U utorak, 1. veljače, od 18 sati održat će se online tribina i razgovor o različitim načinima čuvanja sjećanja na žrtve holokausta, ali i razgovorom o hrvatskim i europskim praksama negiranja i zatiranja sjećanja na holokaust koje potiče rastući antisemitizam. Tribinu organizira Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta koji se obilježava 27. siječnja.

Povod za online razgovor je predstavljanje nedavno prevedene i u Hrvatskoj objavljene knjige “SVE O ANNE FRANK”, u izdanju Naklade Ljevak, 2021. godine. Životna priča od Annina rođenja u Frankfurtu 1929. godine do smrti u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen početkom 1945. godine, osmišljena je u “Zakladi Anna Frank” u Amsterdamu.

U obline razgovoru sudjelovat će Marija ott Franolić, nezavisna kritičarka, književna teoretičarka i prevoditeljica iz Zagreba, Slavenka Drakulić, književnica i novinarka, koja živi i radi u Stockholmu i Zagrebu te Goran Hutinec, povjesničar, docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Autori knige su Menno Metselaar i Plet von Ledden, a djelo se temelji na “Dnevniku Anne Frank”, na postojećoj korespondenciji, iskazima svjedoka, novim saznanjima, mnoštvu do sada neobjavljenih i novih povijesnih materijala i na izvanrednim ilustracijama Hucka Scarrya o životu obitelji Frank i njihovih prijatelja tijekom dvogodišnjeg skrivanja u tajnom skrovištu.

Knjiga stavlja Anninu priču u širi društveni i povijesni kontekst i daje odgovore na niz pitanja, od ukazivanja na uzroke holokausta do toga tko je izdao Anne Frank. Upravo zato ovu knjigu stavljamo u širi razgovorni okvir i povijesni kontekst.

“Utoliko je knjiga “Sve o Anne Frank” povod on line razgovoru o tome kako se sjećamo žrtava holokausta i jesu li naše komemoracije ubijenih i nestalih u razdoblju postojanja nacističke Njemačke i kvislinških režima, stotina koncentracijskih logora i NDH, prihvaćene kao istinski i humani oblik komemoriranja i sjećanja na pojedinačne identitete milijunskih žrtava? Ili su Stolpersteine, kameni spoticanja za deportirane i ubijene Židove, Sinte, Rome i dr. civilne žrtve, te brojni spomenici postavljeni diljem Europe (Zagreb još čeka svoj spomenik žrtvama holokausta), tek nelagodna smetnja koju bi neki rado uklonili, a povijest revidirali?”, navode organizatori.

“Dnevnik Anne Frank” istovremeno je i spomenik i kamen sjećanja, čija je najveća vrijednost u njezinom povijesnom kontekstu. Utoliko ovim razgovorom želimo raspraviti pitanje sjećanja na žrtve holokausta kroz nekoliko razina i tematskih cjelina.

“Treba li “Dnevnik Anne Frank” biti samo alternativna školska lektira u kurikulumu 8. razreda hrvatskog jezika i književnosti i nezaobilazno svjedočanstvo o užasima nacističkih progona Židova u nastavi povijesti? “Dnevnik Anne Frank” jest svjedočanstvo i autentičan dokument vremena. Ali, uz njega se valja sjetiti i sličnog primjera iz naše sredine. Želimo li se prisjetiti „čuda od djeteta” iz Zagreba, Lee Deutsch, koja se i po godinama i po jednakoj sudbini koja ju je zadesila, često uspoređuje s Annom? Lea je bila talentirana, popularna prijeratna, glumica, pjevačica i plesačica u brojnim predstavama HNK u Zagrebu. Lea je bila Židovka koju ništa nije spasilo od deportacije u Auschwitz 1943. godine. U spomen na Leu, Centar je 2020.godine u Gundulićevoj ulici 29, pred kućom u kojoj je živjela, postavio i prvi kamen spoticanja u Zagrebu”, dodaje se u najavi.

Usporedba Annine i Leine sudbine kao povijesni okvir, otvara pitanja – kako se danas odnosimo prema progonu i stradanju Židova i svih žrtava NDH? Kako se i koliko suočavamo sa vlastitom prošlošću i počinjenim ustaškim zločinima nad pripadnicima židovske, romske, srpske, hrvatske nacionalnosti i političkim neistomišljenicima? Smijemo li ih zaboraviti ili negirati? Je li uništavanje ili oštećivanje kamena spoticanja i spomenika žrtvama stradalim u holokaustu, u Zagrebu, Rimu ili bilo kojem drugom mađarskom, poljskom ili europskom gradu, vandalizam ili svugdje prisutni antisemitizam?

“Što danas građani Hrvatske, kao građani Europe, znaju o holokaustu i kakav je njihov odnos prema vizualnim podsjetnicima na holokaust? Jesu li dovoljne samo komemoracije s izrazima suosjećanja prema žrtvama ili u hrvatskom sustavu sjećanja i komemoriranja nešto nedostaje? Kako spriječiti nestanak, gubitak ili krađu sjećanja? Je li u tome vlastito sjećanje na antifašističku prošlost dovoljno ili nedostatno? Što grad Zagreb nudi kao spomen podsjećanju na žrtve holokausta i želi li se njegovo skorašnje otkrivanje za javnost?”, zaključuje se u najavi.