Objavljeno u Nacionalu br. 322, 2002-01-15

Autor bestselera o protjerivanu esula: Istra je stvar prošlosti i to je talijanskoj vladi jasno

O egzodusu Talijana iz Hrvatske u Italiji se 50 godina šutjelo, to se nije spominjalo ni u povijesnim udžbenicima

Arrigo Petacco jedan je od najpoznatijih talijanskih novinara i publicista. U novinarstvu je već pola stoljeća, radio je u vodećim talijanskim listovima, a ujedno je autor nekoliko zapaženih dokumentarnih filmova na RAI-ju. Međutim najveću slavu Petacco je stekao svojim knjigama, posebno onima koje se bave Drugim svjetskim ratom i tadašnjom ulogom Italije, “Mussolinijevi tajni arhivi”, “Naš rat 1940-45” i “Talijanska vojna avantura u Rusiji”.

Zagrebačka izdavačka kuća “Durieux” uskoro će objaviti hrvatski prijevod knjige “Egzodus (Tragedija Talijana Istre, Dalmacije i Julijske krajine) ”. Riječ je o kontroverznoj Petaccovoj knjizi u kojoj opisuje sudbinu približno 350.000 esula koji su nakon dolaska komunista protjerani u Italiju. Iako su većina bili starosjedioci koji nisu podržavali Mussolinija, Titov režim im je u kratkom roku oduzeo cjelokupnu imovinu i natjerao ih na odlazak. “Egzodus” je napisan gotovo dokumentaristički, uz faktografske podatke o broju protjeranih. Petacco je prenio i reportaže koje su o tragediji svojih zemljaka objavljivali talijanski listovi. Jedna od najdojmljivijih je iz Pule koja je 1945. imala 34.000 stanovnika. Kad ju je napustila talijanska zajednica, grad je sasvim opustio jer je u njemu preostalo samo nekoliko tisuća žitelja. Arrigo Petacco u razgovoru za Nacional govori o “Egzodusu” čije je prvo izdanje objavljeno prije dvije godine u 80.000 primjeraka i potpuno rasprodano.

NACIONAL: Zbog čega ste se baš sada odlučili napisati knjigu “Egzodus”, nakon što je prošlo više od 50 godina od progona Talijana iz Istre i Dalmacije?

Zbog toga što se u Italiji u posljednjih 50 godina, zbog utjecaja talijanske komunističke partije na vlast, o tim događajima nije govorilo. Egzodus se nije spominjao čak ni u školskim udžbenicima iz povijesti, tako da je ta, za talijanski narod važna epizoda gotovo izbrisana. “Egzodus” je zapravo pokušaj ispravljanja velike nepravde.

NACIONAL: Kako to da nitko prije vas nije objavio knjigu sa sličnom tematikom?

Povremeno su objavljivana neka mjesna izdanja, ali knjiga “Egzodus”, koju je izdala izdavačka kuća “Mondadori”, prva je knjiga s temom egzodusa Talijana iz bivše Jugoslavije što se distribuira na teritoriju cijele Italije. Prvo izdanje, koje se u knjižarama pojavilo prije dvije godine, tjednima je bilo na vrhovima lista najčitanijih knjiga. Prodano je oko 80.000 primjeraka u tvrdom uvezu, koji su stajali 30.000 lira, a nedavno je izdano i ekonomičnije džepno izdanje.

NACIONAL: Vaša knjiga nalikuje dokumentarnom filmu. Kako ste dolazili do podataka?

Među ostalim, ja sam autor nekoliko dokumentarnih filmova, tako da imam dosta iskustva u toj vrsti novinarstva. Podatke sam skupljao po arhivima u kojima su pohranjene novine iz tog razdoblja, te razgovarao s ljudima koji su sudjelovali u egzodusu, neki od njih čak su napisali i svoje ispovijesti. Godinu dana trebalo mi je da skupim i pročitam sve tekstove, tek sam tada pristupio pisanju knjige. Želio sam saznati istinu o događajima na teritoriju koji je do 1945. pripadao Italiji i na kojemu je živjelo 350.000 Talijana. Znao sam da ne pišem knjigu koju nitko neće čitati, jer većinu esula, kojih zajedno s njihovim potomcima u Italiji danas ima oko 700.000, još zanima ta tematika.

NACIONAL: Na koje su sve načine Talijani bili prisiljavani da napuste svoje domove?

Izbora nisu imali. Oni koji su se opirali napuštanju završili su u fojbama. Egzodus je osmislila i izvela Titova komunistička partija, a u tome su joj poslu, nažalost, pomagali talijanski komunisti. Talijane iz Istre i Dalmacije proglasili su fašistima koji su bježali iz Jugoslavije u strahu od komunizma, što je bila notorna laž s obzirom na to da su većina izbjeglica bili obični radnici i seljaci.

NACIONAL: Tvrdite da je njihova jedina krivnja bila to što su bili Talijani?

Naravno, bilo je to najobičnije etničko čišćenje. U knjizi donosim i tekst Milovana Đilasa, člana radikalnog krila Titove partije, koji je zapisao: “Tito je poslao Kardelja i mene u Istru. Naredba je glasila: Osloboditi se Talijana! Naređeno, izvršeno!” Tito je želio i Trst, ali ga na kraju ipak nije uspio dobiti.

