TALIJANSKI BORAC ZA ‘ČISTE RUKE’: ‘Sudac odgovara za povrede privatnosti’

Autor:

Pexels

Objavljeno u Nacionalu br. 751, 2010-04-06

Armando Spataro (61), milanski tužitelj koji se desetljećima odlučno bori protiv terorizma i mafije, objašnjava kako se Italija prisluškivanjem bori protiv kriminala te kako štiti privatnost osoba pod istragom

Armando Spataro, legenda borbe protiv terorizma, Crvenih brigada, neustrašiv i neumoran u kritiziranju moćnih, ali i veliki humanist ispod crne toge, koji i nakon 30 godina iskustva u sudskim aulama s okorijelim kriminalcima ne krije suze kad se prisjeti svog velikog prijatelja i kolege Guida Gallija, ustrijeljenog pred aulom sveučilišta u Milanu. “Iako su prošle tolike godine, meni se uvijek čini kao da su me jučer obavijestili da su Guida ubili brigadisti. Još čuvam sve njegove spise i rasplačem se kad pročitam redak ispisan crvenom olovkom: ‘Ako mi se što dogodi, obavijestite Armanda Spatara.’ Ispod toga je bio moj broj telefona.”

Kao jedan od najboljih studenata pravnog fakulteta Spataro je 1975., odmah nakon studija, ušao u prestižno milansko tužiteljstvo, gdje se 1989. počeo odlučno boriti protiv terorizma, i crvenog i crnog, a tu borbu još uvijek vodi. Već 1991. postao je član Regionalnog odjela za borbu protiv mafije i bavio se istragama protiv najvećih bossova ‘Ndranghette, Cosa Nostre. Nakon pada Craxijeve vlade zbog afere s mitom i protuzakonitim financiranjem njegove stranke, koju je otkrio tužitelj Antonio di Pietro, javni tužitelj Milana, Francesco Borelli pozvao je Spatara da uđe u pool Mani pulite (Čiste ruke). S tog mjesta 1989. je ušao u vrh talijanskog sudstva kao član Vrhovnog vijeća tužiteljstva Italije. Preselio se u Rim, gdje je ostao do 2002.

Od 2003. ponovo je na čelu milanskog poola za borbu protiv unutarnjeg i vanjskog terorizma, gdje se nalazi i danas. Bio je zadužen za slučaj otmice Abu Omara, kad je optužio agente CIA- e i šefa tajnih službi Italije Nicolu Pollarija, koji je bio prisiljen na ostavku, a proces još traje. Spataro je vodio i proces protiv mentalno poremećenog Massima Tartaglie, koji je bacio statuu na Berlusconija ispred milanske katedrale, kao i zbog svih terorističkih napada u Milanu u posljednje vrijeme.
prisluškivanje nenadomjestivo u istrazi

NACIONAL: Prisluškivanje osumnjičenika pokazalo se najučinkovitijom metodom u prevenciji terorizma, ali i ubojitim streljivom protiv ljudskog dostojanstva i privatnosti? Vi ste jedan od glavnih zagovornika stava da je prisluškivanje telefona nezamjenjiv instrument istrage.

– U paketu sigurnosti koji je predložila Berlusconijeva vlada najznačajnije je bilo vremensko ograničavanje prisluškivanja osoba pod istragom, što je samo po sebi protuslovlje. Kako je moguće raspravljati o sigurnosti zemlje, a u isto vrijeme inzistirati na poništenju najučinkovitijeg instrumenta za otkrivanje ubojica, terorista, krijumičara, silovatelja… Prvi put oporba je bila u nečemu ujedinjena i potpisala zajednički apel u kojem traži od predsjednika Republike Napolitana da blokira taj zakon i istakne neustavnost takvog zakonskog dekreta.

NACIONAL:: Vi kao najveći ekspert za terorizam u Italiji odlučno ste poveli kampanju protiv odobrenja nacrta zakona koji vremenski ograničava prisluškivanja.

