U utorak, 9. ožujka, u Galeriji Prica u Samoboru je otvorena međunarodna grupna izložba “Women about women” (Žene o ženama) u sklopu međunarodnog umjetničkog projekta “Rise of women in culture in Western Balkans”, odnosno „Uspon žena u kulturi na zapadnom Balkanu“ posvećena uvidu i ukazivanju na ulogu i značaj žene u oblikovanju kulturne i društvene stvarnosti s ciljem povećavanja vidljivost samih umjetnica, ali i poticanja različitosti izražavanja, medija, načina i odnosa prema stvaralaštvu.

Dan nakon otvaranja izložbe organiziran je i okrugli stol “Život i mogućnosti djelovanja suvremenih umjetnica u Hrvatskoj danas”. Povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol, hrvatska kustosica izložbe, nezavisna je kustosica i likova kritičarka te suradnica umjetničkih magazina Kontura i lista Vijenac, te pokretačica i glavna urednica internetskog portala posvećenog umjetnosti PerceiveArt.com.

NACIONAL: Kako je nastao projekt “Rise of women in culture in Western Balkans”, odnosno „Uspon žena u kulturi na Zapadnom Balkanu“?

Projekt je nastao zahvaljujući ideji i inicijativi kolegice Biljane Jotić koja je prvobitno osmislila putujuću izložbu po principu da pet nezavisnih kustosica iz pet zemalja i to iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije odabere po pet umjetnica iz svoje zemlje koje se u umjetničkom djelovanju bave temom žene. Biljana je ideju putujuće izložbe razradila i proširila cijeli koncept na dvogodišnji međunarodni umjetnički projekt koji uz izložbu obuhvaća predavanja, izlaganja, okrugle stolove, snimanje dokumentarnog serijala, provođenje istraživanja na temu “Identiteti žene u suvremenoj vizualnoj umjetnosti”, umjetničku rezidenciju u Zadru i dodatne popratne aktivnosti.

NACIONAL: Po kojim kriterijima ste odabrali umjetnice koje izlažu u sklopu ovog projekta?

Prvi i osnovni kriterij kojim sam se vodila pri selekciji bila je kvaliteta autorica i njihova umjetničkog djelovanja. Također, htjela sam dati priliku umjetnicama mlađe generacije, a vodila sam računa i o tome da umjetnice djeluju u različitim medijima pa su autorice na izložbi zastupljene radovima u mediju slikarstva, fotografije i videa. Osim toga, vidjela sam ovaj međunarodni projekt kao savršenu priliku da predstavimo hrvatske suvremene umjetnice u regiji, pa sam odabrala umjetnice iz različitih dijelova Hrvatske; Krapine, Varaždina, Vinkovaca, Zagreba i Zadra koje su se školovale na različitim akademijama; u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Širokom Brijegu kako bih pružila široj publici jedan cjelovit uvid u raznovrsnost i bogatstvo djelovanja hrvatskih suvremenih umjetnica. Na izložbi sudjeluju Ivana Bajcer, Mirela Blažević, Marina Ćorić, Lena Kramarić i Mateja Rusak.

NACIONAL: Jedan od ciljeva izložbe je prikazati ženu kao aktivnu sudionicu u društvu, ali i u umjetnosti danas. Zašto je to potrebno naglašavati u 21. stoljeću?

Iako bi bilo realno očekivati da tako nešto doista neće biti potrebno u 21. stoljeću, mislim da nam realnost ukazuje upravo suprotno. Kao što su mnoge umjetnice upravo kroz ovu izložbu istaknule u svojim radovima, iako su muškarci i žene deklarativno na papiru ravnopravni, i dalje se većina umjetnica suočava s predrasudama i nametnutim očekivanjima okoline kako bi njihov život trebao izgledati. Pojedine umjetnice su u svojim radovima problematizirale pitanje patrijarhata u kontekstu da se i danas primarnom ulogom žene, posebice u ruralnim sredinama, i dalje smatra rađanje potomaka i briga za obitelj. S druge strane, žene se u naglašeno konzumerističkom društvu, posebice u oglašivačkoj industriji, koriste kao seksualni objekti, odnosno sredstvo za prodaju apsolutno svega. Kako će žene biti adekvatno valorizirane i pozicionirane u društvu, ako je ljudska svijest na toj razini?

