Tomislav Mičić, dugogodišnji politički emigrant i bivši suradnik Josipa Perkovića u SIS-u (Sigurnosno informativna služba) početkom 90-ih, koji ima i čin pukovnika Hrvatske vojske, preminuo je u srijedu 7. veljače u Zagrebu od posljedica srčanog udara, kako je Nacionalu neslužbeno potvrđeno iz krugova bliskih Mičiću.

Mičić je bio neformalni član obrane Josipa Perkovića, bivšeg šefa Službe državne sigurnosti koji je 2013. izručen Republici Njemačkoj na temelju europskog uhidbenog naloga zbog sumnje da je zajedno sa Zdravkom Mustačem odgovoran za ubojstvo političkog emigranta Stjepana Đurekovića, a potom su obojica osuđeni. 

Međutim, posljednjih nekoliko godina života Mičić se i sam našao pod optužbama njemačkih istražitelja jer je Njemačka 2021. u Hrvatsku poslala dva nova europska istražna naloga, za Tomislavom Mičićem i Brankom Bradvicom jer im sumnjiči da su sudjelovali u ubojstvu Joze Miloša daleke 1979. za račun Udbe kako bi sakrili trag koji je vodio prema ubojici Brune Bušića.

Njemački istražitelji te su svoje tvrdnje pokušali dokazati na temelju bioloških tragova pronađenih još davne 1979. na ubijenom Milošu, a sada su ih  željeli usporediti s DNA uzorkom Tomislava Mičića te su zbog toga tražili da se u Njemačku pošalje njegov DNA uzorak. Mičić je, međutim, u više neformalnih razgovora rekao kako sumnja da bi Nijemci, ukoliko im pošalje svoj biološki uzorak, njime mogli manipulirati kako bi potkrijepili optužbe koje im je protiv njega, u najvećoj mjeri, plasirao kontroverzni bivši emigrant Bože Vukušić, jedan od glavnih svjedoka i u optužnici protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Zbog toga se svim pravnim sredstvima, a branila ga je ugledna odvjetnica Višnja Drenški Lasan, borio za to da se u Njemačku pošalju službeni nalazi njegovog DNA testa, ali ne i biološki uzorak. 

Naime, Mičić je podnio ustavnu tužbu protiv rješenja kojim mu se DNK treba uzeti i poslati u Njemačku te je od Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kako je pisao i Jutarnji list, zatražio da sud odredi neko tijelo u Hrvatskoj koje će od Mičića izuzeti DNK te uzorak izvještačiti u Hrvatskoj, a ne ga slati u Njemačku. Nasuprot tome, Nijemci su iznistirali da im se pošalje uzorak u obliku krvi ili sline. Međutim, ustavni je sud uz izdvojena mišljenja čak tri suca koji su smatrali kako prisilno uzimanje krvi od nekoga predstavljazadiranje u njegova ustavna prava, odbacio Mičićevu tužbu.

Jutarnji list također je pisao kako Mičić sumnja da bi Nijemci njegovim DNA uzorkom mogli manipulirati te da traži da se taj uzorak izvještači u Hrvatskoj kako se kasnije ne bi moglo tvrditi da je upravo njegova DNK nađena na mjestu ubojstva. 

Njegova odvjetnica Višnja Drenški Lasan izjavila je tada također da su osiguranje dokaza zatražili od Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji bi trebao odrediti gdje će Mičić u Hrvatskoj izvaditi krv kako bi se njegov DNA nalaz mogao vještačiti, a najavila je tada i podnošenje tužbe Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. 

Mičić je posljednje dvije i pol godine bio izuzetno opterečen cijelim ovim postupkom i potpuno predan dokazivanju da su optužbe protiv njega plod unutaremigrantskih obračuna odnosno podvala ponajviše od strane Bože Vukušića, koji to osporava. Međutim, Vukušića je javno, također u Jutarnjem listu, još 2011. prozivao i drugoosumnjičeni Branko Bradvica koji je tvrdio da mu je upravo Vukušić smještao optužbe za ubojstvo Olofa Palmea i to jer je Bradvica bio svjedok protiv Vukušića u slučaju otmice Petra Gudelja i Blagoja Zelića. 

U svom očitovanju na zahtjev njemačkih istražitelja za izuzimanjem njegovih bioloških uzoraka, kako je ispričao Jutarnjem listu, Mičić je naveo da je njemačko tužiteljstvo u Europskom istražnom nalogu neistinito navelo da protiv njega nikad nije bio vođen postupak za ubojstvo Joze Miloša. 