– Nepojmljivo je da se tijekom preliminarne istrage, koja je ključna za sudski proces, prisluškivanje ograniči samo na dva mjeseca. Moguće je da se u tom razdoblju otkriju pripreme za teroristički napad ili nečije ubojstvo, a prisluškivanje se mora prekinuti zbog vremenskog ograničenja. Brojni su primjeri otkrivanja pripadnika organiziranog kriminala ili ubojica tek nakon nekoliko godina prisluškivanja i praćenja.
uzajamna kontrola talijanskih sudova

NACIONAL: Ako se odobri ovaj zakonski nacrt, koja se od vaših istraga ne bi mogla privesti kraju?

– Ne bi mi bio dovoljan jedan tjedan da nabrojim sve slučajeve, od korupcije do ubojstava. Poznat je slučaj otmice Abu Omara usred Milana prije nekoliko godina, kad sam izdao uhidbeni nalog protiv agenata CIA-e i talijanskih vojnih tajnih službi. Kako po novom zakonskom dekretu agenti tajnih službi imaju privilegirani status i postaju nedodirljivi, ne bi bilo moguće ni početi taj proces. To ruši temeljni princip da je zakon jednak za sve. Ne smije se pokriti velom državne tajne ni jedan akt nasilja, a kamoli otmica osobe koja je zatim izložena fizičkim torturama zbog sumnje da je terorist. Sudstvo mora biti neovisno o tajnim službama i vladinim moćnicima. Samo je tako moguće doći do pravih krivaca i počinitelja zločina. Najgori su mi suci koji kažu: “Bio sam na pravom putu da riješim slučaj, samo mi je još malo trebalo, a onda su me spriječili.” Tko može spriječiti savjesnog suca ili tužitelja? Mene nitko nije mogao spriječiti ni u jednoj istrazi i uvijek sam išao do kraja, ne osvrćući se ni na koga.

NACIONAL: Bilo je dosta žučnih rasprava o zaštiti privatnosti kad su u pitanju objavljivanja transkripata privatnih SMS-ova i e- mailova koji nemaju veze s istragom.

– Drago mi je da ste mi postavili to pitanje, jer se ja borim za potpunu zaštitu privatnosti. Moj princip je uništavanje svih transkripata privatne korespondencije koja nema nikakve veze s istragom, upravo da ne procure informacije, intimni razgovori koji bi punili stranice žutog tiska. Tu sam kategoričan i ne pravim razliku između klijenata obrane i tužiteljstva. Kad su transkripti privatnih razgovora uništeni, nema prostora za manipulaciju i to je bio moj prijedlog u novom zakonskom dekretu. Ne vidim nikakva razloga za arhiviranje i čuvanje transkripata privatnih razgovora ili korespondencije neke osobe, ako nisu dio istražne građe. I to je vrlo delikatan izbor i odluka suca – gdje završava javni istražni dio, a započinje sfera privatnoga. Svaki sudac postupa po vlastitoj savjesti i za to je odgovoran. U slučaju povrede privatnosti i sudac treba odgovarati za svoje profesionalne propuste. U Italiji postoji kontrola sudova i rada sudaca, a zbog mogućeg sukoba interesa mjerodavni su sudovi uvijek u drugim regijama.Tako je za rad rimskog tužiteljstva mjerodavan sud iz Perugie. Prisluškivanje je nezamjenjiv instrument u rukama istražitelja , ali i ubojito streljivo u rukama medijskih šakala. Živimo u svijetu gdje se vodi prljava politika virenja kroz ključanicu spavaće sobe. Dovoljno je samo da razgovaraju dvije javne osobe pa da i najbanalniji razgovor dobije dimenziju koju ne zaslužuje. Sve više cure povjerljive informacije tijekom istrage, koje nisu samo privatne prirode, što je nedopustivo.

NACIONAL: Postoji li način kontrole curenja povjerljivih informacija ili prisluškivanih razgovora?