NACIONAL: Jesu li prognani baš svi Talijani ili samo oni koji su se naselili tijekom Mussolinijeva režima?

Točno je da je mnogo Talijana naseljeno tijekom Mussolinijeve vladavine, ali puno je Talijana ondje živjelo i prije fašističke epohe. Od 35 tisuća stanovnika, koliko ih je 1945. imala Pula, 30 tisuća je pobjeglo. Svi oni sigurno nisu bili fašisti.

NACIONAL: No za vrijeme Jugoslavije, većina je političara tvrdila da su prognani Talijani bili fašisti.

To nije točno. Mnogi su se Talijani, čiji su ostaci pronađeni u fojbama, tijekom rata borili u partizanskim postrojbama. Naravno da je među Talijanima bilo i fašista, osobito 1940., kada je taj režim bio u punoj snazi. U to su se vrijeme Talijani odnosili jako loše prema Slavenima. Zatvarali su škole na hrvatskom i slovenskom jeziku, prisiljavali su Slavene da talijaniziraju prezimena i vršili druge oblike represije. No to ne smatram razlogom i opravdanjem za ubijanje 15 tisuća ljudi, među kojima mnogo žena i djece. Ipak je to pretjerana osveta.

NACIONAL: Otkud vam podaci o broju Talijana koji su bačeni u fojbe?

Ulaze u većinu fojbi, koje su ostale na teritoriju bivše Jugoslavije, Titovi su vojnici dinamitom “zatvorili”, ali samo u Basovizzi, jednoj od dviju fojbi koje su otkrivene u okolici Trsta, pronađeno je 500 prostornih metara kostiju. Budući da u jedan prostorni metar stanu kosti četiriju osoba, znači da je samo u toj fojbi smrt zatekla 2000 Talijana. Etničko se čišćenje, nažalost, na prostorima bivše Jugoslavije ponovilo početkom 90-ih.

NACIONAL: Iz kojeg se je grada iselilo najviše Talijana?

Iz Pule, naravno. Oni su čak namjeravali osnovati grad Pulu u pokrajini Puglia, ali su odustali. Sve do 1945. istarske su gradove uglavnom nastanjivali Talijani, dok su u selima živjeli Slaveni. Kako su Talijani počeli napuštati stanove u središtu Pule, Slaveni koji su nastanjivali predgrađa krenuli su da zauzmu bolje stanove u središtu grada i okolici luke.

NACIONAL: Što su Talijani mogli ponijeti sa sobom?

Malo, gotovo ništa. Nova je vlast sastavila “crnu listu” predmeta i potrepština za kućanstvo čiji je transport u Italiju bio najstrože zabranjen. Na toj su listi bili šivaći strojevi, bicikli, motorna vozila, radioaparati i sve električne kućanske naprave. Sa sobom su mogli ponijeti najviše deset tisuća lira, koje su im na granici bile zamijenjene u tri tisuće dinara. Sve ostalo bilo je konfiscirano.

NACIONAL: Kako su esuli bili dočekani u Italiji?

Jako loše. Talijanska je komunistička partija u to vrijeme bila vrlo utjecajna u Italiji, a istodobno je bila jako naklonjena Titu. Esule je posvuda pratio glas da je riječ o fašistima, a oni krajem rata nisu bili omiljeni u Italiji. Događale su se zaista nevjerojatne situacije. Tito je, na primjer, potjerao sve Talijane koji su radili u brodogradilištima u Puli i Rijeci, a zatim je od Italije zatražio radnike potrebne za socijalističku izgradnju. Dvije tisuće radnika je, na inicijativu talijanske komunističke partije, iz brodogradilišta u Monfalconeu 1946. poslano u pomoć izgradnji Jugoslavije. No kada je 1948. došlo do rezolucije Informbiroa, svi su oni završili u koncentracijskim logorima, zbog toga što je talijanska komunistička partija stala na Staljinovu stranu. U tim su logorima ostali sve do Staljinove smrti 1953.

NACIONAL: Kako to da ste se vi, a ne netko od Talijana izbjeglih iz Istre i Dalmacije, odlučili napisati knjigu o egzodusu?

Rođen sam u Liguriji, pa sam problemu pristupio profesionalno, bez pretjerivanja. Sve priče esula koje sam pročitao bile su izrazito osvetoljubive i sagledavale su problem samo s jedne strane. Po njima su svi Talijani bili sveci, a Slaveni vragovi. Trudio sam se da iznesem povijesne događaje što objektivnije.

NACIONAL: U hrvatskoj javnosti vlada mišljenje da Italija svraća pozornost na esule, kako bi poništila fašističke zločine. Što vi mislite?

