TRULI SUSTAV: Ni nakon devet godina MORH nije riješio problem milijunskih tužbi svojih djelatnika

Ministarstvo obrane još je 2012. formiralo povjerenstvo koje je trebalo ustanoviti zašto ih njihovi djelatnici tuže, a u tom su razdoblju porezni obveznici platili milijarde kuna za odštete i ovrhe zbog radnih sporova

Postao je to strukturni problem: premda su porezni obveznici platili možda i milijarde kuna za odštete i ovrhe zbog radnih sporova djelatnika protiv Ministarstva obrane (MORH), problem do danas nije riješen iako je MORH još 2012. formirao povjerenstvo koje je trebalo ustanoviti razloge zbog kojih zaposlenici masovno podižu tužbe. To je utvrdio Nacional u nastavku istraživanja problema o kojem se premalo govori: golemim svotama novca koje se iz proračuna Ministarstva obrane već godinama odlijevaju na privatne račune zaposlenika Ministarstva, iz razloga koje nije lako precizno rekonstruirati, ali svakako imaju veze s manjkavom organizacijom rada Ministarstva te s neusklađenošću i nepreciznošću propisa, što otvara prostor za raznolika tumačenja, pa onda i sudske sporove. Vjerojatno najvažnije pitanje u tom kompleksu problema jest: jesu li spomenute nepreciznosti rezultat objektivno kompliciranog ustrojstva obrambenog sustava, ili je riječ o namjernome administrativnom kaosu koji omogućava sustavno i višegodišnje “legalno” odlijevanje proračunskog novca na privatne račune djelatnika MORH-a?

Nacional je u prošlom broju otkrio kako je MORH u protekle tri godine – 2018., 2019. i 2020. – isplatio gotovo pola milijarde kuna za odštete i naknade plaća bivšim i sadašnjim zaposlenicima zbog sudskih procesa koje su pokrenuli protiv Ministarstva.

Koliki je to novac može se razumjeti ako se zna da je svota veća od ukupnih izdvajanja za izgradnju, rekonstrukciju i adaptaciju objekata i infrastrukture te opremanje vojske dalekometnim topničkim sustavom, obalnim ophodnim brodom i NATO-vim integriranim sustavom protuzračne obrane.

Nacional je u prošlom broju otkrio kako je MORH u protekle tri godine – 2018., 2019. i 2020. – isplatio gotovo pola milijarde kuna za odštete i naknade plaća

 

MORH je poslao demanti u kojem stoji kako su u Nacionalovu članku iznesene “tendenciozne i neistinite tvrdnje iz kojih se mogu izvući pogrešni zaključci.” Evo demantija MORH-a:

“Unatoč objašnjenjima koje je novinar dobio od strane MORH-a, u pisanom obliku temeljem očitovanja na novinarski upit Nacional je u tekstu odlučio inzistirati na pogrešnim tezama koje su poslužile za plasiranje senzacionalističke i netočne tvrdnje i insinuacije, što čitatelje dovodi u zabludu te šteti ugledu MORH-a. Prvotni upit odnosio se na ‘radne sporove sa zaposlenicima kojima je, po odluci suda, protuzakonito prekinut stalni radni odnos u MORH-u’. Na navedeno je odgovoreno koliko je brojčano zaprimljeno tužbi koje su se odnosile na tužbe bivših zaposlenika MORH-a, točnije namještenika, koji su stupanjem na snagu Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva obrane (NN 94/14) podnijeli tužbe radi nezakonitog otkaza. Drugi dio upita odnosio se na broj radnih sporova u razdoblju od 2016.-2020. Točno je iznesen podatak o broju radnih sporova u navedenom razdoblju, međutim propušteno je naglasiti kako su razlozi pokretanja sudskih postupaka, kao i samo njihovo ishodište ponajprije u čl. 14. Zakona o službi u Oružanim snagama koji je donijet 2002. godine (Narodne novine, broj: 33/02), a kojim je propisano kako ‘o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donijetima na temelju ovog Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.’ Navedena odredba je otvorila niz tumačenja i posljedično sporova oko plaćanja svih oblika vojničkog rada izvan redovnog radnog vremena od 8 sati u radne dane u tjednu, čak i u slučajevima kada je takav rad bio kompenziran dodacima na redovnu vojnu plaću i slobodnim danima.

