Miroslav Kutle, od hrvatskog pravosuđa odbjegli najpoznatiji tajkun hercegovačke struje HDZ-a i jedan od osnivača te stranke, odlučio se izravno obratiti premijeru Andreju Plenkoviću i pokušati mu dodatno svrnuti pozornost na problem neriješenih vlasničkih odnosa u hrvatskim medijima. Kutle se Plenkoviću prvi put obratio tijekom ljeta, a drugi put prije nekoliko dana. Dvaput je Plenkoviću napisao pismo i poslao ga na adresu njegova premijerskog ureda.

Kutlina pisma Plenkoviću nose u sebi prizvuk ozbiljnog paradoksa, i to prvenstveno zbog Kutlina imidža. Tajkun opterećen ozbiljnim pravnim problemima, koji se prometnuo u ključnu metaforu HDZ-ove grabežne privatizacije s početka 90-ih i koji je u tom razdoblju bio jedan od moćnijih i privilegiranijih građana Hrvatske, čiji je imidž trajno impregniran netransparentnim aktivnostima i tajnim ortačkim ugovorima, a potom tijesnim vezama upravo s miljeom s kojim je posljednjih godina u tajnom, a potom i u javnom sukobu, sada premijera poziva na obračun s njima. Jer navodi da brine za budućnost Hrvatske koju ugrožava organizirani kriminal.

Kutle se zapravo odlučio obratiti premijeru Plenkoviću kako bi dodatno proizveo pritisak na brojne hrvatske institucije. Iste one od kojih je bježao suočen s pravnim problemima. Plenkoviću se obraća kao građanin Hrvatske, ali istodobno konzumira dvojno bosansko-hercegovačko državljanstvo i piše mu iz izbjeglištva. Godinama je funkcionirao netransparentno, o svojim tajnim ortaštvima desetljećima nije progovarao. To se počelo mijenjati tek kada mu je kum Zoran Pripuz, koga Kutle bez ograda svrstava u milje organiziranog kriminala, počeo preuzimati kontrolu nad radijskim sustavom. I to preko istih onih ljudi koji su godinama funkcionirali upravo kao Kutlini pomagači. Kutle sve dotad nije pokazivao nikakve pisane tragove koji bi otkrili da je upravo on pravi vlasnik najvećeg i najrelevantnijeg dijela hrvatske radijske scene.

Potom je odlučio progovoriti o svojim najčuvanijim poslovnim tajnama i o kriminalu svojih dotad bliskih suradnika. Prvo u Nacionalu, a nakon što su njegovi javno prezentirani navodi privukli pažnju istražitelja, progovorio je i službeno pred njima. Da institucije pokazuju interes za taj slučaj Kutle ima također neposredna saznanja, jer je i sam saslušan. Kako je govorio o svojim izravnim saznanjima o razmjerima tog kriminala, očekivao je da će sve to i na raznim drugim razinama početi proizvoditi posljedice. Barem kada je u pitanju smanjivanje utjecaja njegovih donedavnih prijatelja na zbivanja u pravosudnoj i medijskoj sferi. Ali se to dosad nije moglo primijetiti.

Kutle se po svemu sudeći nadao bržoj reakciji institucija, naročito kada se pokazalo da on nije jedini eksponirani svjedok s neposrednim saznanjima koji optužuje njegove donedavne tajne partnere za teška kaznena djela.

Po svemu sudeći to ga je motiviralo da piše Plenkoviću. On se iz BiH sada premijeru žali gotovo kao stranački kolega, jedan od utemeljitelja HDZ-a. Upozorava ga da je žrtva kontaminiranog hrvatskog pravosuđa, premreženog utjecajem brojnih interesnih skupina, među ostalim i njemu suprotstavljenih HDZ-ovih frakcija. Pa ga informira kako se osjeća umalo kao politički prognanik. Plenkoviću Kutle piše kako bi upozorio na problem organiziranog kriminala, njegov utjecaj na hrvatske institucije i pravosuđe. A sve to elaborira kroz svoj slučaj i poziva Plenkovića na akciju. Smatra ga politički odgovornim i najpozvanijim za borbu protiv organiziranog kriminala. Te ga poziva da se obračuna s miljeom koji je svoju moć i utjecaj izgradio u interesnoj simbiozi s bivšim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, do posljednjeg daha Plenkovićevim političkim saveznikom.

