineskom zidu, (samo)zapalila se…

U njenoj autobiografiji ‘Prolazim kroz zidove’ čitamo i ovo: “Potičem iz mračnog okruženja. Takva je bila posleratna Jugoslavija, od sredine četrdesetih do sredine sedamdesetih godina XX veka. Komunistička diktatura, kojom je upravljao maršal Tito. Stalno su vladale nestašice svega i svačega, posvuda sivilo. Ima nešto osobeno u komunizmu i socijalizmu – nekakva estetika zasnovana na čistoj ružnoći. Beograd moga detinjstva nije čak imao ni monumentalnost poput moskovskog Crvenog trga. Sve je bilo nekako polovno. Kao da je vrhuška sve posmatrala kroz prizmu nečijeg tuđeg komunizma i stvarala nešto manje dobro i manje funkcionalno, a više sjebano.”