Stupanjem na snagu novog Zakona o službi u Oružanim snagama RH 2013. godine („Narodne novine, broj: 73/13) i pripadajućih podzakonskih propisa broj radnih sporova ima tendenciju smanjivanja odnosno brojčano stanje predmeta u radnim sporovima je u evidentno značajnom padu. Radi se o dvije potpuno različite vrste spora: sporovi koji su proizašli iz ‘nezakonitih otkaza’; i tužbe djelatnih vojnih osoba radi neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i dr. Nastali troškovi iz radno-pravnih sporova koje je MORH imao nisu proizašli iz nezakonitih otkaza već iz radno pravnih sporova koji su djelatne vojne osobe vodile najvećim dijelom zbog neisplaćenih prekovremenih sati rada, ali i zbog neisplaćenih drugih materijalnih prava. Navedeno nije ni u kakvoj svezi s otkazima i prestancima službe. Netočni su navodi vezano za prozivanje general-bojnika Ivice Kindera, načelnika Uprave za personalne poslove Glavnog stožera oružanih snaga RH od 1. srpnja 2011. do 31. prosinca 2012. u smislu nezakonitih otkaza. Naime, rješenja o prestanku službe odnosno otkazima u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama RH za bilo koju kategoriju osoblja nije nikada donosio general-bojnik Ivica Kinder kao načelnik Uprave za personalne poslove Glavnog stožera Oružanih snaga RH niti je za to bio ovlašten. Također, isti nije bio ovlašten za donošenje rješenja o materijalnim pravima pripadnika Oružanih snaga RH.”

Demanti MORH-a nije osporio ključne činjenice iz Nacionalova članka, nego je samo, paradoksalno, dao odgovore na pitanja koja su Nacionalovi upiti implicirali, premda ih nisu eksplicitno objasnili. Željeli smo, naime, doznati i objasniti goleme troškove sudskih presuda protiv MORH-a, neovisno o tome jesu li procese inicirali bivši ili sadašnji zaposlenici MORH-a. S obzirom na to da Ministarstvo u svojim odgovorima na dva upita Nacionala nije problem elaboriralo kako bi javnost mogla razumjeti njegove stvarne razmjere, sami smo, na temelju javno objavljenih podataka, pokušali rekonstruirati koliko je Ministarstvo potrošilo na sudske sporove. I tek je demanti Ministarstva, zanimljivo, razotkrio stvarne razmjere problema: sada znamo da su “razlozi pokretanja sudskih postupaka, kao i samo njihovo ishodište, ponajprije u čl. 14. Zakona o službi u Oružanim snagama koji je donijet 2002. godine”, što znači da problem enormnih troškova za sudske tužbe traje već gotovo dvadeset godina. A ako je tako, može li se zaključiti išta drugo nego da je riječ o ozbiljnome strukturnom problemu s kojim MORH nikako ne uspijeva izaći na kraj? A da uistinu jest tako pokazao je nastavak Nacionalova istraživanja. Valja reći kako MORH ni ovaj put nije precizno i opširno, u interesu javnosti, odgovorio na pitanja Nacionala. Nakon teksta u proteklom broju, 7. travnja zatražili smo od Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a podatke o sudskim presudama i ovrhama, kaznama i naknadama zaposlenicima te pravnim i fizičkim osobama, kao i podatke o ostalim nespomenutim financijskim rashodima od 2000. godine do danas. Iz MORH-a smo 9. travnja dobili odgovor u jednoj rečenici: kako se “Financijski plan Ministarstva obrane RH objavljuje na internetskoj stranici Ministarstva obrane te kao dio Državnog proračuna u službenom glasilu Republike Hrvatske.”

 

Goleme financijske svote koje se isplaćuju povezane su s manjkavom organizacijom rada Ministarstva, kao i s neusklađenošću i nepreciznošću propisa, što otvara prostor za sudske sporove

 

Istraživanje koje je Nacional poduzeo u podacima objavljenim na internetskoj stranici MORH-a pokazalo je kako je MORH, za troškove sudskih postupaka, kazne i naknade šteta, u 2016. godini isplatio 199.449.032 kune, a godinu kasnije, 2017., tek nešto manje – 132.278.463, što ukupno iznosi 331.727.495 kuna. No u financijskim izvješćima MORH-a navode se i posve netransparentne stavke, kao što su “ostali rashodi za zaposlene”, “ostali nespomenuti rashodi poslovanja”, “financijski rashodi”, “ostale tekuće obveze”, za koje se s opravdanim razlozima može pretpostaviti kako barem djelomice kriju troškove sudskih postupaka, kazni i naknada šteta. Kada se ti troškovi pribroje već navedenim izdacima, svota vrtoglavo raste: MORH je 2016. na “ostale rashode za zaposlene”, “ostale nespomenute rashode poslovanja”, “financijske rashode” i “ostale tekuće obveze” potrošio 214.781.516 kuna. Godinu kasnije svota je viša za pedeset milijuna kuna i iznosi 267.143.587 kuna. Drugim riječima, MORH je u samo dvije godine, 2016. i 2017., na troškove koji su proizišli iz sudskih procesa, kao i na netransparentne rashode koji se mogu dovesti u vezu s tim troškovima, potrošio gotovo milijardu kuna, odnosno točno 813.652.598 kuna.