Kutlino prvo pismo Plenković je primio prije nego što je javno izjavio kako on nema apsolutno nikakvih preciznih informacija vezanih uz spornu dodjelu radijske koncesije miljeu koji Kutle povezuje s braćom Pripuz. Plenković je više puta javno govorio da su pravosudne institucije neovisne i da njega osobno uopće ne zanima dinamika njihova rada, a još manje sadržaj pojedinih predmeta. Predsjednik Zoran Milanović svakako nije jedini koji nimalo ne vjeruje u te Plenkovićeve navode. Kutle je Plenkovića pismeno informirao o slučaju koji ga konkretno tišti. Ali izostanak bilo kakvih posljedica, šutnja istražitelja te ustrajanje na dodjeli radijske koncesije upravo miljeu koji Kutle svrstava u zonu organiziranog kriminala, može značiti da je Plenković to pismo ignorirao, ili ga nije niti pročitao.

Miroslav Kutle izravno se obratio premijeru Andreju Plenkoviću pismima; prvo je poslao na adresu njegova ureda tijekom ljeta, drugo prije nekoliko dana, a u njima je problematizirao vlasničke odnose u hrvatskim medijima

Kutle svojim pismima zapravo nastoji svoj sukob s braćom Zoranom i Petrom Pripuzom podići na najvišu razinu – do samog vrha Vlade koju svojim pismima nastoji upozoriti na opasnost od organiziranog kriminala po hrvatsko društvo, a on u taj milje bez ikakvih ograda svrstava Zorana i Petra Pripuza, dva moćna brata koje je i u Nacionalu više puta otvoreno optužio da su mu oteli radijski sustav koji je po vlastitim tvrdnjama osmislio i financirao.

Unatoč tomu, Kutlino pismo premijeru značajno je iz više razloga. Prvo zato što Kutle o funkcioniranju tog miljea koji naziva organiziranim kriminalom nudi svoja neposredna saznanja. Zatim zato što otkriva da Kutle nije zadovoljan reakcijom institucija kojima je već ponudio svoju suradnju i dao im iskaz. Na koncu zato što nastoji proizvesti dodatni pritisak na Vijeće za elektroničke medije koje odlučuje o dodjeli koncesije koju je donedavno koristio nekoć kultni zagrebački Radio 101 u aferi koja već tjednima privlači pozornost javnosti i izaziva sve veću nervozu u Vladi.

A sve se to zbiva zbog namjere tog nominalno neovisnog tijela da koncesiju preda kontroverznom poduzetniku Ivanu Juriću Kaćuniću, koji je prema Kutlinim navodima i brojnim dokumentima godinama surađivao s Kutlom, a potom mu otkazao poslušnost i kontrolu nad najslušanijim radijskim postajama u Hrvatskoj potiho predao miljeu bliskom braći Pripuz.

Kutle je svoje prvo pismo Plenkoviću započeo ovako:

‘Poštovani gospodine Predsjedniče, ne obraćam vam se kao šefu stranke čiji sam izvorni osnivač, niti očekujem bilo kakve beneficije zbog mog doprinosa u stvaranju samostalne Hrvatske, već u duhu vaših deklariranih stavova o pravima i jednakosti svih ja kao hrvatski državljanin smatram da su mi neosporno ugrožena prava na pravična suđenja, prava na suđenja u razumnim rokovima te da trpim ozbiljnu ugrozu od hrvatskog organiziranog podzemlja. Naprosto prije nego se odlučim pokrenuti bilo kakve mehanizme internacionalne pravne zaštite, obraćam vam se kao prvom čovjeku izvršne vlasti i osobi kod koje prepoznajem iskrenu, veliku želju i ulaganje ozbiljnih napora za očuvanje integriteta Hrvatske i stvaranje pretpostavki za razvoj boljeg i pravednijeg društva’’.

