‘Svojim filmom dokazali smo da hrvatski SF ne mora nužno biti trash’

U posljednje dvije godine ‘Posljednji bunar’, kratki film Filipa Filkovića Philatza, prikazan je na 45 festivala i osvojio 20-ak nagrada. Radnja filma smještena je 2037. u Dalmatinskoj zagori, gdje je posljednji bunar s pitkom vodom

Kratkometražni igrani SF film “Posljednji bunar”, za koji su scenarij napisali Velimir Grgić i Filip Filković Philatz, koji je film i režirao, prikazan je unazad dvije godine na više od 45 festivala širom svijeta na kojima je osvojio više od dvadeset glavnih nagrada, među kojima su i četiri glavne nagrade na nedavno održanom End of Days Film Festivalu u Orlandu na Floridi u SAD-u.

“S napetim scenarijem, gotovo bez dijaloga te s genijalnim dizajnom produkcije i specijalnim efektima, ‘Posljednji bunar’ je hladna kritika privatizacije vode i upozorenje za ne tako daleku budućnost.” To je samo jedna od mnogobrojnih pohvala filmu “Posljednji bunar” s distopijskom pričom koja se dojmila i žirija američkog South East European Film Festivala u Los Angelesu, jednog od 45 festivala na kojima je film prikazan. Film je osvojio nagradu na hrvatskom Diversions International Short Film Festivalu, gdje je žiri dodijelio nagradu za najbolju fotografiju na filmu direktoru fotografije Tomislavu Krniću. Žiriji Ouchy Film Awardsa i Fatherhood Image Film Festivala dodijelili su glavnu nagradu za najbolju režiju Filipu Filkoviću, a New Renaissance Film Festival proglasio ga je najboljim kratkometražnim SF filmom. Nagradu je film dobio i na Montevideo Fantástico Film Festivalu, Milwaukee Twisted Dreams Festivalu, Skepto Film Festivalu, Austrian Independent Film Festivalu, Genre Celebration Festivalu, na Oniros Film Awards itd. Ukupno 20 nagrada na raznim filmskim festivalima, a nagrade i dalje stižu. Najnovije nagrade u nizu stigle su početkom svibnja s End of Days Film Festivala koji se održava u Orlandu na Floridi, gdje je film “Posljednji bunar” osvojio čak četiri glavne nagrade: za najbolju mušku ulogu, koja je pripala Alenu Liveriću, za najbolju sporednu žensku ulogu, koju je ostvarila Mia Biondić Melcher, za najbolju apokaliptičnu priču i za najbolji apokaliptičan film. A što je to toliko oduševilo ljubitelje filma diljem svijeta?

RADNJA FILMA ZBIVA SE 2037. GODINE. Europa je u stanju potpunog raspada. Vlasnik posljednjeg bunara s pitkom vodom živi u Hrvatskoj, u distopijskom okružju Dalmatinske zagore. Nakon što prodaja vode simpatičnoj obitelji pođe po zlu i završi u krvoproliću, novi vlasnik postaje zamjenski otac i suprug. No kada bunar presuši, primoran je odraditi još jednu, posljednju “trgovinu”. Film zapravo na jedan vrlo ozbiljan način progovara o bliskoj budućnosti u kojoj je pitka voda vrednija od suhog zlata. Pisanje scenarija za ovu intrigantnu apokaliptičnu priču Velimir Grgić je započeo još 2015. godine. “Philatz je želio snimiti film o svom trošku jer tada nismo ni pomišljali da bi HAVC mogao dati novac za nešto što je u osnovi žanrovski film pa smo napisali priču koja bi bila izvediva u low budget produkciji. Jedan glavni glumac, nešto sporednih, jedna lokacija i to je to. Ishodište je bila ideja koja se stalno vrti u našem društvu, još uvijek nisam načistu je li to mit ili nije, a to je da Hrvati imaju najbolju i najčišću vodu na svijetu ili barem u Europi. Usto, kružile su vijesti o obitelji Bush, koja kupuje sve najveće izvore vode u Južnoj Americi, uz generalnu ideju da je voda nova nafta i da će se u budućnosti voditi ratovi zbog nje. Idealan skup informacija za pozicionirati Hrvatsku na karti postapokaliptičnog filma”, ispričao je Grgić.

Velimir Grgić | Photo: Tomislav Čuveljak

Izuzetno je zanimljiva činjenica da je unazad samo godinu dana Hrvatska vlada rasprodala ili dala u višegodišnji najam čak četiri izvora vode u Hrvatskoj te potpisala brojne poslovne ugovore s NR Kinom pa tako ni Azijati koji se pojavljuju u Dalmatinskoj zagori više ne djeluju kao nadrealna situacija, već kao Hrvatska danas. “To je toliko suludo!”, komentirao je tu činjenicu redatelj filma Filković, te nastavio: “Komentirali smo nedavno baš različite, ali slične primjere gdje se bitni izvori vode nenormalno iskorištavaju, primjera ima zaista puno. Okidač za naš film je bila kontroverzna izjava bivšeg CEO-a Nestlea Petera Brabecka, kada je posve nehumano ustvrdio da “voda nije ljudsko pravo”. Možete li to zamisliti? Zvuči kao nešto iz filmova, zvuči izmišljeno, ali nije, to se stvarno dogodilo. Naravno, ne bih htio da se išta od toga iz filma ostvari jer je to onda doslovno kraj igre.”