NACIONAL: Jedna od umjetnica iz Hrvatske koja izlaže je i Mateja Rusak koja radom poziva žene da ne pokleknu pred nametnutim društvenim vrijednostima i očekivanjima, već da slave svoju slobodu. Kakve su to nametnute društvene vrijednosti pred kojima ne treba pokleknuti i zašto baš žene trebaju slaviti slobodu?

Nametnute vrijednosti su one vrijednosti koje propagiraju mediji i naše društvo koje je i dalje vrlo konzervativno, a u zadnjih nekoliko godina mislim da smo čak i više nazadovali negoli napredovali. Za to pak smatram odgovornim državni vrh i premijerovu selekciju političara koji nisu uzori na koje bi se trebali ugledati, već su vlastitim primjerom ukazali na zadrtost, nepismenost, neobrazovanost i neprosvijećenost, a onda se sve to odrazilo i na naše društvo.

NACIONAL: Ali i žene sudjeluju u vlasti.

A gdje su tu žene i koje su to nametnute društvene vrijednosti? Pa kreću od toga kako bi žena danas trebala izgledati i kako bi se njezin životni put trebao razvijati. U te pretince nas gura društvo koje ne cijeni individualnost i slobodu vlastitog odabira životnog puta i kritičkog promišljanja svijeta. Svatko tko iskače iz stoljetno ugrađenih obrazaca ponašanja biva propitkivan i u javnosti i u obitelji. Živimo u 21. stoljeću, ali i dalje živimo u društvu prepunom rigidnih obrazaca i predrasuda koje idu toliko daleko da javno stigmatiziraju ljude koji iskaču iz tih okvira, valjda u strahu i strepnji od drugačijeg. A politika koja okreće glavu pred radikalizacijom stanja u društvu i ne osuđuje takve ispade potiče nazadovanje cijele nacije, umjesto da bude primjer koji bi trebalo slijediti.

NACIONAL: Ivana Bajcer u videu “Ispiranje” progovara o nametnutim očekivanjima i predrasudama o umjetnicama, ženama, uspjehu i karijeri koje je tijekom godina kontinuirano slušala i pohranjivala u svoj um. Kakav su danas u Hrvatskoj najčešća očekivanja od žena i umjetnica?

Ivana Bajcer je u svom radu među brojnim predrasudama s kojima se susrela tijekom studiranja istaknula i činjenicu kako joj je rečeno da ako se bogato ne uda neće moći u potpunosti se posvetiti svom umjetničkom djelovanju. Čuti takvu izjavu u 21. stoljeću, kada bi žene trebale biti ravnopravne muškarcima i po pitanju prava, ali i adekvatnog financiranja vlastitog rada i mogućnosti napretka govori samo za sebe.

NACIONAL: Organizirali ste i okrugli stol “Život i mogućnosti djelovanja suvremenih umjetnica u Hrvatskoj danas”. Na što je stavljen naglasak?

Na okruglom stolu su sudjelovale umjetnice iz Hrvatske koje sudjeluju i na izložbi “Žene o ženama”, te voditeljica Galerije Prica u Samoboru Nikolina Šimunović. Bilo je iznimno zanimljivo i dinamično jer su umjetnice iskreno i posve otvoreno progovorile o svim problemima s kojima su se suočile u svom umjetničkom djelovanju.

NACIONAL: O kakvim je problemima riječ?

Od činjenice da većina njih ne može živjeti isključivo od vlastitog umjetničkog rada, već su primorane raditi dodatne poslove kako bi osigurale egzistenciju, a potom se u slobodno vrijeme posvete svom umjetničkom radu, preko problema vidljivosti i mogućnosti izlaganja jer se većina kulturno-umjetničkih događaja realizira u Zagrebu, a ako živiš i djeluješ izvan Zagreba teško je dobiti izložbu u glavnom gradu, pa do činjenice da je autorski honorar za likovne umjetnike više mit negoli praksa. Primjerice, dok su umjetnici iz drugih sfera djelovanja poput glazbenika, plesača ili glumaca plaćeni za svoje izvedbe, likovni umjetnici u pravilu nikada nisu plaćeni za svoju izlagačku djelatnost.

NACIONAL: Koliko je društvo u Hrvatskoj svjesno ravnopravnosti i koliko ovakav projekt može doprinijeti razbijanju stereotipa i predrasuda o ženama i ravnopravnosti?

