Reporter Business&Bankinga istražio je u srcu Amazonije kako Brazilci razvijaju bioekonomiju kao uspješan model održivog razvoja, računajući da bi njezin obujam do 2040. mogao porasti 30 puta i stvarati godišnji prihod od 33 milijarde dolara

Država Pará površinom je druga najveća u Brazilu. I najmnogoljudnija u brazilskom dijelu Amazonije, četvrtinu kojega pokrivaju područja s domorodačkim stanovništvom. Zbog raširenosti kaučukovca prije više od stoljeća upravo je porječje Amazone bilo ključni dobavljač gume za Europu i jamac njezine industrijske revolucije. Danas, dok „pluća svijeta“ zbog posvemašnje deforestacije hvataju zrak za svaki sljedeći udah, vlasti spas vide u bioekonomiji. Termin je to koji podrazumijeva održivu eksploataciju prirodnih resursa i stvaranje radnih mjesta i zarade istovremeno. Cijelo desetljeće prije negoli je bioekonomija ušla u brazilski politički mainstream, tvornicu čokolade na otoku Combuu otvorila je Dona Nena, poznata i kao Kći Combua. Vlasnica je prašumskog imanja od 14 hektara na obali jedne od pritoka velike Amazone.

Tajnica države Pará za domorodačka pitanja Puyr Tembé ističe da je bioekonomija važna u kontekstu borbe s klimatskim promjenama. FOTO: Dragan Nikolić

„Nemamo vlastitu farmu kakaovca. Njegova stabla pomiješana su s ostalim autohtonim amazonskim prašumskim voćem, kopoasuom (cupuaçu), açaijem ili bananom. Sve te plodove prerađujemo ovdje i dio su naših čokolada. Trenutačno zapošljavamo trinaestero radnika, ali znatno više ljudi neizravno zarađuje od naše proizvodnje. Jer kupujem sirovinu i od drugih proizvođača“, govori nam Nena prije negoli će provesti imanjem još jednu skupinu turista i objasniti im cijeli proces, od sušenja zrna kakaovca do ručne izrade nadaleko poznate čokolade.

Bioekonomija podrazumijeva održivu eksploataciju prirodnih resursa uz stvaranje radnih mjesta i zarade

Gotovo dvije trećine Amazonije pripada Brazilu, u tom golemom području raštrkano je 28 milijuna ljudi. Zagovaratelji bioekonomije uvjeravaju da veliki dio njih u domorodačkim zajednicama može živjeti od uzgoja egzotičnog voća ili ekstrakcije ulja iz bujne vegetacije za medicinske proizvode i skupu kozmetiku. I da ekstenzivan uzgoj stoke i rašireno ilegalno rudarenje na zaštićenim domorodačkim područjima napokon moraju stati budući da dovode u pitanje opstanak Amazonije. Malim i srednje velikim proizvođačima s održivim predznakom zajamčeni su stoga posebni zajmovi državne banke, a bit će povezani i sa zainteresiranim investitorima.

Autohtoni restoran na otoku Combuu u porječju Amazone. FOTO: Dragan Nikolić

„Prva smo brazilska država koja je donijela plan o bioekonomiji, lani. U pet godina u njega namjeravamo uložiti više od 230 milijuna američkih dolara. Prema našim izračunima, vrijednost takvih ulaganja ima potencijalnu zaradu od najmanje 1,2 milijarde američkih dolara. Na sljedećoj UN-ovoj klimatskoj konferenciji u UAE predstavit ćemo i plan o ponovnom pošumljavanju degradiranih područja. Do 2030. želimo pošumiti najmanje 5,5 milijuna hektara. Dobijemo li financijsku injekciju iz inozemstva, i dodatnih 7,5 milijuna hektara“, pojašnjava Mauro O’de Almeida, tajnik za okoliš i održivost države Pará.

