SRBIJA 2021.: Kako je bitka za Mladićev mural razotkrila licemjernost Vučićeve politike prema ratnim zločinima

Autor:

10, November, 2021, Belgrade - A bucket of lime was thrown on the mural with the image of Ratko Mladic, and behind it stands Djordjo Zujovic, a longtime activist and member of the Social Democratic Party of Serbia.   10, novembar, 2021, Beograd  - Na mural sa likom Ratka Mladica bacena je kofa kreca, a iza toga stoji Djordjo Zujovic, dugogodisnji aktivista i clan Socijaldemokratske partije Srbije.  Photo: Antonio Ahel/PIXSELL

Antonio Ahel/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 1230, 19. studeni 2021.

Vodeći ljudi Vučićeva režima govore o obavezi da se ne zaborave nevine žrtve stradale u bezumlju zla, a istovremeno vrh srpske vlasti čuva ogromni crtež Ratka Mladića u centru Beograda i prešutno podržava peticiju za puštanje na slobodu ubojice Zorana Đinđića

Obavezni smo nikada ne zaboraviti nevine žrtve koje su stradale u bezumlju zla… tražiti, željeti i osigurati mir, ne samo za nas, već čitav ovaj prostor u kojem živimo. Drago mi je što smo mi u Srbiji promotori novog pristupa budućnosti i problemima koje nosi sadašnjost i što, ne zaboravljajući i ne stideći se onog što smo bili i preživjeli, imamo snage svima pružiti ruku, pozvati na razum, suradnju i slobode koje moraju biti iste za sve. Srbija se kroz povijest suprotstavljala svakom obliku fašizma i antisemitizma i to će uvijek i činiti… Da se ne bi ponavljalo zlo, ne smiju se ponavljati greške iz prošlosti“, poručila je srpska premijerka Ana Brnabić 9. studenoga u Narodnom pozorištu u Beogradu, prilikom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv fašizma i antisemitizma.

Dok je Ana Brnabić govorila o obavezi da se ne zaborave žrtve stradale u bezumlju zla, pozivanju na razum, suprotstavljanju svakom obliku fašizma, ne ponavljanju grešaka iz prošlosti, Srbiji kao promotoru novog pristupa budućnosti, „ne zaboravljajući i ne stideći se onog što smo bili“, njena policija je na manje od dva kilometra od Narodnog pozorišta osiguravala zgradu na čijoj je fasadi naslikan lik bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, osuđenog na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici, gdje su njegove jedinice u srpnju 1995. godine ubile više od 8.000 nenaoružanih Bošnjaka.

Policija je štitila crtež Mladića na zgradi u Njegoševoj ulici, u elitnoj beogradskoj općini Vračar, jer su aktivisti nevladinih organizacija najavili da će ga prekrečiti, u povodu Međunarodnog dana borbe protiv fašizma.

Crtež Mladića, s porukom „Đenerale, nek je tvojoj majci hvala“, pojavio se krajem srpnja, bez dozvole stanara zgrade na kojoj je naslikan. Na crtež je od početka kolovoza više puta bacana farba, na Mladićevom liku iscrtavani su pentagram i pankersko slovo „A“, ali su ga neki vrijedni mladi ljudi s kapuljačama bez većih problema, za desetak minuta, vraćali u prvobitno stanje, s obzirom na to da je zaštićen debelim slojem bezbojnog laka.

Kada su stanari zgrade u Njegoševoj ulici zatražili da se crtež ukloni, institucije glavnog grada Srbije odbile su to učiniti. Općinska komunalna inspekcija u rujnu je naložila stambenoj zajednici da o svom trošku ukloni crtež u roku od dva dana. Stanari tvrde da nijedna od specijaliziranih firmi za čišćenje fasada nije željela to napraviti – zbog osobnih stavova ili straha od mladih ljudi s kapuljačama.

Na beogradskim fasadama postoji više crteža Mladića, ali je ovaj iz Njegoševe ulice izazvao posebnu pažnju jer se nalazi u elitnoj općini, na čijem se teritoriju radi podizanja novih stambenih zgrada ruše arhitektonski vrijedne kuće i vile, bez ikakve reakcije vlasti, ali se štiti lik zločinca odgovornog za genocid.