Kutle se u nastavku tog pisma osvrće na svoje opsežne pravne probleme i sve ih sažeto stavlja u kontekst političkog progona bez pravne osnove. Smatra se žrtvom tehnomenadžerske struje HDZ-a, o čemu je u više navrata i javno govorio. Spominje da je tijekom dvaju desetljeća svega jednom osuđen i to u odsutnosti, da i taj predmet zaslužuje dodatna pojašnjenja te da se i dalje nalazi u zoni odlučivanja pred Ustavnim sudom.

Ali Kutle za svoje pravne probleme u tom pismu poslanom premijeru Plenkoviću sada i izravno optužuje braću Pripuz i njihov utjecaj na pravosuđe. On o tome Plenkoviću piše:

‘’Suzdržan ću biti od brojnih pojedinosti, kako se radi o predmetu u postupku, ali vi, kao kolega diplomirani pravnik, shvatit ćete što znači da raspravni sudac u procesu koji traje više od desetljeća, odbije prihvatiti i izvesti i jedan dokaz obrane… Službe za zaštitu poretka s lakoćom će detektirati veze, okolnosti, (pritiske) oko donošenja ove presude od strane organiziranog kriminala. Postavlja se pitanje motiva, zašto društveno opasni organizirani kriminal utječe na moje presude i usporava eventualni povratak u Hrvatsku. Nedavno sam kroz razgovor u susretu s osobama iz PNUSKOK-a ukazao na moćno hrvatsko podzemlje, na čijem su čelu braća Pripuz. Njihov, već desetljećima uobičajeni način djelovanja je grubo nasilje – prijetnje, ucjene, premlaćivanja, likvidacije… u kombinaciji s gomilama nelegalno stečenog novca pomoću kojeg se involviraju u sve sfere društva, imaju svoje ljude u pravosuđu, politici, službama, policiji… preko pokojnog Bandića su donedavno imali potpunu kontrolu nad gradom. Da bi se njihova ‘organizacija’ mogla održati i unaprijediti u paralelnu vlast u državi, trebaju im mediji. Na moju žalost, stjecajem okolnosti kroz dugogodišnje političke pritvore, dobro sam upoznao te ljude i na neki način postao njihov ‘projekt’ po dobro poznatom njihovu ‘modus operandi’, što više približiti se žrtvi, prikupiti informacije, oteti sve što se može, potom po potrebi eliminirati za njih štetne posljedice. Lokalna televizija Z1 koju su kupili i financirali novcima Zagreba nije bila dovoljna za ambicije ‘organizacije’ pa su iskoristili maćehinski odnos Hrvatske prema meni i oteli moj ‘radijski sustav’ koji je značajan u ukupnom hrvatskom medijskom prostoru jer po slušanosti predstavlja više od 60 posto nacionalnog radijskog etera…’’

Nacional je objavio više originalnih dokumenata koji pokazuju strukturu onoga što Kutle definira kao otimačinu tog radijskog sustava. Ti dokumenti vrlo precizno ilustriraju koliko je taj sustav građen netransparentno, koliko je minuciozno razrađen, kako su rađeni planovi za skrivanje prave vlasničke strukture te kako je iza svega bila skrivena nedopuštena vlasnička koncentracija. A ta je vlasnička koncentracija trebala biti Kutlina, nakon dvaju desetljeća bijega valjda preobraćena u ruho neovisnog privatnog vlasništva.

