SUDSKA FARSA OKO SMRTI RODILJE: Ni nakon tri godine ne znaju zašto su ostali bez majke

Objavljeno u Nacionalu br. 480, 2005-01-25

Suprug i troje djece Dragice Ivankić pokušavaju od hrvatskog pravosuđa doznati zbog čega je tragično preminula pri porodu u bolnici Sveti Duh

“Najozbiljnije sam razmišljao o tome da stanem na Trg bana Jelačića, sve dok mi ministrica Vesna Škare-Ožbolt ne obeća da će nazvati suca i reći mu da to dovrši. Uvjeren sam da je to samo pitanje volje, ništa drugo. Znam da ću ispasti lakrdijaš, da će možda mojoj djeci biti neugodno, ali ne znam što mi je drugo preostalo”, kaže Robert Ivankić, suprug Dragice Ivankić, rodilje koja je pri porodu prije tri godine umrla u općoj bolnici Sveti Duh. Tvrdi da će još jedino ispitati može li se obratiti nekome međunarodnom sudu prije nego što naše pravosuđe dovrši slučaj. “Čovjek ima potrebu završiti neko poglavlje u životu i okrenuti novi list, a to se ne može na ovaj način. Netko mora reći što se zbilo i tko je kriv.”

‘Razmišljam o štrajku na Trgu bana Jelačića sve dok mi ministrica Vesna Škare Ožbolt ne obeća da će nazvati suca i reći da to dovrši’ Slučaj koji je otkrio Nacional prerastao je u veliki skandal, posebno zato što je predstojnik Klinike za ginekologiju bio Asim Kurjak Ivankić je uvjeren da Kurjak ima prejake veze u politici i pravosuđu i da zato ženina smrt nikad neće biti riješena Istraga se vodi i protiv Mislava Domljana, koji je primio i prvi pregledao rodilju, te Fadela Hassana i Renata BaumanaU dom Ivankićevih Nacionalova novinarka došla je na trogodišnjicu smrti Dragice Ivankić, 21. siječnja popodne, nakon mise zadušnice. Ivankić s troje djece i majkom živi u unajmljenom stanu u zapuštenoj kući u Gračanskoj ulici, koja je također bila predmet medijskih napisa jer vlasnik nema riješenu zakonsku dokumentaciju. Kad mu je žena umrla, tim su stanom prodefilirali mnogi gradski i državni moćnici koji su obećanjima nastojali ublažiti skandal, no jedina pomoć koju je dobio jest posao vozača u Plivi kojim hrani peteročlanu obitelj.

Tri godine nakon smrti Dragice Ivankić u bolnici Sveti Duh, a gotovo dvije od početka sudske istrage o tome što se zapravo zbilo, pravosuđe je slučaj dovelo do apsurda. Prikupljena su tri stručna vještačenja u prilog tomu da je Dragica Ivankić umrla zbog propusta ginekologa na Svetom Duhu, četiri mišljenja stranih liječničkih komora koja to potvrđuju, stotine stranica proturječnih iskaza sudionika događaja, a sredinom prosinca sastavljena je i treća dopuna četvrtog vještačenja koja potvrđuje da je žena bila žrtva nestručnjaka. Potpisali su je prof. dr. Davor Strinović iz Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu i prim. dr. Mario Podobnik iz KB Merkur. Sud ne donosi ni odluku koja bi predmet iz istražnih radnji prebacila na višu razinu sudske istrage. Taktika istražnih radnji jedan je od ružnijih običaja hrvatskog pravosuđa: to je postupak bez vremenskog ograničenja tijekom kojeg osumnjičeni mogu reći da nisu u službenoj obradi. Sudac Općinskog suda u Zagrebu Ratko Šćekić nije mogao najaviti hoće li se i kada to promijeniti.

Dragica Ivankić umrla je 21. siječnja 2002., nekoliko sati nakon što je rodila mrtvu djevojčicu. Slučaj koji je otkrio Nacional prerastao je u prvorazredni skandal, posebno zato što je tadašnji predstojnik bolničke Klinike za ginekologiju i porodništvo bio Asim Kurjak. Županijsko državno odvjetništvo u studenome 2003. pokrenulo je proces protiv liječnika, tražeći od Županijskog suda istražne radnje protiv Kurjaka i četvero ginekologa koji su liječili i porađali tu ženu.