Dvije godine ranije, 2014. i 2015., potrošeno je ukupno i više. U 2014. troškovi sudskih postupaka, kazne, penali i naknade štete, naknade šteta pravnim i fizičkim osobama te naknade šteta zaposlenicima MORH-a plaćeni su 171.266.654 kune. Godinu kasnije, 2015., ti su troškovi iznosili 145.873.024 kune. Ukupno je to 317.139.678 kuna, što je konzervativna procjena. No za “ostale rashode za zaposlene”, “ostale nespomenute rashode poslovanja”, “ostale financijske rashode”, “ostala nespomenute financijske rashode” te “ostale rashode” u 2014. MORH je izdvojio 368.368.885 kuna. Godinu kasnije, 2015., ti troškovi koštali su 339.823.150 kuna. Ukupno su ti netransparentni rashodi koštali MORH u dvije godine, 2014. i 2015., 708.192.035 kuna. Pribroji li se tome svota od 317.139.678 kuna, koliko je izrijekom potrošeno na raznovrsne troškove sudskih postupaka, dolazimo do vrtoglave svote, više od milijardu kuna: 1.025.331.713 kuna u samo dvije godine te ukupno 1,8 milijardi od 2014. do 2017.

 

Svojim trajanjem i cijenom problem tužbi očito je prerastao u strukturnu teškoću koja porezne obveznike stoji goleme svote, a sustav se pokazuje nesposobnim u otklanjanju tog problema

 

Ne može se decidirano tvrditi da je sav taj novac potrošen na sudske odštete, kazne, ovrhe i penale, ali postoje opravdani razlozi za pretpostavku kako dobar dio tog novca jest otišao za te svrhe. Jedan je od tih razloga i navod iz Godišnjeg izvještaja o obrani za 2017. godinu. U odjeljku o Imovinsko-pravnim poslovima i upravnim postupcima tog izvještaja, navodi se ovako: “U 2017. godini zaprimljeno je 269 novih predmeta tako da je potkraj 2017. godine bilo ukupno 4935 predmeta čije je rješavanje u tijeku. Od ukupnog broja predmeta na naknadu štete odnosi se 3090 predmeta (63%), 845 na ovršene postupke (17%), a 1000 predmeta (20%) odnosi se na ostale vrste sporova. Od 269 predmeta zaprimljenih u 2017. godini najviše je predmeta iz područja naknade štete, ukupno 165 predmeta, 59 predmeta su ostali sporovi, a 45 predmeta odnose se na ovršne postupke.” Očito je da se otprilike četiri petine predmeta odnosi na naknadu šteta i ovršne postupke, što ide u prilog zaključku kako MORH za te svrhe izdvaja golem novac.

Na internetskoj stranici MORH-a nisu objavljeni financijski izvještaji o izvršenju proračuna stariji od 2014. pa se ondje ne mogu pronaći čak ni relativno detaljni podaci, kakvi se navode u financijskim izvještajima za kasnije godine. Objavljena su godišnja izvješća o obrani, a za potrebe ovog teksta zanimljivo je izvješće za 2013., iz kojega se može doznati da je problem sudskih tužbi protiv MORH-a u ono vrijeme bio još i mnogo veći nego što je danas. U odjeljku o “Imovinsko-pravnim poslovima i upravnim postupcima” navodi se ovako: “U 2013. godini ukupno su zaprimljena 573 nova predmeta te ukupan broj predmeta, čije je rješavanje u tijeku, iznosi 15470. Prema vrstama spora, na naknadu štete odnosi se 32% predmeta, ovršnih je postupaka 18%, radni sporovi čine 31% predmeta, dok se na ostale vrste predmeta i sporova odnosi 19% predmeta. Više od pola (51%) od svih predmeta iz područja radnih sporova odnosi se na prekovremeni rad djelatnih vojnih osoba.”

