Stanovnici Tibeta se često bave namjernom promjenom i kultiviranjem pustinjskog krajolika. Primjer je središnji tok rijeke Jarlung Tsangpo (Yarlung Zangbo, Yalu Zangbu) kada tijekom zime vodostaj opada i otkriva se dno rijeke. Ovim sušnim područjem pušu i hladni vjetrovi, koji na obale Jarlunga nanose pijesak i stvaraju male dine.

Sadnja drveća i navodnjavanje su tradicionalne metode, koje današnji stanovnici još uvijek primjenjuju. Sjemenke i grane grmolikog drveća se sade u pravilnim razmacima, dok se moderne vodene crpke koriste za preusmjeravanje vode. Tako se nakon više desetljeća dio pustinje pretvorio u gustu zelenu šumu.

Jarlung Tsangpo je najduža rijeka u ovoj kineskoj autonomnoj regiji. To je gornji tok rijeke Brahmaputre, koja protječe kroz Indiju i Bangladeš.