JEDNAKO JE ZANIMLJIVO da je film uspio osvojiti prvu nagradu i prije negoli je uopće bio dovršen. Autori nisu prijavili kompletan film, već 20 minuta filma koji čak nije bio do kraja ni montiran, ali su na osnovu viđenog dobili prvu nagradu na francuskom filmskom festivalu Paris Courts Devant. Nagrada je bila novčana, ali i logistička. Drugim riječima, sav dobiveni novac trebao je biti potrošen u Francuskoj na postprodukciju slike, zvuka i dodatnih efekata i to u kompaniji Film Factory. Uz dobivenu nagradu su dobili i premijeru filma na televiziji France 3, uz što je automatski došao i francuski koproducent koji je film gurao dalje u Francuskoj i u svijetu. Dakako, Filković i Grgić bili su oduševljeni u samom startu. “To je bila prekretnica za naš film. Uz vrijednu novčanu nagradu, pronašli smo i odlične francuske koproducente u kompaniji Inoslence Productions koji su nam omogućili da kod njih dovršimo film. Sve to nam je još i povećalo budžet tako da smo mogli dovršiti film u Francuskoj. U postprodukcijskoj fazi radili su odlični ljudi – majstor vizualnih efekata Chadi Abo, koji je radio efekte i na filmovima ‘Matrix’ te ‘300’, Guillaume Couturier, koji je poznat po radu na filmovima ‘Dheepan’ i ‘The Salt of the Earth’, i između ostalih i Arthur Paux, koji se proslavio filmovima ‘Deep’ i ‘The Room’”, ispričao je Filković.

Filipa Filkovića mnogi poznaju kao jednog od najtraženijih hrvatskih redatelja glazbenih videospotova koji se okrenuo i režiji TV serijala kao što su “Lovac na bilje” i “Slatka kuharica” te vrlo uspješan serijal “Infiltracija: Kronike urbanog istrazivanja”, prikazan na internetskim platformama. Velimir Grgić je jedan od produktivnih scenarista i pisaca u Hrvatskoj koji je u posljednjih nekoliko godina napisao scenarije za više televizijskih serija, igranih i dokumentarnih filmova te je napisao i objavio 13 knjiga paralelno radeći kao novinar, pišući tekstove kroz koje je često pokrivao područja popularne kulture, filma, glazbe i društvenih fenomena. Surađivao je na brojnim filmskim projektima, a bio je i umjetnički direktor Subversive Film Festivala i promotor talijanskog Far East Film Festivala. Savjetnik je filmskog festivala Fantastic Zagreb, a za roman “Kriza” osvojio je 2010. godine nagradu SFERA. Njihov zajednički film “Posljednji bunar” međunarodnu je premijeru imao na najstarijem festivalu kratkometražnog filma u Francuskoj, Festival du Film court en Plein air de Grenoble u srpnju 2018. Bio je jedan od 25 filmova koji su bili uvršteni u natjecateljski program. Nakon premijere, film je nastavio svoj život na filmskim festivalima širom svijeta zahvaljujući francuskim koproducentima, ali i hrvatskom producentu filma Danijelu Peku. Filković se u razgovoru prisjetio međunarodne premijere. “Imali smo odličnu priliku diskutirati o filmu sa žirijem, novinarima, ljudima iz struke i publikom, i moram priznati da mi je to najbolji filmski panel na kojem sam imao prilike predstavljati film do sada. Pitali su najbolja moguća pitanja, ušli su u samu srž i sve moguće pozadine filma i potvrdili mi da imamo odličnu temu. U Hrvatskoj je premijera bila na Zagreb Film Festivalu, kritike su bile suzdržane, koliko sam shvatio. Isprva je svima bilo teško uopće pojmiti da smo napravili SF film jer po defaultu valjda svi očekuju da svaki domaći SF mora biti trash. No mi smo napravili ozbiljan film.” Nakon premijere film je prikazan na 45 filmskih festivala.

‘RADIMO FILMOVE da bi ih ljudi gledali. Mi smo napravili film za publiku, autorski SF vestern s originalnom pričom. Volio bih kada bi netko to uistinu razumio’, kaže redatelj Filip Filković

HAVC JE DODIJELIO dio novca za film i na svojim službenim internetskim stranicama objavio da će film međunarodnu premijeru imati u Grenobleu. No iz samo njima poznatih razloga, niti jedna informacija o uspjehu filma više nije s njihove strane objavljena, a kao koproducenti imali su se čime pohvaliti. “Pa slao je HAVC pokoje PR priopćenje u početku. Posebno kad smo postali film koji je osvojio nagradu u Francuskoj prije negoli je uopće bio završen! Sada HAVC ima pametnijeg posla, očito. Vidimo što se sve događa tamo zadnje dvije godine”, komentirao je scenarist filma Velimir Grgić. I Filković je ostao pomalo iznenađen nezainteresiranošću medija u Hrvatskoj za uspjeh njihovog filma. “Osim par medija i novinara koji su pokazali interes, generalno nismo dobili nekakav veliki spotlight. U Hrvatskoj to kao da nije bitno. Znam puno slučajeva koji nisu samo filmske tematike – ljudi koji su napravili velike stvari u području medicine, primjerice, nikada za njih kod nas nismo imali prilike čuti ili o njima nešto pročitati na razini na kojoj čitamo o estradi ili nogometu. Volim uvijek popričati o tome s Grgićem, on toliko lijepo svede sve te teme na najjednostavnije crtice i kaže ‘Nikoga u Hrvatskoj to ne zanima’.”