Mislim da je hrvatsko društvo u teoriji jako dobro upoznato s pojmom ravnopravnosti, ali da ono u praksi baš i ne funkcionira kako bi trebalo. Mnogi toga možda nisu ni svjesni jer su naučeni živjeti tako kako žive i ne znaju da bi moglo biti drugačije i bolje. Mislim da ovakav projekt itekako može pomoći u razbijanju stereotipa i predrasuda o ženama, jer smo kroz povijest mogli svjedočiti kako su upravo umjetnici progovarali i ukazivali na ključne probleme u društvu.

NACIONAL: Pokret #MeToo kao i pokretanje inicijative u Hrvatskoj #prekinimošutnju i #SPASIME te sve češća priznanja brojnih žena o seksualnom uznemiravanju otvorila su raspravu u javnosti. Koliko je neravnopravnost i seksualno uznemiravanje prisutno na hrvatskoj likovnoj sceni?

Seksualno uznemiravanje je prisutno i nažalost često prešućivano, isključivo zato što se žene ne osjećaju dovoljno sigurnima da progovore o tome, jer se u našem društvu i dalje stigmatizira žrtvu. Vidjeli smo u praksi, prateći putem medija neke sudske procese kako žrtve seksualnog uznemiravanja u pravilu ne dobiju podršku zajednice te da počinitelji vrlo često nisu adekvatno sankcionirani.

NACIONAL: Kakva je situacija na umjetničkoj sceni u Hrvatskoj?

Što se tiče umjetničke scene, često sam slušala priče o iskustvima umjetnica koje su bile izložene ili su svjedočile krajnje neprimjerenom ponašanju profesora na likovnim akademijama – od neprimjerenih komentara, fizičkih dodira, sugestija i sličnih aktivnosti. Dapače, požalili su se i muški studenti kako ih profesori često uključuju u komentiranje ženskih kolegica tražeći pritom od njih odobravanje i sudjelovanje u seksističkim komentarima, gdje se onda i studenti nađu u krajnje neugodnoj situaciji.

NACIONAL: Zašto se o tome šuti?

Zašto nitko nije progovorio? Zato što sustav štiti takve pojedince, oni su već desetljećima profesori, vrlo često je riječ o eminentnim i etabliranim umjetnicima koji si dopuštaju svašta jer jednostavno mogu, jer su postali nedodirljivi i jer im se nitko nije suprotstavio.

NACIONAL: Zašto im se nitko nije suprotstavio?

Zato što su vrlo često upravo oni na poziciji moći u području umjetnosti, u savjetima galerija, stručnim žirijima za selekciju izložbi ili otkupnih nagrada, pa ako se osoba suprotstavi, bit će kažnjena kako bi naučila lekciju i kako joj tako nešto nikada više ne bi palo na pamet. Svi znaju za njihovo ponašanje i to se tolerira, dok studentice i studenti trpe i šute kako bi na kraju dobili svoje diplome. Da se ne zavaravamo, takvih pojedinaca ima i u mojoj struci – povjesničara umjetnosti i likovnih kritičara. Sistem koji takve pojedince i njihovo ponašanje odobrava šutnjom i ignoriranjem je kriv i odgovoran, kao i društvo koje vidi, zna i šuti te tako sudjeluje u svemu.

NACIONAL: Pandemija je promijenila svijet i dovela brojne umjetnike u nezavidan položaj. Mnoge od njih i na rub egzistencije. Je li Ministarstvo kulture i medija napravilo dovoljno da pomogne umjetnicima i umjetnicama u vrijeme koronavirusa?

Kratko i jasno – ne. Ministarstvo je prošle godine počelo s mjerama potpora, no kod raspisivanja uvjeta tko i na koji način može ostvariti potpore su zapravo svi problemi koji su se godinama nakupljali, odjednom isplivali na površinu jer se predugo nisu sustavno rješavali. Tako da mnogi umjetnici nisu bili obuhvaćeni mjerama potpora jer ih se nije moglo svrstati ni u jedan ‘’pretinac’’ za dodjelu potpora i ostali su bez ikakve podrške. Iako će ministrica reći da je postojao cijeli niz mjera za potporu umjetnicima, umjetnici su u prošloj godini dobili potpore za samo tri mjeseca i to u prvoj polovici godine.

NACIONAL: Ali Ministarstvo kulture i medija tvrdi da su u velikoj mjeri pomogli umjetnicima.