Naime, Mičić je o ubojstvu Joze Miloša ispitan još početkom 80-ih, kada se nalazio u zatvoru u Njemačkoj, ali je istraga protiv njega zbog nedostatka dokaza obustavljena 1982. godine. No 31 godinu nakon Miloševa ubojstva pojavio se nalaz vještaka od 16. kolovoza 2010, iz kojeg proizlazi da je na njegovim čarapama nađen miješani DNK koji je trebalo usporediti s Mičićevim uzorkom. Mičić je, međutim, sumnjao da je njegov DNK moguće čak i ukraden jer mu je 2006. godine provaljeno u kuću i otuđeni su mu spisi i neki osobni predmeti, ali ne i oružje.

U razgovoru za Jutarnji list pitao se i što je Njemačka radila od 2010. godine otkada je navodno utvrđen taj DNK trag i zašto je za Europskim istražnim nalogom posegnula tek 20. siječnja 20221. godine, iako je to mogla od 1. srpnja 2013. godine kad je Hrvatska postala punopravnom članicom EU i imala je na raspolaganju otada institut Europskog istražnog naloga.

Tomislav Mičić privukao je pozornost javnosti početkom 2019. kada je izdao autobiografsku knjigu „U potrazi za Hrvatskom“. Tada je u Jutarnjem listu predstavljen kao višeslojna osoba koja smatra da je Jozo Miloš imao ulogu u pripremi ubojstva Brune Bušića. Čak se u tom kontekstu spominjalo da je već u to vrijeme njemačka policija počela širiti glasine da je Miloša po nalogu Udbe ubio Mičić, ali da tu tezu nikad nisu mogli dokazati pa Mičić nije optužen za ubojstvo. Jutarnji list tada je objavio da je istu tu klevetu Mičić pronašao u Informaciji zagrebačke Udbe. Tada ga je njemačka policija počela stalno nadzirati i dobio je status opasnog, naoružanog terorista.

Tomislav Mičić se iz Njemačke u Hrvatsku vratio 1990. Bio je nezaposlen dok u srpnju 1991. Šime Đodan nije postao ministar obrane. Kada je Josip Perković u svibnju 1991. počeo ustrojavati Sigurnosno informativnu službu, Đodan je Mičića zaposlio u MORH-u, u radnoj jedinici SIS. Kao najbliži suradnik Josipa Perkovića počeo je raditi u zapovjedništvu Zbora narodne garde (ZNG) na Tuškancu, u uredu koji je dijelio s Davorom Domazetom Lošom, a iznad njih bio je zapovjednik ZNG-a Imra Agotić. Prema pisanju Jutarnjeg lista, svi su 1992. preseljeni u zgradu MORH-a na Krešimirovu trgu. Uoči akcija Bljesak i Oluja 1995. Mičić je iz SIS-a prebačen u Političku upravu MORH-a gdje je vodio Odjel za posebne oblike ratovanja. Pukovnik HV-a postao je 1996., a u mirovinu je otišao 2004.

Kao umirovljenik najviše se isticao kao neformalni član obrambenog tima Josipa Perkovića, kojem je i svjedočio na suđenju u Münchenu, ali putem videolinka iz Zagreba.

Jozo Miloš ubijen je 19. travnja 1979. u blizini njemačkog grada Kölna. Marko Marković u knjizi „Operacija ‘Pitagorin poučak’: istraga o ubojstvu Brune Bušića“ piše kako je utvrđeno da je ubijen iz pištolja kalibra 7,65, a njemačka policija isprva ga je povezala s Brunom Bušićem. Piše i kako se u to vrijeme među hrvatskim političkim emigrantima proširila sumnja da je upravo Miloš bio ubojica Brune Bušića, kao i da je moguće zato likvidiran.

Iz dvaju europskih istražnih naloga – 3 BJs 20/09-2 i 3BJs 21/09-2 – koje je generalni savezni tužitelj pri saveznom Vrhovnom sudu Njemačke 2021. proslijedio u Hrvatsku kako bi se izuzeli biološki tragovi Branka Bradvice i Tomislava Mičića, proizlazilo je da oni terete Mičića i Bradvicu kao dvojicu Udbinih ubojica koji su pod sumnjom da su nedugo nakon ubojstva Brune Bušića likvidirali još jednog emigranta – Jozu Miloša. Od Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu tražilo se da od njih izuzme biološke tragove kako bi se usporedili s onima koji su pronađeni na ubijenom Milošu još davne 1979. 

Budući da postoji gotov DNA nalaz koji njemački tužitelji do sada nisu željeli prihvatiti, u cilju utvrđivanja istine, moguće je da će im sada taj nalaz ostati kao jedina mogućnost da se napokon dozna istina. Moguće i istina koja će nakon Mičićeve smrti dokazati da je bio nevin. Jer je Mičić sada tajne, pa i onu o ubojstvu Brune Bušića, ponio u grob. 

Posljednji ispraćaj Tomislava Mičića bit će na zagrebačkom krematoriju 13. veljače.

Njemačka traži DNA dvojice osumnjičenih za ubojstvo emigranta Joze Miloša iz 1979.