Prema sudskom iskazu Roberta Ivankića, Kurjak ga je posjetio nekoliko dana nakon ženine smrti, kad je ponovno spominjao ljuštenje posteljice i nesretne okolnosti. Ivankić navodi da je Kurjak za sve krivio privatnog ginekologa Zdenka Parala i da mu je za odvjetnika preporučio Silvija Degena. Paral, prvoosumnjičeni u predmetu, s pokojnom se ženom sreo samo jedan jedini put, na ultrazvučnom pregledu koji je u njegovoj ambulanti obavila 17. siječnja. Parala se tereti da nije prepoznao urođenu malformaciju glave djeteta, iako ni u jednome medicinskom vještačenju nema ni naznake da bi mišljenje obiteljskog liječnika trebalo i moglo utjecati na postupke liječnika u visokospecijaliziranoj zdravstvenoj ustanovi. Usto, dijagnoza malformacije djeteta ni nakon nekoliko naknadnih sudsko-medicinskih vještačenja nije definirana. Očito je da je tužiteljstvo stavljanjem Parala na prvo mjesto među osumnjičenima učinilo ustupak Kurjaku. Osim toga, hrvatsko pravosuđe nikad nije procesuiralo jednog liječnika po službenoj dužnosti, barem ne za nesavjesno liječenje. Stoga nije čudno odugovlačenje sa slučajem Ivankić.

Na početku razgovora Ivankić je bio suzdržan, očito nervozan i nesiguran zbog djece i prisutnosti novinarke koja govori o njihovoj majci i ružnim igrama oko njene smrti. Kad je vidio da fotoreporter unosi opremu za snimanje, samo je kratko rekao: “Nemojte unositi kamere. Dijana se ne želi slikati. Ne mogu vam pomoći, ne želim je nagovarati.”

Iz hladnog stubišta i predsoblja ulazi se u, kako se čini, jedinu sobu u stanu u kojoj su se okupili Dijana (11), Marko (9), Maja (6) i baka Jelena Ivankić, koja od smrti Dragice Ivankić živi s unucima i sinom. Obitelj je podrijetlom iz Bihaća, a većinu su života proveli radeći u Njemačkoj. Tamo su do rođenja kćeri Maje bili i supružnici, a Ivankić ni danas ne može prežaliti Njemačku. Kaže da je tamo sve sređeno, dok u Hrvatskoj ništa ne možeš napraviti bez tisuću prepreka. Jedini razlog povratka je bio to što je Dragica Ivankić bila profesorica matematike i što u Njemačkoj nikad ne bi našla posao koji odgovara njenim kvalifikacijama. U Njemačkoj je sada samo Ivankićev otac koji je nedavno završio u bolnici zbog moždanog udara. Jedino od njega obitelj prima pomoć.

Na pitanje kako je izdržao tri godine i tko mu je sve pomogao, Ivankić kaže: “Ne možete zamisliti tko je sve bio u ovoj kući, samo imena svih liječnika ne mogu nabrojiti. Svi su nešto veliko obećavali, a nitko ništa nije napravio. Rečeno nam je da će nam grad dati stan, no to se pretvorilo u višemjesečno ‘vozanje’ nakon kojeg sam čuo nešto u što dan-danas ne mogu vjerovati – da ne možemo dobiti stan od Grada kad smo u sukobu s njima! Naime, Sveti Duh je gradska bolnica. To je nevjerojatno, da smo u sukobu s njima! Jedini čovjek za kojeg mogu reći da je učinio to što je obećao je Andro Vlahušić, bivši ministar zdravstva, jer sam zahvaljujući njemu dobio ovaj posao u Plivi. Zahvaljujući tome smo preživjeli nas petero.”