Ono što je Ministarstvo kulture pokušalo plasirati u medijima kao potpore, to su bili natječaji i tu treba jasno napraviti distinkciju između natječaja i potpora. Primjerice, poslodavci su dobivali potpore za zaposlene. Dok su umjetnici, udruge i ustanove mogle konkurirati na natječaju za online sadržaje gdje su samo neki dobili financijsku podršku. Isto tako, dok su poslodavci za zaposlene dobivali potpore neovisno o tome kolike su plaće zaposlenika, jedino su umjetnici bili financijski diskriminirani te su morali dokazati da su zaradili više od određenog iznosa da bi mogli konkurirati za dodjelu potpora.

NACIONAL: Što najviše zamjerate Ministarstvu kulture i medija i ministrici?

Mislim da je najveći problem to što je Ministarstvo kulture doslovce postalo samo sebi svrha. Zamjeram što forsiraju i žele uvesti vrlo štetan Zakon o umjetnicima, ako je suditi prema zadnjem dostupnom Nacrtu Zakona o umjetnicima, na koji su iznimno burno reagirali mnogi umjetnici i strukovne udruge. Zamjeram im što kontinuirano nastoje uvesti minimalni cenzus za samostalne umjetnike što smo mogli vidjeti i kroz postavljene uvjete za ostvarivanje potpora samostalnim umjetnicima u doba pandemije, što je samo dodatno istaknulo činjenicu kako Ministarstvo kulture uopće ne zna kako funkcionira sektor kojim upravljaju. Isto tako, ono na što mnogi muzealci, kustosi, voditelji galerija i ravnatelji ukazuju jest da ne postoji apsolutno nikakva kvalitativna evaluacija ili sistem bodovanja prijavljenih projekata po kojem bi svaki prijavitelj mogao jasno vidjeti zašto je dobio ili nije dobio financije za prijavljeni program ili projekt, te tako poraditi na svom programu, sadržaju i aktivnostima za idući natječaj.

NACIONAL: Hoćete reći da dodjela financijskih sredstava nije transparentna?

Dodjela financijskih sredstava je često posve nelogična i nije u skladu s ostvarenim rezultatima ustanova i pojedinaca, već se stječe dojam da se financije dijele po principu favoriziranja. Ako tražite obrazloženje za izostanak financiranja, Ministarstvo kulture ga nije dužno dati. Smatram da je Ministarstvo kulture svojim djelovanjem dokazalo kako im uopće nije u interesu djelovati za dobrobit i poboljšanje pozicije umjetnika u Hrvatskoj i mislim da nijedno ministarstvo u našoj državi, a pritom ni ministri i svi zaposlenici ministarstava nisu shvatili da su oni servis građana ove države, a ne obrnuto.

NACIONAL: Vratimo se na izložbu „Uspon žena u kulturi na zapadnom Balkanu“. U sklopu ovog projekta planirate na proljeće sljedeće godine organizirati umjetničku rezidenciju u Zadru, na kojoj će tijekom 14 dana sudjelovati 30 mladih umjetnica iz Europe. Kako je zamišljena ta rezidencija i s kojim ciljem?

Zamišljeno je da na rezidenciji sudjeluje po pet mladih umjetnica iz partnerskih zemalja odnosno Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije, te pet mladih umjetnica iz EU. U prvom kvartalu 2022. bit će javno objavljen poziv umjetnicama za sudjelovanje na umjetničkoj rezidenciji, a selekciju umjetnica će izvršiti kustosice uključene u provedbu projekta. Osim što će umjetnice imati priliku 14 dana za umjetničko stvaranje, upoznavanje i ostvarivanje suradnje, bit će osmišljeni i popratni sadržaji.

NACIONAL: Koliko takva rezidencija znači za mlade umjetnice?

Tijekom rezidencije mlade umjetnice će imati priliku učiti o VR tehnologiji i virtualnim galerijama, a radovi nastali na umjetničkoj rezidenciji bit će izloženi na završnoj izložbi kao i u virtualnoj galeriji. Želja je omogućiti mladim umjetnicama iz regije i Europske unije da se upoznaju, umreže, stvaraju i razvijaju svoje kreativne potencijale, kao i da se upoznaju s glavnim akterima nezavisne kulturne scene i kreativne industrije te uče i koriste nove tehnologije u umjetničkom radu i predstavljanju.