 

Razlozi pokretanja sudskih postupaka, kao i samo njihovo ishodište, ponajprije su u čl. 14. Zakona o službi u Oružanim snagama, donesenom 2002., što znači da taj problem traje već gotovo 20 godina

 

Temeljitiji pregled javno objavljenih dokumenata MORH-a nedvosmisleno dokazuje kako je problem sudskih odšteta dugogodišnji problem kojeg su u MORH-u itekako svjesni. Na primjer, u godišnjem izvješću o spremnosti obrambenog sustava za 2009. navodi se ovako: “Financijski rashodi izvršeni su u iznosu od 43.903.504 kn, što je 1% od ukupno izvršenih rashoda i izdataka. U okviru financijskih rashoda najveći dio se odnosi na sudske presude, zatim na rashode za zatezne kamate, bankarske usluge i usluge platnog prometa.” Iste te godine, za usporedbu, na stipendije i školarine kadeta izdvojeno je gotovo četiri puta manje: 11.241.164 kuna. Isti problem može se pratiti i godinama ranije.

U izvješću o spremnosti obrambenog sustava za 2005., navodi se kako je “na računu ‘ostalih nespomenutih financijskih rashoda’ došlo do velikog prekoračenja na računu ‘sudske presude’, koje su ostvarene u iznosu od 61.108.234,49 kn.” Autor izvješća dodao je i ovo: “Pored nepovoljne strukture financijskog plana u izvršenju materijalnih rashoda tijekom promatranog razdoblja još uvijek nam problem predstavlja činjenica da isplate po sudskim presudama i pljenidbe u ovršnim postupcima terete proračun Ministarstva obrane, iako nisu u vezi s tekućim poslovanjem Ministarstva obrane. U Financijskom planu Ministarstva obrane za 2006. godinu otvorena je nova aktivnost pod nazivom ‘Sudske presude’ u kojoj su osigurana sredstva za te namjene.” Godinu ranije, 2004., troškovi za sudske presude eksplodirali su i narasli – gotovo tri tisuće posto! U izvještaju stoji: “Iako su ostvareni rashodi koji se financiraju iz Državnog proračuna u okviru planiranih sredstava, do prekoračenja je došlo na računu 3434901 sudske presude od 2.955,87% (ostvareno 64.173.252,57 kn)…”

Ne može biti nikakve sumnje da je MORH posve svjestan razmjera problema. Još je 2012. formirao povjerenstvo koje je trebalo ustanoviti zašto se podižu tolike tužbe. Dokaz za to nalazi se u Godišnjem izvješću o spremnosti obrambenog sustava, provođenju kadrovske politike i ukupnom stanju u Oružanim snagama RH za 2012. Ondje piše:

“Nakon deset godina primjene Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, pokazalo se potrebnim izmijeniti i prilagoditi određena zakonska rješenja, radi kvalitetnije potpore reformi i razvoju Oružanih snaga. Naime nepotpuno ili nedovoljno učinkovito normativno uređivanje pojedinih područja i pitanja službe u Oružanim snagama te prava i obveza u vezi sa službom (radno vrijeme, materijalna prava, prava i obveze za vrijeme sudjelovanja u međunarodnim operacijama i misijama itd.) rezultiralo je time da su Ministarstvo obrane i Oružane snage suočeni sa sporovima koje pokreću pripadnici Oružanih snaga, a time i s velikim financijskim troškovima koje nije moguće unaprijed planirati.”

Povjerenstvo koje je trebalo ustanoviti zašto djelatnici tuže ministarstvo osnovano je tijekom mandata ministra Ante Kotromanovića. PHOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

 

U istom izvještaju, u odjeljku o “Imovinsko-pravnim poslovima i upravnim postupcima”, navodi se ovako:

“U 2012. godini ukupno je zaprimljeno 553 predmeta, čime je dosegnut broj od 16 000 predmeta u postupku rješavanja. Prema vrstama spora, na naknadu štete odnosi se 32% predmeta, ovršnih je postupaka 18%, radni sporovi čine 33% predmeta, dok se na ostale vrste predmeta i sporova odnosi 17% predmeta. Više od pola (51%) od svih predmeta iz područja radnih sporova odnosi se na prekovremeni rad, rad noću, blagdanom, u smjenama i turnusima djelatnih vojnih osoba.” Potom se navodi: “U 2012. godini osnovano je Povjerenstvo Ministarstva obrane za provođenje radnji potrebnih za pripreme postupaka u kojima djelatnici/ce Ministarstva obrane i pripadnici/ce Oružanih snaga podnose odštetne zahtjeve i tužbe protiv Republike Hrvatske, kao poslodavca u parničnim predmetima pred nadležnim državnim odvjetništvima odnosno sudovima u Republici Hrvatskoj. Zadaća Povjerenstva je utvrditi razloge podnošenja odštetnih zahtjeva/tužbi i sve činjenice uz njihovo podnošenje. Svrha Povjerenstva je utvrditi razloge podnošenja odštetnih zahtjeva/tužbi kako bi se time otklonile nepravilnosti i smanjili daljnji sporovi (npr. u predmetima iz radnih sporova kada se utvrđuje način vođenja evidencije radnog vremena, mjesečno izvješće o ostvarenim satima rada i sl.).”