Osim sveprisutnog açaija, voća koje raste na posebnoj vrsti palme i daje tamnoljubičaste bobice čiju pulpu zbog iznimnih antioksidativnih svojstava konzumiraju diljem svijeta, u porječju Amazone česte su krošnje golemih stabala andirobe, čiji plod pomalo sliči na pitomi kesten. Ulje iz sjemenki andirobe pomaže kod bolnih zglobova i mišića, grlobolje i drugih upala, kožnih bolesti, kontrole razine kolesterola i kao repelent, a naveliko se koristi i u kozmetici zbog svojih hidratantnih svojstava. Proizvodnjom ulja iz sjemenki andirobe bave se i 65-godišnja Ivonete Nascimento i njezina kći Iracema. Dio su kooperativa u koji je uključeno 20 žena.

U restoranu u porječju Amazone serviraju se razne vrste čokoladnih slastica spravljenih od prašumskog kakaovca. FOTO: Dragan Nikolić

„Najtipičniji i najrašireniji proizvod ovog dijela Combua je açai, ali ženama je teško penjati se na njegova stabla i ubirati grane s plodovima. U prošlosti smo stoga bile osuđene jedino na pletenje košara. Krenule smo sa sakupljanjem plodova andirobe s tla, što nije fizički zahtjevno. Projekt kooperativa počeo je 2019. u suradnji s državom Pará. Bitno je da lokalno stanovništvo poučimo o važnosti očuvanja drveća andirobe i tome da su vrjednija ako se ne uništavaju. Jer na otoku ljudi sve više sijeku sve vrste drveća osim açaija, a potom sade njegova stabla računajući na zaradu. Imam osjećaj da osim svoje kulture, polako gubimo i bioraznolikost Amazonije“, tugaljivo govori 40-godišnja Iracema, jedna od 70-ak tisuća pripadnika domorodačkih naroda koji žive u državi Pará.

Turisti u vožnji na rijeci Guamá primjer su kako sve više domorodaca želi primiti turiste na svojim područjima kako bi im pokazali pravu sliku Amazonije. FOTO: Dragan Nikolić

„Na otoku Combuu tri su glavna proizvoda – açai, andiroba i kakao. Ako opstanu samo stabla açaija, imat ćemo samo jednu berbu godišnje i nećemo moći ubirati ništa drugo. Ideja je da održimo brojčanu ravnotežu autohtonih stabala kako bismo imali cjelogodišnju berbu, a onda i proizvodnju. Nije lako, ali preživljavamo. Pokušavamo ovaj kooperativ bolje ustrojiti, osnovati njegovo sjedište i mrežu trgovina. Puno žena prikuplja i obrađuje andirobu individualno. Računica je jednostavna – ako udružimo snage, zaradit ćemo više“, zaključuje Ivonete, napominjući da na otoku postoje i kooperativi koji ljekovite i aromatične biljke, kao i ostala eterična ulja kojima obiluje ovdašnja prašuma, prodaju velikim kozmetičkim lancima.

‘Prva smo brazilska država koja je donijela plan o bioekonomiji i planiramo uložiti više od 230 milijuna dolara’, kaže O’de Almeida

Pará je siromašna država u kojoj oko pet posto populacije i dalje nema pristup električnoj energiji, a 47 posto njih je bez pitke vode u kućanstvu. Milenijskih je izazova za lokalno stanovništvo i previše. Tim je bitnije što je Pará prvi put u povijesti dobila tajnicu za domorodačka pitanja. Riječ je o Puyr Tembé, bivšoj predsjednici Federacije domorodačkih naroda države Pará te jednoj od čelnica Saveza domorodačkih žena brazilske Amazonije.

Dona Nena, poznata i kao Kći Combua, otvorila je tvornicu čokolade na otoku cijelo desetljeće prije negoli je bioekonomija ušla u brazilski politički mainstream. FOTO: Dragan Nikolić

„Ovdašnje domorodačko stanovništvo bavilo se bioekonomijom i prije negoli je to postao popularan termin. Strategija koju je na tom tragu oblikovala vlada države Pará nije stoga nametnuta vertikalno. Napravljena je uz uključenost mnogih autohtonih zajednica. Sada je pred nama golemi izazov primjene te strategije. Nudimo je kao recept za svakodnevno preživljavanje lokalne populacije, ali uzimajući u obzir održivost i borbu s klimatskim promjenama“, objašnjava Tembé,