Osnivačica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić je početkom mjeseca najavila da će aktivisti više nevladinih organizacija obaviti brisanje Mladićevog lika, uz pitanje smije li ministar srpske policije Aleksandar Vulin na Međunarodni dan borbe protiv fašizma braniti sliku svog „heroja“? Vulinov odgovor stigao je vrlo brzo, u vidu zabrane svih okupljanja 9. studenoga u Njegoševoj ulici, jer je procijenjeno da bi moglo doći do „ugrožavanja sigurnosti građana i njihove imovine“, kao i da „postoji opasnost od međusobnog fizičkog sukoba i narušavanja javnog reda i mira“. „Nitko neće neprijatelje Srbije obradovati slikama krvavih srpskih glava“, poručio je Vulin i ocijenio da je pozivanje nevladinih organizacija iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i s Kosova u Beograd, „da bi se krečile fasade“, „licemjerno, podlo i vođeno zlom namjerom“.

Na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma Njegoševa ulica bila je puna policajaca u civilu i uniformama, čiji je zadatak bio i legitimirati osobe koje bi se približile crtežu Mladića. Što nije spriječilo aktivistkinje za ljudska prava Aidu Ćorović i Jelenu Jaćimović da, nakon što su u obližnjoj trgovini kupile pakiranje jaja, pet komada bace na crtež. Poslije čega se na njih obrušila gomila muškaraca u civilnoj odjeći, bez ikakvih službenih oznaka, i odvukla ih s ulice, da bi par sati kasnije bile puštene na slobodu. Tijekom večeri su se u Njegoševoj ulici okupili ljudi koji su pružili podršku Aidi Ćorović i Jeleni Jaćimović, ali i ljubitelji Mladićeva lika i djela, uključujući i članove ultradesničarske grupe Narodne patrole, čiji su pripadnici poznati po maltretiranju novinara i migranata i tvrdnji da imaju pravo na „građansko hapšenje“. Dvije grupe je razdvojenima držao policijski kordon.

Nakon što se situacija smirila, sljedećeg dana je crtež Mladića ponovo zaliven bijelom farbom, ali su mu mladi ljudi u crnom vrlo brzo vratili originalni sjaj.

Bivši tužilac Srbije za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio je da je Mladić zločinac i da Srbija, kao članica Ujedinjenih naroda, ne može ne poštovati odluke Haaškog tribunala i Međunarodnog suda pravde.

„Ne možemo s tim licitirati. Haaški tribunal, kakav-takav, organ je UN-a i moramo priznavati njegove odluke“, rekao je Vukčević i ocijenio da je u Srbiji na vlasti anti-haaški lobi, zbog čega je „u centru Beograda mural čovjeku kakav je bio Mladić“.

Vukčević je pozvao na potpisivanje apela „Zločin je zločin“, u kojem se tvrdi da je Srbija izložena pokušaju vraćanja u ratne devedesete godine, „što se vidi kroz njenu ulogu u izazivanju napetosti u regiji, državno i paradržavno promoviranje anticivilizacijskih ’vrijednosti’ i veličanje ratnih zločinaca”.

„Uvjereni smo da takva politika Srbiju gura u nove sukobe, ali i da društvo u Srbiji vodi u sve oštrije i nepomirljivije podjele i konflikte, gdje građani neće uživati osnovnu sigurnost. Šutnja onih koji se predstavljaju kao politička i društvena alternativa sadašnjem režimu predstavlja jasan znak da je nacionalistički konsenzus većine političkih faktora u Srbiji dostigao zabrinjavajuće dimenzije“, navodi se u apelu, uz zahtjev za smjenu ministrice pravde Maje Popović, „jer vlada sprječava tužilaštva u obavljanju dužnosti“, kao i tužiteljice za ratne zločine Snežane Stanojković, „zbog zaštite optuženih za ratne zločine“.

Autori apela su poručili da „ne pristaju da se zločin pravda nacionalnom pripadnošću i da zločincima Srbija bude utočište i zaštita pred zasluženom kaznom“.

Što se tiče Vulina, izjavio je da policija, u skladu s naređenjem šefa države Aleksandra Vučića, nije 9. studenoga štitila ni crtež, ni prostor, već je činila sve, u skladu sa zakonom, da javni red i mir budu stabilni. „Zamislite da nije bilo policije. Mislite li da bi Aida Ćorović i onih 100 ljudi dobro prošli da su ostali na milost i nemilost navijačima i desničarima? Vučić im je sačuvao glave“, rekao je Vulin, naglasivši da mu je više stalo do Mladića nego do Nataše Kandić, ali da mu je posao štititi sve građane.