Ali ta priča nije nimalo jednoznačna. Ponajprije zbog onoga što je Kutle predstavljao u formiranju slike kompletne hrvatske medijske scene još od početka stvaranja hrvatske države. A to najbolje ilustrira sljedeći dio pisma koji je Kutle poslao Plenkoviću, koji zbog neposrednosti Kutlinih saznanja pokazuje i zašto sve ono što Kutle piše Plenkoviću treba ozbiljno shvatiti.

‘’Nekako mi se čini da imam pravo ponešto reći o hrvatskom medijskom prostoru, jer sam u početku stvaranja Hrvatske imao obavezu afirmacije nacionalnih stremljenja i interesa kroz medijski prostor. Govorimo o Hrvatskoj dok još nije kontrolirala cjelokupni svoj teritorij, bila je u ratu, devastirana, pritisnuta raznim utjecajima i pritiscima. U to vrijeme za Dalmaciju je bila važna Slobodna Dalmacija koju sam, tukući se tržišno s visoko pozicioniranim KOS-ovim čovjekom Vojkom Santrićem, platio ekstremno puno. Prema ranijem najuspješnijem izdavačkom razdoblju Slobodne, skoro za duplo sam joj povećao prodaju i očuvao u turbulentnom vremenu svih 1400 radnih mjesta, aktivno sam sudjelovao u kreiranju i pokretanju TV Nove, financirao Večernjakovu tiskaru, financirao opstanak Vjesnika, napravio mrežu lokalnih TV postaja, investirao ozbiljna sredstva u EPH (danas Hanza media), okupio tada elitne hrvatske skladatelje i umjetnike i s njima skupa osmislio, pokrenuo i financirao najslušanije radijske postaje (Antena, Narodni, Radio Dalmacija…) koji su danas uz ostale, po tom konceptu razvijene subjekte, po slušanosti većinski nacionalni radijski eter. Gdje smo danas? Podzemlje je otelo i kontrolira radijski sustav, u sinergiji s Ninom Pavićem pokušavaju se proširiti na Hanza mediju i druge medije…’’

Kutle piše Plenkoviću da bi se oni koji su zaduženi za opstojnost Hrvatske u budućnosti trebali upitati kako je moguće da je značajan dio medijskog portfelja završio u rukama organiziranog kriminala i pripadnika-državljanina naroda koji ima stoljećima aspiracije na hrvatski teritorij. Pri kraju prvog pisma Kutle je napisao sljedeće:

‘’Mislim da sam u kratkim crtama, ne opterećujući vas s brojnim dokazima i činjenicama, objasnio motive hrvatskog podzemlja vezano uz pritisak na pravosuđe u mojim predmetima, kao i zašto se ja i sve osobe koje su na bilo koji način povezane sa mnom osjećaju ugroženo i nesigurno od sada već moćnog i beskrupuloznog hrvatskog podzemlja’’.

Kako mu Plenković nije odgovorio, Kutle mu je odlučio ponovo pisati. I ponovo ga podsjetiti kako je istražiteljima iskazao volju pomoći s konkretnim dokazima, saznanjima i informacijama vezano uz organizirani kriminal u Hrvatskoj. Dakako, opet ističe kako se radi o miljeu na čelu s braćom Pripuz.

Kutle u drugom pismu konkretnije piše o dodjeli koncesije koju je donedavno koristio Radio 101 Ivanu Juriću Kaćuniću. Kutle o tomu piše sljedeće:

‘’Odgovorno i argumentirano tvrdim da je koncesija Radija 101 koja je dodijeljena Kaćuniću automatski dodijeljena i braći Pripuz i njihovoj ‘organizaciji’ koja ih povezuje, a isto tako tvrdim da su pojedini članovi VEM-a znali tu činjenicu i činjenicu da je ova nova dodijeljena koncesija jedna od dvadesetak koncesija kojima sada upravljaju Kaćunić, Pripuzi i njihova zajednička ‘organizacija’. Držim da je sve ovo opisano opasna pojava za državu i društvo jer država prešutno dopušta nezakonitu otimačinu, nezakonite dodjele koncesija i ozbiljnu medijsku moć u rukama Pripuza i njihove ‘organizacije’ uz koju se vezuju brojna nerazjašnjena najteža kaznena djela…’’

Nacional je opsežno pisao o tomu s kakvim je svojim neposrednim saznanjima o tim kaznenim djelima Kutle još 12. svibnja informirao istražitelje na razgovoru u prostorijama SIPA-e u Mostaru.