S time se slaže i baka Jelena Ivankić koja se sjeća kako ih je zvao neki čovjek iz Kanade i rekao da se sin javi nekome u Plivi: “Mi znamo da je to bilo od Vlahušića,” rekla je. Potom se nervozno promeškoljila i promrmljala: “On vam je očajan, na rubu je živaca od svega toga. Prvo taj šok, čovjek ne može povjerovati da se to zaista dogodilo, a zatim – kud god da krene, ništa ne može napraviti, sva su vrata zatvorena. Dobio je neki mali kredit od Plive da podigne kuću u Leskovcu, ali ni to mu ne ide jer je Elektra odbila provesti struju. Kažu da su popunjeni svi kapaciteti, pa da će im baš zbog nas iskočiti svi osigurači. Ne znam hoće li on sve ovo preživjeti.”

Ivankić kaže da bi ih grad spasio samo kad bi nekome u Elektri rekli da im dopuste prikapčanje na struju kako bi mogli dobiti građevinsku dozvolu za kuću u Leskovcu i oslobađanje od PDV-a na uvoz montažne kućice.

“Mislim da bih kao samohrani otac mogao dobiti barem toliko”, kaže Ivankić. Rezigniran, uvjerava nas kako Kurjak ima prejake veze u politici i pravosuđu i da zbog toga tragična smrt njegove žene nikad neće biti razriješena: “Taj je čovjek posvuda prisutan. Onu večer kad su bili predsjednički izbori, gledam snimku kod Mesića, a u prvim redovima Kurjak i njegov odvjetnik Degen. Sud ima sva moguća mišljenja da su liječnici skrivili smrt moje žene, četiri strane komore to su potvrdile – što im još treba? Bio sam prisutan kad je predsjednik Hrvatske liječničke komore vikao na liječnika koji je donio oslobađajuću presudu na drugostupanjskom sudu Komore i govorio da je to sramota.

Doktorica Jandrić izjavila je da je nalaz obdukcije potpisala jer su joj tako ginekolozi rekli. Tresla se kad je sa mnom razgovarala, nije me mogla pogledati u oči. Znate i sami što to znači. Svi su lagali i sve je jasno, a ništa ne možemo učiniti”, kaže Ivankić.

Istražne radnje vode se protiv dr. Mislava Domljana koji je primio i prvi pregledao rodilju, dr. Fadela Hassana i dr. Renata Baumana koji su uz Dragicu Ivankić bili u kritičnim trenucima. Sva trojica sumnjiče se za teško kažnjivo djelo protiv zdravlja ljudi jer, prema nalazima vještaka, nisu poduzeli postupak koji nalaže literatura za specijalizante. Kurjaka Državno odvjetništvo sumnjiči da je prepravljanjem i falsificiranjem medicinske dokumentacije pomagao trojici liječnika kako se ne bi mogla “razmatrati njihova kaznena odgovornost”. Iako je iz golemog sudskog spisa teško precizno rekonstruirati što se događalo od 8 ujutro, kad je Kurjak stigao u bolnicu i doznao za propust, nekoliko je stvari nedvojbeno utvrđeno.

Po iskazu dr. Tomislava Anića, tada šefa Kirurškog odjela na kojem je umrla Dragica Ivankić, on je već u 9 sati obavijestio ravnatelja bolnice dr. Dalibora Krpana da se u slučaju smrti obdukcija mora provesti u Zavodu za sudsku medicinu jer se radi o mors in tabula, smrti na stolu. Anić ne zna tko je naredio da obdukciju ipak provede bolnička patologinja dr. Dubravka Jandrić, koja je u dokumentu “Prijava o smrti” napisala da je vjerojatni uzrok smrti ? prerano ljuštenje posteljice. U razgovoru s povjerenstvom Ministarstva zdravstva, Dubravka Jandrić naknadno je izjavila: “Potvrdu o smrti ispisivala sam a da nisam imala sve podatke. Uterus, fiksiran u formalinu, preuzela sam i pregledala istog dana, ali poslije. Kad je u potvrdi o uzroku smrti kao uzrok navedeno krvarenje, maternicu još nisam vidjela.”