Neosporno je da su Talijani tijekom fašizma počinili mnoge zločine. U nekim je gradovima talijanska fašistička vlast bila okrutnija čak i od njemačke. Nijemci su na primjer ubijali 10 Slavena za svakog ubijenog Nijemca, a Talijani su ubijali deset Slavena za svaki porušeni telegrafski stup. No sve se to događalo tijekom rata. Osveta se ipak dogodila u miru, bila je pretjerana, i organizirana gotovo na industrijski način. Nakon što su ljudi bili protjerani ili poubijani, bili su spaljeni čak i svi crkveni i općinski arhivi kako bi se izbrisao svaki trag prisutnosti Talijana u tim krajevima. To nije napravilo mjesno hrvatsko stanovništvo iz osvete, nego je bila riječ o organiziranom političkom planu.

NACIONAL: Nije li revizionizam negirati kako su Talijani podržavali fašistički režim?

Prije početka Drugog svjetskog rata Talijani su podržavali Mussolinija i fašistički režim, ali kad je Italija ušla u rat i kad su kola krenula nizbrdo, okrenuli su mu leđa. Uostalom, i Tita su svojedobno obožavali svi jugoslavenski narodi, a zatim se odnos prema tom karizmatičnom vođi promijenio.

NACIONAL: Kako bi se, po vama, moglo riješiti pitanje povijesnih hipoteka u odnosima Hrvata i Talijana?

U Italiji je taj problem zapravo riješen. Na predstavljanje moje knjige u Trstu, na primjer, došli su uglavnom stariji ljudi ogorčeni strahotama koje su davno proživjeli. Mladih nije bilo jer se mladi u Italiji ne bave tim stvarima, a i Talijani koji danas žive u Istri sasvim su zaboravili gorku povijest i prihvatili sadašnjost.

NACIONAL: Mislite li da aktualni talijanski političari nastoje osnažiti utjecaj Italije u Istri i Dalmaciji?

Mislim da Talijani samo žele da im se da pravo da ponovno kupe kuće koje su im jugoslavenske vlasti bile oduzele. Koliko čujem, Nijemci i Austrijanci već sada mogu kupovati kuće u Hrvatskoj, a Talijani ne mogu. Ako je to zaista točno, to nije u redu.

NACIONAL: Jednom ste se susreli čak i s Albertom Speerom, Hitlerovim ministrom industrije i najpoznatijim arhitektom Trećeg Reicha.

Susreli smo se dok sam radio dokumentarac o Drugom svjetskom ratu. Ispričao mi je kako ga je u nacističku politiku uvukao njegov posao arhitekta. Albert Speer je, naime, bio projektirao Goebbelsovu kuću, koja se toliko svidjela Hitleru, da ga je poželio upoznati. Zahvaljujući Speerovoj ideji da njemačke radnike iz tvornica šalje na front, a u tvornicama zaposli zatvorenike, Drugi svjetski rat produljio se za godinu dana. Jednom sam u Berlinu susreo i jednog od poslijeratnih ustaških vođa, Branka Jelića. Pričao mi je da su ustaše bili prognani iz Jugoslavije u sve dijelove svijeta i mislim da je dobro što im se to dogodilo. Njihove mi ideje nisu bile nimalo simpatične ni dobronamjerne. Neprekidno su govorili o osveti i bili su jako nasilni.

NACIONAL: Što mislite o ostavci talijanskog ministra vanjskih poslova Antonia Ruggiera?

Ruggiero je dao ostavku jer je vlada zauzela stavove koji ne odgovaraju poslovnoj politici “Fiata”, koncerna čija je stajališta on zastupao i o kojem je ovisio. No smjena ministra vanjskih poslova odraz je događaja u talijanskoj unutrašnjoj politici. Bivši su komunisti u posljednje vrijeme postali veliki pobornici ideje ujedinjene Europe, o kojoj donedavno nisu ništa znali. U javnosti čak prevladava stav da su oni jedini Europejci, što je sasvim netočno. Digla se velika buka oko tog slučaja, a u stvarnosti se neće ništa promijeniti.

NACIONAL: Hoće li doći do velikog zaokreta u talijanskoj vanjskoj politici ako Silvio Berlusconi imenuje Gianfranca Finija za ministra vanjskih poslova?

Gianfranco Fini sigurno neće postati ministar vanjskih poslova. U više je intervjua izjavio da neće prihvatiti tu poziciju jer ne može napustiti mjesto predsjednika svoje stranke. No po mojem bi mišljenju on mogao biti ministar jer ako je tu funkciju mogao obavljati bivši komunist, ne znam zašto na isto mjesto ne bi mogao biti imenovan netko tko nije čak ni pravi bivši fašist.

NACIONAL: Mislite li da će novi ministar vanjskih poslova Italije, ma tko on bio, promijeniti odnos Italije prema Hrvatskoj, osobito glede pitanja vlasništva talijanskih izbjeglica iz Istre i Dalmacije?

Mislim da Italija ne može zaustaviti približavanje Hrvatske Europi jer nemili događaji, koji su se odvijali u Istri prije 50 godina, danas pripadaju povijesti. Nisam primijetio nikakav animozitet sadašnje vlasti prema Hrvatskoj i ne vjerujem da bi se moglo nešto promijeniti.

NACIONAL: Dolazite li u Hrvatsku?

Često odlazim u Istru na ljetovanje, a nekoliko sam puta bio i u Zagrebu.

Komentiraj