Tajnik za okoliš i održivost države Pará Mauro O’de Almeida ističe da u Pari očekuju financijsku pomoć i iz nedavno oživljenog Amazonskog fonda. FOTO: Dragan Nikolić

Jedna od ključnih zadaća bit će promjena mentaliteta. Kako stanovnike Amazonije uvjeriti da veću i dugoročnu korist imaju od očuvanja šume i održivog gospodarenja u njoj, koliko god govedina i zlato bili primamljiviji i brži način zarade? Svjetska banka, koja je u prošlosti financirala projekte krčenja prašume, nedavno je objavila analizu prema kojoj deforestacija Amazonije stvara Brazilu godišnji gubitak od gotovo 320 milijardi američkih dolara, što je sedam puta više od koristi koju donose ekstenzivno stočarstvo, rudarstvo i sječa šume.

Ulje iz sjemenke andirobe pomaže kod bolnih zglobova i mišića, grlobolje i upala, kožnih bolesti, kontrole razine kolesterola i kao repelent, a koristi se i u kozmetici. FOTO: Dragan Nikolić

„Puno ljudi nije educirano o zaštiti okoliša. Kroz obrazovni proces moramo raditi na svojevrsnom „pošumljavanju umova“ domorodačkog stanovništva. U tome svakako može pomoći i održivi turizam. Sve je više domorodaca koji su voljni primiti turiste na svojim područjima kako bi im pokazali pravu sliku Amazonije i višestoljetno iskustvo života u njoj. Održiv turizam može donijeti razvoj i prihode te ojačati već započete projekte“, smatra Puyr Tembé.

Filha do Combu, nadaleko poznata amazonska čokolada, proizvodi se ručno, a osim kakaovca punjena je i prašumskim voćem kopoasuom, açaijem i bananom. FOTO: Dragan Nikolić

„Osim razvrstavanja otpada, koristimo i kišnicu za ekološki WC. Riječ je o zajedničkom projektu moje tvrtke, Federalnog poljoprivrednog sveučilišta i Rotaryja. Za kupnju solarnih panela, koji daju struju za 40 posto opreme koja proizvodi čokoladu i najpouzdaniji su izvor električne energije na otoku Combuu, zadužila sam se kod banke“, kazuje Dona Nena i upozorava da masovniji i luksuzniji turizam u prašumi znači i iscrpljivanje amazonskih vodnih resursa jer nemali broj ljudi počinje uz rijeku graditi – bazene.

Proizvođačima s održivim predznakom zajamčeni su zajmovi državne banke, a bit će povezani i s investitorima

„Puno njih govori o bioekonomiji, ali opipljivija i strateška ulaganja na tragu tog koncepta i dalje ne postoje. Treba izravno ulagati u svakodnevni opstanak ovdašnje zajednice, a ne o Amazoniji govoriti apstraktno. Vlada države Pará, istina, nešto nam pomaže. Primjerice, platili su nam za sudjelovanje na nekim festivalima čokolade. Financiraju i kupnju novih sadnica kakaovca“, nastavlja Kći Combua, naglašavajući da je prvi korak prema održivoj budućnosti Amazonije rješavanje zakonskog vlasništva nad zemljištem u porječju Amazone.

Proces sušenja sjemenki kakaovca na 14 hektara velikom prašumskom imanju tvornice čokolade Done Nene na otoku Combuu, zanimljiv je i turistima. FOTO: Dragan Nikolić

„Kao što u državi Pará izdvajamo novac za siromašne obitelji, postoji i poseban program iz kojega pomažemo stanovništvu koje čuva šumska područja time što u njima živi. Potrebno je ulaganje u održive proizvodne lance koje će kontrolirati lokalna zajednica, bilo da je riječ o ribolovu, uzgoju brazilskog oraščića ili açaija, proizvodnji raznih ulja iz autohtonih biljaka i drveća. A sve kako bi deforestacija, koja galopirajuće doprinosi klimatskim promjenama, bila čim manja“, obrazlaže tajnik za okoliš i održivost države Pará Mauro O’de Almeida, uz opasku da su pri izradi bioekonomskog plana obavljeni razgovori i s ovdašnjim ozbiljnijim poslodavcima, kojima se i dalje zbog visokih poreza, logističkih izazova ili nedostatka obučene radne snage više isplati sirovinu slati u proizvodne pogone na jugu, u Sao Paulo ili Rio de Janeiro.

