‘Split bi svakako morao imati suvremeni muzej mora’

Nedavno je izašla knjiga o splitskoj brodogradnji “Amorella ~ ploveći grad” vizualne umjetnice Duške Boban, koja je također osmislila istoimenu izložbu fotografija, i novinara Nikole Bajte. Riječ je o čuvenom feribotu splitskog škvera i simbolu brodograđevnog Splita, a knjiga kroz fotografije i priče o brodovima istražuje dostignuća stoljetne splitske brodogradnje i njenu ulogu u oblikovanju pomorskog identiteta Splita kao modernog grada.

Duška Boban istaknula je da već duže vrijeme njezinu pažnju privlači vrijedna arhitektonska i urbanistička baština modernizma koja u Splitu mahom ne nailazi na adekvatnu zaštitu i tretman. Kao jedan od primjera za to navodi današnje stanje zapuštene zgrade Dalmacijavina u Gradskoj luci, koju je 1958. projektirao Stanko Fabris. U sklopu splitske kandidature za EPK 2015. zagovarala je da se taj objekt prenamijeni u suvremeni muzej mora, umjesto u još jedan hotel: “Naime, zbog turističkog booma i nedostatka svake druge privredne i kulturne vizije, najvredniji prostorni resursi grada pune se hotelima koji isušuju stvarni život Splita. Zamišljajući sadržaje takvog živog muzeja mora, poželjela sam snimiti makete brodova koji su izgrađeni u Splitu, a koji se kriju u neformalnom muzeju splitskog brodogradilišta. Oni prezentiraju dostignuća naše brodogradnje koja je u 20. stoljeću u jednom trenutku bila treća u svijetu. Kao protuteža tim simbolima brodova, odabrala sam i jedan stvarni brod koji još uvijek sretno plovi. Riječ je o Amorelli finske kompanije Viking Line koja je i danas, 30 godina nakon predaje naručitelju, ugrađena u sjećanje velikog broja Splićana. Amorella je u trenutku nastanka bila iskaz snažne volje i ambicije splitskih brodograditelja da iskorače iz svoje uhodane prakse i upuste se u izgradnju putničkih brodova najvišeg standarda, a koja je već kao svojevrsni prototip za gradnju naredna tri broda te vrste 1988. dobila svjetsku nagradu ‘Outstanding oceangoing ship of the Year’.”

Duška Boban je odgovorila i na pitanje kakvim zamišlja muzej mora i što bi on značio za posrnulu brodogradnju:

“Zgrada Dalmacijavina nalazi se na idealnoj poziciji usred gradske luke koja bi pogodovala posjećenosti muzeja, gdje je projektirana kao svojevrsna spona između kopna i otoka. Živi, suvremeni muzej mora mogao bi objedinjavati već postojeće zbirke Pomorskog muzeja i neformalnog muzeja Brodosplita, malakološku zbirku Prirodoslovnog muzeja, prezentirati pomorsku arheologiju, reanimirati akvarij, reinterpretirati etnografsku građu šire lokalne sredine, organizirati izlete po srednjodalmatinskom akvatoriju i u samo brodogradilište te možda napokon ostvariti i brodski park sa sidrištem ili vezištem pred muzejom. Takav muzej mora zapravo bi trebao biti suvremenija verzija postojećeg Pomorskog muzeja neadekvatno smještenog na brdu tj. u Tvrđavi Gripe. Sigurna sam da bi ne samo osnažio kulturnu ponudu grada, nego i ojačao mediteransku orijentaciju Splita kao pomorskog centra RH. Bez brodogradnje takav identitet Splita je nezamisliv. Bilo bi lijepo kad bi podsjećanje na slavne brodove i znamenite brodograditelje poslužilo kao opomena osnažene kolektivne želje aktualnim voditeljima preživjelih hrvatskih brodogradilišta i samom državnom vrhu da nas udruženim naporima vrate na te točke privrednog, kulturnog i društvenog napretka.”

Komentiraj