– Postoje jaki sistemi kontrole izlaska svake informacije iz sudskih aula ili spisa, jer je to prvi uvjet za obavljanje tako delikatnog posla. Prisluškivanje je najjeftiniji i najučinkovitiji instrument istrage. Cijena jednog dana prisluškivanja je 11 eura plus PDV. Preko mobilnog telefona možemo preciznošću od 11 metara promjera utvrditi gdje se nalazi osoba, što govori, s kim se sastaje. Zamislite koji bi trošak bilo plaćanje tima agenata zaduženih za praćenje osobe pod istragom, uz velik rizik da se izgubi ta praćena osoba. Postoji i specijalna dvorana za prisluškivanje telefonskih razgovora, gotovo blindirana, s registracijom svih koji ulaze i izlaze. Presnimavanje prisluškivanog razgovora ili uzimanje transkripta uvijek ostavlja neizbrisiv trag. Za ulazak u transkript prisluškivanih razgovora morate imati lozinku. A lozinku znaju samo sudac koji vodi slučaj i policajac koji prati i prepisuje razgovore. Ako cure te povjerljive informacije, kriva je jedna od tih dviju osoba. Točno se zna kad je netko ušao u dosje i kopirao ga ili presnimio. Ja sam za drastično kažnjavanje zloupotreba položaja i svi koji surađuju sa mnom to dobro znaju.
zakon kaska za kibernetičkim kriminalom

NACIONAL: I predsjednik Udruge talijanskih tužitelja Luca Palamara upozorio je na “teške tehničke greške” u novom zakonskom dekretu.

– Riječ je o dvojnom sustavu procjene koga treba prisluškivati. Kad je u pitanju terorizam ili mafija, mora se dokazati postojanje “dovoljne indicije kriminalnog djela”, a u svim ostalim slučajevima neophodna je “očita indicija izravne umiješanosti u kazneno djelo”. To znači da se može prisluškivati samo osoba za koju ste sigurni da je umiješana u kriminal. A to se može doznati jedino ako istražitelji imaju ludu sreću da uhvate osobu na djelu. U tom slučaju ga trebaju uhititi, a ne prisluškivati. U suprotnom, ako sumnjate da netko planira ubojstvo, a nemate “očitih indicija da je izravno umiješan u kazneno djelo”, nemate pravo prisluškivati ga, nego možete bespomoćno čekati počinjenje zločina.

NACIONAL: Sve se češće čuju prigovori da nema više privatnosti u Italiji?

– Moram priznati da smo svjedoci sve više protuzakonitog prisluškivanja i špijuniranja tuđih života. Dovoljno je samo otići na internet i imate ponude svih vrsta kriminalnih usluga. Novi sofisticirani informatički sistemi, spy-sms (SMS špijuni), sumnjive agencije privatnih detektiva koje nude 24-satno prisluškivanje bivših partnera, nevjernih supruga, ilegalno ulaženje u e-mailove, krađa lozinki. Zakon još nije u stanju djelotvorno pratiti kibernetički kriminal ili narušavanje privatnosti, što je teško kazneno djelo za koje svi trebaju odgovarati, pa i agenti koji se bave istragom moraju ići bar korak ispred kriminalaca u informatičkoj naobrazbi, da ih mogu uhititi. I teroristi su se preselili na internet pa se sve više susrećemo s kibernetičkim terorizmom.

NACIONAL: Zadnjih mjeseci pojačane su terorističke akcije u Milanu, od postavljanja bombe u sveučilištu Bocconi, slanja paketa-bombe u sjedište Sjeverne lige, kad je stradao poštar, kuverte s mecima upućenim premijeru Berlusconiju do bacanja metalnih statua na njega. Je li to povratak olovnih godina?

– Ne vjerujem da se vraćamo u godine eksplozija bombi na trgovima, u vlakovima, godine zastrašivanja pučanstva, kad je ubijeno mnoštvo nevina svijeta. Prošlogodinja bomba na Bocconiju, kao najvjerojatnije i ova ispred sjedišta Sjeverne lige, djelo je FAI-ja, Neformalne anarhističke federacije. Na počinitelje tih teških kaznenih djela, definiranih kao teroristički akt s uporabom eksploziva, bit će primijenjen članak 280 bis kaznenog zakona. Taj sam slučaj dodijelio tužitelju Massimu Meroniju i nadam se da će brzo biti pronađeni počinitelji zločina.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.