Zbog teksta u Nacionalu u bolnicu Sveti Duh 23. siječnja stigla je i inspekcija Ministarstva zdravstva, nakon čega je sastavljeno izvješće koje su potpisali prof. dr. Snježana Škrablin-Kučić, specijalistica ginekologije u Petrovoj u Zagrebu, dr. sc. Milan Kos, ginekolog u Sv. Duhu, Kurjak i dr. Tomislav Budimir iz Ministarstva zdravstva. Izvješće također govori o preranom ljuštenju posteljice, iako je jasno da je riječ o pogrešnoj dijagnozi.

Dijana, Marko i Maja ne bi htjeli da im otac štrajka na Trgu bana Jelačića kako bi potaknuo sud da donese odluku jer oni trebaju normalan život. Dijana pohađa četvrti razred osnovne škole i dosad, kaže baka Jelena Ivankić, u dnevniku ima sve petice. Marko je također odličan učenik, a Maja ide u malu školicu. Obitelj Ivankić prije tri godine doživjela je tragediju od koje se zajednički pokušava oporaviti i samo žele doznati istinu o smrti Danice Ivankić.

Najnoviji dokument koji posjeduje Nacional sadrži odgovore na dopunska pitanja koja je Ščekić postavljao sudskom vještaku Zavoda za sudsku medicinu u Zagrebu Davoru Strinoviću i voditelju Odjela za perinatalnu medicinu KB-a Merkur Mariju Podobniku. Dvojica stručnjaka rekonstruirala su događaje u noći 21. siječnja 2002. iz medicinske i sudske dokumentacije koja im je službeno dostavljena. Tomu su priložili izvatke iz literature za specijalizante ginekologije iz kojih se vidi da bi običan ručni pregled maternice u pravom trenutku spasio život nesretne žene.

Prema njihovu iskazu, trudnicu je 21. siječnja u 1.15 sat u rodilište primio Mislav Domljan, tada specijalizant, koji je učinio klinički i ultrazvučni pregled trudnice i djeteta, koji mu se učinio normalnim. Međutim, CTG aparat koji prati otkucaje djeteta i ritam trudova rodilje već je između 1.20 i 1.50 upozorio na to da dijete pati, što je upozorenje da porod treba intenzivno nadzirati. Domljan ni tada nije sumnjao da s djetetom nešto nije u redu, nego je tek u 2.45 probušio vodenjak, nakon čega je došlo do teške bradikardije, još sporijeg srčanog ritma, u djeteta i još jačih i češćih trudova rodilje. Iako je u tom trenutku trebao zvati nadređene, Domljan je nastavio sam forsirati porod, a CTG zapis već je pokazivao agonalno pogoršanje stanja djeteta i kontinuiranu bradikardiju od 60 otkucaja u minuti. U 3.35 pozvan je nadređeni liječnik Fadel Hassan, tada bez ugovora o radu u bolnici, koji je u dva, tri navrata dodatno pokušao ubrzati porod takozvanim Kristellerovim hvatom, zahvatom kojim se pritiskom na trbuh nastoji ubrzati prolaz djeteta kroz porođajni kanal. Budući da mu to nije pošlo za rukom, u 3.50 pozvao je Renata Baumana, liječnika u nadslužbi koji nije stručnjak za to, i pedijatra Milana Stanojevića. Iako je CTG i dalje pokazivao da dijete umire, a rodilji su stali trudovi, liječnici se nisu odlučili za carski rez koji bi već u ovoj fazi spriječio daljnje komplikacije.

Bauman je nakon dva ponovljena zahvata u četiri sata odlučio izvući dijete vakuumom, nakon čega je rođeno mrtva djevojčica koju je preuzeo dr. Stanojević i uz smrt dijagnosticirao makrocefaličnu, veliku, glavu sa sumnjom na hidrocefalus, vodenu glavu. Liječnici su imali tri stroge indikacije za sumnju u puknuće maternice i ručni pregled maternice Dragice Ivankić: veliku glavu novorođenčeta(“Nakon porođaja hidrocefalusa beziznimno treba eksplorirati meterište”, Pschyrembel, Praktična opstetricija i opstetričke operacije, 1975., str. 598), to što je riječ o višerotkinji, pa su stijenke maternice stanjene od višekratnog rastezanja (Dragica Ivankić bila je majka troje djece) i to što su u porodu stali trudovi.