Bivši tužilac Srbije za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio je da je Mladić zločinac i da Srbija, kao članica Ujedinjenih naroda, ne može ne poštovati odluke Haaškog tribunala i Međunarodnog suda pravde

Događaji u Njegoševoj ulici potaknuli su američku ambasadu u Beogradu da poruči kako „nema ničeg časnog u zaštiti memorijala ratnog zločinca“ i izrazi nadu da će se „Srbija fokusirati na svjetliju i inkluzivniju budućnost“.

Glasnogovornica Europske komisije Ana Pisonero Hernandez izjavila je da je stav Europske unije čvrst i jasan: „Potrebno je efikasno prevladati nasljeđe prošlosti, uzdržati se od veličanja ratnih zločinaca i negiranja ratnih zločina i njegovati pomirenje. Od zemlje koja teži članstvu u EU-u očekuje se da se uskladi s osnovnim vrijednostima Unije – vladavinom prava, demokracijom i pravdom.“

Reagiralo je i devetero članova Europskog parlamenta iz redova Zelenih i Socijaldemokrata, među kojima su i Tonino Picula i parlamentarna izvjestiteljica za Kosovo Viola von Cramon. Oni su ocijenili kako je neprihvatljivo da u zemlji koja je kandidat za članstvo u EU-u policija čuva crtež ratnog zločinca.

„Obrana murala je još jedan primjer što Vlada Srbije i Vučić misle o pomirenju, vladavini prava, demokraciji i regionalnoj suradnji. Srpske vlasti i najistaknutiji politički dužnosnici još jednom su eklatantno pokazali da ne poštuju međunarodnu pravdu i njene presude, kao ni žrtve jugoslavenskih ratova. Pozivamo srpske vlasti da prestanu negirati genocid u Srebrenici i veličati osuđene ratne zločince, jer se to protivi svim europskim i univerzalnim vrijednostima osnovnih i ljudskih prava. Građani Srbije zaslužuju živjeti u zemlji čija vlada poštuje žrtve i ljudska prava, a ne u zemlji koja štiti murale ratnih zločinaca“, naveli su poslanici Europskog parlamenta.

Na što im je Vučić odgovorio da su „lažovi“.

„Govori vam Picula iz Hrvatske, a imaju murale desetaka osuđenih ratnih zločinaca. Imaju ulice nacističkog zločinca Mile Budaka, koje samo država može dati, spomenik Miru Barišiću, osuđenom teroristu i ubojici jugoslavenskog diplomata Vladimira Rolovića. To je članica EU-a koja nama soli pamet oko nečega gdje se ni u što ne miješamo, osim što ne damo da jedni tuku druge… Takvi su to lažovi! Sve im je zasnovano na lažima. I misle da će ih se netko uplašiti? Bolje da me nema, da umrem ove sekunde, nego da budem ponizni potrčko nekog Picule, Viole von Cramon i ostalih koji nemaju drugi posao u životu nego da mrze Srbiju. I da lažu svakog dana. E, sad im neću odgovoriti jedno mjesec dana, onda ću ih opet klepiti po dup… po ušima kad budu lagali. A lažu uvijek“, ustvrdio je Vučić.

Koji je istovremeno izjavio da „nema pojma što su Narodne patrole“, čiji su pripadnici dva dana ranije u Kolarčevoj ulici maltretirali novinare i željeli se obračunati s ljudima nezadovoljnim zbog crteža Mladića. O Narodnim patrolama se Vučić možda mogao informirati kod svog 23-godišnjeg sina Danila, čija se fotografija od prije nekoliko godina, u društvu Damnjana Kneževića, samozvanog vođe Patrola, pojavila na društvenim mrežama.

Proteklih godina zabilježena su druženja Danila Vučića s kriminalcima, a nedavno je vlada u Podgorici saopćila da sin šefa srpske države više nije na spisku 18 stranaca kojima je zabranjen ulazak u Crnu Goru. Aleksandar Vučić je rekao da nije znao za takvu zabranu, koja je bila na snazi od ožujka prošle godine, i ocijenio da za nju nije bilo razloga. Beogradski mediji tvrde, pozivajući se na neslužbene izvore iz Crne Gore, da je Danilu Vučiću ulazak u tu zemlju bio zabranjen zbog povezanosti s navijačkim i ekstremno radikalnim nacionalističkim grupama i pojedincima, kao i sa sigurnosno interesantnim licima i kriminalnim strukturama.