 

MORH je u samo dvije godine, 2016. i 2017., na troškove koji su proizišli iz sudskih procesa, kao i na netransparentne rashode koji se mogu dovesti u vezu s tim troškovima, potrošio gotovo milijardu kuna

 

Devet godina kasnije, 2021., problem još nije riješen. Jer kako je Nacional objavio još u prošlom broju, Izvještaj proračuna MORH-a za 2020. godinu navodi kako se “u glavnoj knjizi MO na izvanbilančnim zapisima vode potencijalne obveze po osnovi sudskih sporova u tijeku koje na dan 31. 12. 2020. iznose 95. 953.746,68 kuna.” Ti sporovi “najvećim dijelom se odnose na potencijalne obveze po osnovi sudskih sporova prema dobavljačima, zaposlenicima i građanima te manjim dijelom na potencijalne obveze po osnovi sudskih sporova za povrat više plaćenog stambenog prostora”. Pritom “sudski sporovi u tijeku prema zaposlenicima i građanima najvećih dijelom odnose se na sporove koji proizlaze iz radnog prava”. Zašto MORH svih ovih godina nije uspio zaustaviti tako golem odljev novca? SDP-ov član saborskog Odbora za obranu Franko Vidović na to je pitanje Nacionalu u prošlom broju odgovorio neodređeno. “Bilo je više izmjena zakona. Što se konkretno radilo, ne može reći nitko osim onih koji su te izmjene pisali. Vi u sustavu ne možete spriječiti da vas netko tuži, a to zašto gubite sporove, to je već druga priča”, kazao je Vidović. U tom je kontekstu zanimljiv i prošlogodišnji preustroj Ministarstva obrane. Tri mjeseca nakon što je Damir Krstičević podnio ostavku na položaj ministra, Vlada je 27. kolovoza 2020. usvojila Uredbu o unutarnjem ustrojstvu MORH-a, zamijenivši njome prethodnu uredbu od 29. prosinca 2016. U novoj je organizaciji Samostalna služba za upravljanje projektima zamijenjena Samostalnom službom za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove. Dakle, MORH je u ljeto prošle godine, prvi put u svojoj povijesti, ustrojio posebnu Samostalnu službu za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove koja je, barem formacijski i po imenu, izjednačena s, primjerice, Samostalnom službom za vojni zračni i pomorski promet ili Samostalnom službom za odnose s javnošću i izdavaštvo.

‘Vi u sustavu ne možete spriječiti da vas netko tuži, a to zašto gubite sporove, to je već druga priča’, kaže saborski zastupnik SDP-a Franko Vidović. PHOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL

 

Ta služba ima tri odjela: Odjel za drugostupanjski upravni postupak, Odjel za upravne sporove i zastupanje i Odjel za drugostupanjski upravni postupak koji, uz ostalo, “obavljaju upravne poslove u vezi s rješavanjem o pravima i obvezama djelatnika Ministarstva, pripadnika Oružanih snaga i drugih fizičkih osoba u području obrane u drugostupanjskom upravnom postupku”. Istodobno, prema istoj uredbi iz kolovoza prošle godine, u Upravi za ljudske potencijale MORH-a djeluje i Služba za radne sporove koja “obavlja poslove u vezi s poduzimanjem preventivnih i drugih pravnih radnji radi zaštite interesa Republike Hrvatske, priprema očitovanja i pribavljanja dokumentacije Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske odnosno nadležnim državnim odvjetništvima kao zakonskom zastupniku Republike Hrvatske za zastupanje u radnim sporovima i suradnje u poslovima pri sklapanju nagodbi za takve sporove za djelatnike Ministarstva i pripadnike Oružanih snaga”.

Premda Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove najvjerojatnije nije formirana samo kako bi rješavala problem sudskih tužbi djelatnika protiv MORH-a, činjenica je da Služba za radne sporove radi uglavnom samo to. Istodobno, usprkos svim tim službama i dosadašnjim pokušajima da se problem otkloni, nedvojbeno je da problem sudskih odšteta u Ministarstvu obrane traje već godinama te kako i ubuduće ostaje golem i nepotreban teret za MORH i državni proračun. Dužinom trajanja i financijskom cijenom taj je problem očito prerastao u strukturnu teškoću koja porezne obveznike stoji goleme svote novca, a sustav se pokazuje nesposobnim da je otkloni i proračunu uštedi dragocjene milijune kuna.

Komentiraj