Dajući tada svoj formalni iskaz istražiteljima USKOK-a, Kutle je javni sukob s Pripuzom i njemu bliskim miljeom uveo u novu, još ozbiljniju fazu. Teško je optužio Pripuza, prenoseći istražiteljima USKOK-a ono što je od njega čuo u privatnim i povjerljivim razgovorima. Kutle se zapravo pokušao pozicionirati kao neposredni svjedok jednog turbulentnog vremena. Istražiteljima USKOK-a iznio je svoja saznanja o većem broju počinitelja i naručitelja dosad nerazjašnjenih teških kaznenih djela počinjenih u Zagrebu kroz posljednjih petnaestak godina. Rekao im je da je on godinama bio u neposrednoj blizini osoba koje stoje iza tih teških kaznenih djela, odnosno da o svemu ima neposredna saznanja te je za njih optužio Zorana Pripuza i nekolicinu njemu bliskih osoba iz njemu bliskog miljea.

Kutle je istražiteljima govorio o onome što tvrdi da je neposredno čuo od samog Zorana Pripuza, ali i njegova prijatelja i suradnika Nikice Jelavića kojem se, kao i Zoranu Pripuzu, prije dvadesetak godina sudilo kao pripadniku tzv. zagrebačke mafije, ali su oni u epilogu te velike afere bili pravomoćno oslobođeni.

Kutle ih je povezao s ubojstvom Vinka Žuljevića Klice, postavljanjem bombe pod automobil izdavača Ninoslava Pavića, premlaćivanjem kontroverznog poduzetnika Josipa Galinca, oružanim napadom na također kontroverznog mešetara nekretninama i povremenog izdavača rubnih tabloida Mihaela Ljubasa, kao i s fizičkim napadima na bivšeg predsjednika uprave Privredne banke Zagreb Božu Prku i nogometnog trenera Luku Bonačića te nasilnim pokušajima zastrašivanja Dubravka Grgića, dugogodišnjeg vodećeg čovjeka osiguravajućeg koncerna Agram. I to još nije sve.

Kutle je naveo da su mu se Pripuz i Jelavić osobno pohvalili da su sudjelovali u brojnim kaznenim djelima. Rekao je da se to dogodilo tijekom njihova susreta u restoranu Đerdan, na Trgu židovskih stradanja u Gradiški.

Zaključujući svoje pismo Plenkoviću Kutle konstatira:

‘’Znamo da povijest ne počinje s grupicom nas dvadesetak entuzijasta (11 još živih) koji smo nadobudno osnovali i kreirali prve akte HDZ-a, stranke koja je bitan pokretač kotača hrvatske samostalnosti, a niti povijest završava s vašom sadašnjom odgovornom ulogom u vođenju stranke i države pa je i te kako važno da svaki od nas pojedinaca ne prešuti stvari važne za opći boljitak našeg naroda… U stanju društva kakvo je hrvatsko, ne očekujem da ćete se politički izložiti prema moćnoj i nedodirljivoj tehno-menedžerskoj skupini i postaviti pitanje o milijardama koje su opljačkali i uglavnom iznijeli iz Hrvatske… Međutim, očekujem da ćete ozbiljno shvatiti i postupiti po pitanju organiziranog kriminala… prvi ste i najutjecajniji od kojeg se očekuje rješenje akutnog i društveno opasnog organiziranog kriminala, kao pretpostavke za stvaranje boljeg i pravednijeg društva’’.