Zdravko Mamić, uz Ivicu Todorića najtraženiji bjegunac od hrvatskog pravosuđa, je u svojoj čvrstim naoružanim momcima osiguranoj tvrđavi u Međugorju ugostio reportersku ekipu beogradskog lista Alo.

“Na 72 sata prije izricanja presude bio sam uvjeren da ću biti oslobođen. I kada sam shvatio da se to neće dogoditi, odlučio sam da krenem ka BiH jer imam i bosansko državljanstvo. Moj pokojni otac je odavde. Nisam imao izbora. Mogao sam da ostanem u pritvoru ili da sa slobode dokažem nevinost. Žalba je spremna, ali sam svjestan da je preda mnom dug proces koji može da potraje od šest mjeseci do pet godina. Ako pred hrvatskim institucijama ne dokažem nevinost, milijardu posto ću to dokazati na Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu”, uzima Mamić pauzu pa nastavlja “Mislim da sam dovde vođen Božjom rukom. Kao vjernik ne mogu drugačije da objasnim zašto sam došao u ovako malo mjesto.”

Kako živite?

“Oko mene su vjerski objekti, hodočasnici, okružen sam fratrima, svećenicima, laicima. Dobar dio dana provodim u molitvama, a u tom obraćanju Bogu molim se i za svoje neprijatelje. U Međugorju sam pronašao neviđenu snagu jer kad bih spustio sve to što mi se događa na razumijevanje ljudskog mozga, skrenuo bih s pameti. Vi biste sada razgovarali sa lešom.

Da li je Srbija mogla da bude vaša „sigurna kuća“?
– Imam tamo puno prijatelja, imao bih kod koga da odem, ali koliko znam, Srbija i Hrvatska imaju ugovor o međusobnom izručenju. Nisam provjeravao, ali kada bih došao na teritoriju Srbije, mislim da bi me vaša policija uhapsila i isporučila Hrvatskoj. Zato neću riskirati. Živim kao da poslije danas nema sutra. Pripremam se kao da ću sada umrijeti, a na taj put želim da odem čiste duše.

Postoji li mesto na zemljinoj kugli na kome vas niko ne bi pronašao?
– Vjerovatno je da postoji, ali nemam razloga da bježim. Iako relaksirano za sebe govorim da sam bjegunac, ja nisam pobjegao s mesta događaja ili nesreće. Jednostavno, zatekao sam se na mestu na kojem imam pravo da budem. Ne skrivam se, tako da nisam bjegunac, ja sam u svojoj državi. Moj otac je porijeklom odavde. Ja znam ko sam i šta sam.

Možete li uopšte da zamislite sebe na duže vreme iza rešetaka?
– Mogao bih kada bih bio kriv. Pa i zatvor je za ljude. Ali, samo ako bih nešto pogriješio, napravio prekršaj. Nisam ni kukavica, ni biednik. Dokazao sam puno puta u životu da sam muškarac sa bivoljim jajima. I niko me ne mora žaliti i naricati nad mojom sudbinom.

U čemu je, onda, problem?
– Meni se ni u jednoj optužnici ne stavlja na teret da sam oštetio državni budžet – ni za jedan jedini euro! Meni se ne stavlja na teret ono što je najveći grijeh koji zakon poznaje, a to je neplaćanje poreza svojoj državi. Oni meni dokazuju da sam oštetio Dinamo, a Skupština kluba se izjasnila da se klub ne smatra oštećenim. Ne možete vi reći da je neko nekoga ubio, a nema leša, nema sredstva kojim je ubijen, a taj leš hoda. Ovo je apsolutno montiran politički proces.

Koliko puta su pucali su na vas, pripremali vam otmicu?
– Sto puta mi je glava bila u torbi. Prijetili su mi često nezadovoljni navijači, ali su mi prije godinu dana pucali u nogu, iz nogometnih razloga.

Znate li ko je bio naručilac?
– Znam sve. Od toga ko je bio izvođač, a ko naručilac tog čina.

Treba li sad oni da se plaše kad im nije pošlo za rukom da vas likvidiraju?
– Ne znam kako se osjećaju, ali od mene ne treba da se plaše. Ja se molim za njih. Nisam osvetnik i nijednog trenutka me nije uhvatio bes zbog čega bih učinio suprotnoj strani nešto nažao. U starom zavetu piše „Oko za oko, zub za zub“, ali ja sam za ovo novo – praštanje, praštanje, praštanje.

Mnogo ljudi vas štiti, imate veliko obezbeđenje?
– Iz predostrožnosti sada imam ljude koji brinu o mojoj sigurnosti. To je oficijelna sigurnosna agencija koja je specijaliziranja za čuvanje pojedinca.

Odakle su?
– Neki su došli sa mnom iz Zagreba, a neki su odavde, lokalni momci. Smiju nositi oružje, smiju upotrijebiti silu.

Da li vi nekad nosite pištolj?
– Oružje nikad nisam video ni na slici. I nikad se nisam potukao.

A imali ste mnogo incidentnih situacija?
– Pre sam imao neke ljudske reakcije, u kojima sam verbalno bio grub ili bezobrazan u nekoj svojoj kvaziodbrani, ali danas to ne bih ponovio. Bez obzira na to da li je neko prema meni bio zao.- između ostalog rekao je Mamić za Alo.

 

Komentiraj