Bauman je, prema Strinoviću, pregledao posteljicu, zaključio da je sve u redu, zašio ženu i ? najvjerojatnije – otišao iz rađaonice. Dragica Ivankić već je krvarila iz puknuća na maternici širokog 10 centimetara.

U vještačenju piše da nije jasno je li u idućih skoro sat vremena itko od liječnika bio pokraj žene, a upravo u tim trenucima počela je drama koja je završila tragedijom.

U 4.45 sata rodilji je pao tlak, a babica tvrdi da je djelovala “smušeno”, pa je pozvala liječnike koji su stanje pripisali djelovanju apaurina.

U pet sati pacijentica je izgubila svijest, pa je pozvan anesteziolog koji je hitno započeo reanimaciju. Skupa s Baumanom procijenio je da je pacijentica bolje, iako za to nema potvrde u monitoringu. Dr. Bauman opet je ginekološki pregledao ženu, nije našao znakove vanjskog krvarenja, procijenio je da je stanje stabilno i napustio rađaonicu ostavljajući pacijenticu anesteziologu, a da nije otkrio uzrok njezina stanja. Vratio se u 5.30 sati, kad mu je javljeno da je Dragici Ivankić sve lošije, no opet nije poduzeo ništa, nego joj je dao litru i pol infuzije i transfuzije. Budući da se time ništa nije postiglo, u 5.50 pozvan je dežurni kirurg zbog sumnje u krvarenje u trbušnoj šupljini. Dežurni kirurg Žarko Rašić vidio je da je Dragica Ivankić “nekontaktibilna, širokih zjenica, bez pulsa i u stanju produženog šoka”, te je skupa s Baumanom obavio ultrazvučni pregled abdomena koji je potvrdio krvarenje u šupljinu iz nepoznatog izvora pa su je u 6.10 ? praktički mrtvu ? hitno odveli na operaciju! U 6.15 sati, dok su je vozili do operacijske dvorane, pacijentici je prestalo raditi srce, no liječnici su vanjskom masažom aktivirali slabašan rad srca te su u 6.25 otvorili abdomen. Tijekom operacije otkriveno je da je izgubila litru i pol krvi, te puknuće maternice od 10 cm iz kojeg je i dalje krvarila i veliki hematom na desnoj strani koji je sezao do desnog bubrega.

Nakon operacije, u 9.45 pacijenticu su premjestili na Odjel intenzivne skrbi Klinike za kirurgiju, zbog stanja kome i potrebe za aparatima za disanje. Prijemni list tog odjela opisuje pacijenticu u stanju “duboke, areflektične kome, širokih areflektičnih zjenica, bez mjerljivog tlaka, pulsa, sa srčanom akcijom koja se može ustanoviti samo monitorom”.

Smrt je proglašena u 12.25 sati istog dana. Strinović i Podobnik zaključili su da je uzrok smrti Dragice Ivankić krvarenje i “ireverzibilni hemoragični šok” zbog puknuća maternice. Diseminirana intravaskularna koagulacija, takozvani DIK, posljedica je, tvrde, a ne uzrok krvarenja i nije povezana s interpretacijama bolnice u prvotnim nalazima. Neiskustvo i nestručnost dežurnih porodničara razlog su neprepoznavanja hemoragičnog šoka, zbog čega nisu postupili u skladu s osnovnim načelima porodničarske struke, kažu dvojica stručnjaka. Stoga se nedvojbeno zaključuje da je smrt pacijentice posljedica nesavjesnog i nestručnog vođenja poroda i komplikacija.

O smrti djeteta Podobnik je još prije sudu iznio stručno mišljenje koje također pobija nalaze bolnice. Prema njemu, nije izvjesno da je dijete rođeno s “malformacijom nespojivom sa životom”, kako je to tvrdio Kurjak, ali nema dvojbi da je u porodu prepušteno teškoj patnji koja je završila gušenjem.

Komentiraj

Source:Jasna Jurišić