Zbog vrijednosti açaija ljudi na otoku sve više sijeku drugo drveće, a potom sade stabla açaija računajući na zaradu od prodaje velikim kozmetičkim tvrtkama. FOTO: Dragan Nikolić

Čak 41 posto drva koje se izveze iz Brazila dolazi iz države Pará. Velik dio toga od ilegalne sječe, većinom u područjima s domorodačkim stanovništvom. Uz pomoć zarade od karbonskih kredita, brazilska vlada namjerava iskrčena područja dati u višedesetljetnu koncesiju, i do 40 godina, ako će se zasaditi autohtonim drvećem. Jer zvono za uzbunu odavno se oglasilo. Pogubne posljedice vladavine Jaira Bolsonara, tijekom čijega je mandata deforestacija porasla 60 posto, pojačale su obrise crnog scenarija. Pluća svijeta postala su odašiljač ugljikovog dioksida u atmosferu umjesto da ga apsorbiraju. Najveća je deforestacija upravo u državi Pará, trenutačno najvećem brazilskom emiteru CO2. Pomirujući brigu za okoliš i socioekonomske izazove lokalnog stanovništva, utopijski je plan pretvoriti Paru u karbonski neutralnu državu. Na njezinu je čelu guverner koji je politički saveznik predsjednika Lule. Šestero od devetero amazonskih guvernera otvoreno je inače dosad podupiralo Bolsonara i uglavnom su povezani s jakim poljoprivrednim lobijem, koji ne odustaje od krčenja prašume i ekstenzivne sadnje soje, a kontrolira i oko polovinu zastupnika u federalnom Kongresu.

‘Deforestacija je u državi Pará lani pala za otprilike petinu, ali moramo primijeniti sveobuhvatnije mjere’, ističe O’de Almeida

„U državi Pará deforestacija je lani pala za otprilike petinu, ali da bismo nastavili s tim trendom moramo primijeniti sveobuhvatnije mjere u gospodarstvu. Krenuti u smjeru niskokarbonske ekonomije te promijeniti način razmišljanja kada je u pitanju razvoj Amazonije. Jer uobičajena vizija tog razvoja, primjerice, dosad je počivala na degradaciji golemih područja izgradnjom prometnica. To je daleko od održivog rješenja“, rezimira O’de Almeida i dodaje kako u Pari očekuju financijsku pomoć i iz nedavno oživljenog Amazonskog fonda, koji su glavni zapadni financijeri stavili na čekanje zbog Bolsonarove kontroverzne politike u Amazoniji.

Nacionalov suradnik Dragan Nikolić u jednome od rukavaca Amazone čiji je razvoj donedavno počivao na degradaciji golemih područja izgradnjom prometnica. FOTO: Dragan Nikolić

Za najveći globalni tropski biom, ujedno i najveći hidrografski bazen na svijetu, slijedi utrka s vremenom. Jer ako se nastavi uništavanje ovdašnje prašume, nestajat će polako i proizvodi koji su temelj zacrtanog bioekonomskog razvoja. Oživljavanje koncepta mora se operativno ubrzati, nema dvojbe. I u federalnoj vladi u Brasiliji prvi put je stoga imenovana državna tajnica za bioekonomiju. Na COP30 u Belému, za dvije godine, Brazilci žele predstaviti bioekonomiju kao uspješan model održivog razvoja. Do 2040., tvrde, njezin obujam mogao bi porasti 30 puta, stvarajući godišnji prihod od 33 milijarde američkih dolara. To bi gotovo udvostručilo trenutačni BDP države Pará, koja do 2025. namjerava izgraditi i najsuvremeniji istraživački centar, a kako bi razvila nove tehnologije održive eksploatacije svega onoga što se može naći u krošnjama ili na tlu njezinih prašuma.

Sakupljačica andirobe 65-godišnja Ivonete Nascimento s kćeri Iracemom bavi se proizvodnjom ulja iz sjemenki tog ploda, a s njima radi još 20-ak žena. FOTO: Dragan Nikolić