U priču o druženjima Danila Vučića uključio se i Dragan Vasiljković, poznatiji kao Kapetan Dragan, tvrdnjom da su se, nakon što je protjeran iz Hrvatske gdje je bio osuđen na 13,5 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih u Kninu i Glini, „okupili neki Srbi koje ne poznaje, skupili ozbiljnu vreću para s tridesetak hiljada dolara i dali mu da kupi novo odijelo“.

„Čeka me grupa ljudi na granici, dali mi tu vreću para, ključeve novog automobila i stana od 45 kvadrata. To nije bilo iz budžeta, tu su sudjelovali sin predsjednika države, hvala mu za to, Zvezdini navijači…“ rekao je Vasiljković, da bi se ubrzo zbog toga pokajao i optužio sve koji su prenijeli njegovu izjavu da je dobio novac od Danila Vučića i navijača, da su izdajnici.

U ime nekoliko tisuća Srba, dobrim dijelom navijača Crvene zvezde, htjeli su napraviti veliki doček, kakav dolikuje njihovu heroju, jer ja sam za mnoge Srbe heroj, a mogu biti ratni zločinac samo za srbomrsce i izdajnike, rekao je Vasiljković, uz konstataciju: „Možda je Danilo stavio pet ili 10 eura u vreću novca koju su mi uručili.“

Vasiljković je u kolovozu na sebe skrenuo pažnju pokretanjem peticije za pomilovanje Zvezdana Jovanovića, pripadnika ozloglašenih Crvenih beretki – policijske Jedinice za specijalne operacije, osuđenog na 40 godina zatvora zbog ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića, izvršenog 2003. godine. Prema Vasiljkovićevim riječima, Jovanović je ratni heroj koji je „12 godina nosio srpsku uniformu, štitio interese Srbije i borio se protiv ustaša, Šiptara, mudžahedina i NATO agresora“, pa „zaslužuje biti pušten na slobodu poslije 19 godina tamničenja“.

‘Bolje da me nema, da umrem ove sekunde, nego da budem ponizni potrčko nekog Picule, Viole von Cramon i ostalih koji nemaju drugi posao u životu nego da mrze Srbiju’, izjavio je srpski predsjednik

„Ne ulazim u to za što je osuđen, nisam pravnik. Jovanovića promatram kao patriota i ovo što radimo nema veze s optužbama i sudskim postupkom zbog ubojstva Đinđića“, izjavio je Vasiljković, navodeći da se radi o borbi za svakog čovjeka koji je nosio, nosi ili će nositi srpsku uniformu.

Zbog peticije se oglasila Ambasada SAD-a u Beogradu, konstatacijom da je „teško razumjeti zašto osuđeni ratni zločinac raspolaže javnim prostorom u kojem promovira oslobađanje osuđenika za ubojstvo prvog demokratski izabranog premijera u Srbiji“, dok je EU poručio da su potrebni „efikasno prevladavanje nasljeđa prošlosti, uzdržavanje od veličanja ratnih zločina i poticanje pomirenja“.

Štandove za potpisivanje peticije osiguravali su tetovirani mladi ljudi u crnom, uz prisustvo policije, a Vasiljković je osjetio potrebu reći: „Srbija se budi… To su moja policija, vojska, država. Prvi put se osjećam ponosno što sam Srbin.“

Nitko iz vrha srpske vlasti nije imao komentar u povodu Vasiljkovićeve inicijative, što ne može čuditi ako se zna da je Vučić tvrdio da se napio od sreće kada je Đinđić ubijen. Kao što je i 2007. godine u beogradskom Bulevaru Zorana Đinđića na zidove lijepio plakate s natpisom „Bulevar Ratka Mladića“.

U takvom okruženju, uz ogromni crtež Mladića koji policija u centru Beograda čuva kao simbol genocida i peticiju za puštanje na slobodu Đinđićeva ubojice, srpska premijerka Ana Brnabić govori o obavezi da se ne zaborave nevine žrtve stradale u bezumlju zla.

Poslije ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, Ana Brnabić poručuje da Srbija „vrlo dobro zna što su protjerivanje, paljenje crkava, hapšenje samo zbog pripadnosti jednom narodu, zbog vjere, jezika“, kao i da je Beograd promotor novog pristupa budućnosti i aktualnim problemima, „ne zaboravljajući i ne stideći se onog što smo bili“.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.