SVEJEDNO, TAJ PODATAK baš i nije obeshrabrio redatelja i koscenarista filma “Posljednji bunar” Filipa Filkovića Philtza. “Radimo filmove da bi ih ljudi gledali. Mi smo napravili film za publiku, autorski SF vestern s originalnom pričom. Volio bih kada bi netko to uistinu razumio, sagledao sve zajedno na koji način smo to napravili, kako smo promišljali o filmu, no jako malom broju ljudi je to bitno. Primjerice, imali smo predivnih iskustava na tim filmskim panelima. Nedavno smo direktor fotografije Tomislav Krnić i ja držali predavanje o našem filmu na VERN filmskim večerima u Zagrebu. Pokazali smo film studentima i zatim pričali o tome kako smo ga radili od početne ideje do pretprodukcije, snimanja i finalizacije. Pokazali smo im proces, pokazali smo im što je na nas utjecalo, što se dogodilo pozitivno, a što negativno u cijelom tom filmskom procesu i još čitav niz raznih detalja. Činili su se uistinu zainteresiranima jer su im pitanja nakon predavanja bila stvarno dobra i ti vidiš na njima da ih to jako zanima. Više me takve stvari razvesele jer znam da imamo iza sebe film koji je uspješan i kvalitetan. Ta priča možda u Hrvatskoj ne znači toliko, ali najbolji komentari, mailovi, pitanja, intervjui vezani uz ovaj film su uvijek dolazili iz inozemstva. Iskreno, prema svemu što se dogodilo, naš film ostvario je puno veći uspjeh u Francuskoj nego u Hrvatskoj. Možda to ima veze i s publikom kojoj se obraćamo. Film ‘Posljednji bunar’ se ipak prikazao na televiziji France 3 u večernjem slotu. To je baš ludo sve skupa.”

Grgić nije očekivao takav uspjeh kakav su dosad postigli filmom “Posljednji bunar”, ali se nije ni opterećivao potencijalnim uspjehom tijekom samog procesa rada na scenariju. “Pisao sam samo s jednim ciljem – da se napiše nešto dobro i žanrovski, a izvedivo u Hrvatskoj. Onaj tko ne razmišlja o uspjehu, lakše uspije pa smo se tako fokusirali isključivo na to da napravimo dobar film. Sve ostalo je došlo kao lijep bonus.” Nema sumnje da je sama priča filma dovoljno zanimljiva i uzbudljiva da počnu razmišljati i o dugometražnom igranom filmu ili seriji koji bi se, s obzirom na dosadašnji uspjeh ovog odličnog kratkometražnog igranog filma, s lakoćom prodali širom svijeta. “Jako puno pitanja je došlo do nas vezano uz dugometražnu verziju ovog kratkog filma. Ambicija je tu, cijeli pozadinski svijet tog filma je napravljen, treatment postoji, jedino što nemamo je financiranje. Gledamo na ‘Posljednji bunar’ kao na prequel, dugometražna priča je drugi dio priče. Od ostalih stvari, trenutno pripremam jedan jako ambiciozan dugometražni igrani film, ne bih želio trenutno o tome previše pričati, ali tema je identično velika i bitna. Imam osjećaj da sav moj dosadašnji rad ide iskustveno u taj projekt”, zaključio je razgovor Filip Filković Philatz.

PUBLIKA U HRVATSKOJ je već u nekoliko navrata imala prilike pogledati film. Nakon Zagreb Film Festivala bilo je još nekoliko projekcija u sklopu programa Kockice, bio je na Motovunskom filmskom festivalu, na splitskom festivalu znanstvene fantastike, kao i na nedavno održanim VERN filmskim večerima. Autori namjeravaju organizirati još nekoliko projekcija u Hrvatskoj i to do kraja ove godine. Kažu da HTV nažalost ne vrti kratke filmove, ali su ostvarili lijepu suradnju s Klasik TV-om koji u svom programu prikazuje kratkometražne igrane filmove pa će tako uskoro prikazati i njihov kada završi projekcija na festivalima diljem svijeta. Vrata filmskog svijeta su im otvorena i to ponajprije zahvaljujući njihovoj kreativnosti, talentu i trudu. Još kada bi institucije koje ulažu financijska sredstva u kulturu prepoznale tu istu njihovu kreativnost, talent i trud, sigurno bi puno lakše ostvarili sve svoje planove i ideje kojih imaju u izobilju.

Komentiraj