Čekajući pred mračnim ulazom kluba ‘Katran’, poput Dantea da dođe Vergilije utjelovljen u liku Nikole Hadži Veljkovića i provede me čudesnim svjetovima flipera, sjetio sam se bezbrižnih dana kada bi mi silazak u Zagreb s ‘čarobnog brijega’ Šalate gdje sam stanovao, predstavljao avanturu ravnu onoj junaka Twainovih priča.

Nakon tišine Rikardovih stuba koje vode Vončininoj što uvire u vrevu Vlaške i potom meandrima Ratkajevog prolaza i Martićeve odvodi u Draškovićevu gdje se nekad na livadi koju danas zauzima hotel Sheraton nalazio lunapark u kojem smo doživljavali čudesna putovanja ‘hali galijem’, obilazili zemaljsku kuglu višekratno na vrtuljcima, vozili ‘500 krugova Draškovićeve‘ električnim autićima i nadmetali se u igri na fliperima.

Fliper je zaživio u hrvatskom žargonu imenom koji u engleskom označava ‘capice’ za dočekivanje metalne kugle ispucane oprugom da bi je pri dolasku do njih pokretom gumba sa strane plasirali u igralište puno odbojnika, tunela i skrivenih prepreka. ‘Pinball’ je tako postao ‘fliper’, iako izvorno ime sugerira način nastanka. Koristeći biblijsku sintagmu, u početku bijaše čavlići i kugla koja bi nakon što bi je lansirali oprugom, nalazila svoj put kroz ploču punu prepreka.

Kad je Nikola stigao, na ulazu nas je poput Hada dočekao Mario Petreković ne uzevši nam zlatnik iz jednostavnog razloga jer ga nismo imali. „Inače danima kada ‘Flipermanija’ radi, platiš upad i igraš koliko hoćeš“, objašnjava nam Nikola vodeći nas skrivenim zakutcima kluba do prostora gdje se nalaze fliperi. „Pred koronu obnovili smo prostor atomskog skloništa u Španskom, očistili, uredili i postavili flipere koje smo sakupili. Onda je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu pa smo tako morali iseliti i emigrirali u ‘Katran’“, priča Nikola.

Upalivši svjetla, pojavila se djelomična čarolija. Iz mraka su poput blokova izašli obrisi tijela flipera. Zatim je počela čarolija. Paleći jedan po jedan stroj, u mnogobrojnim bojama počeli su svijetliti oslikani zasloni puni motiva iz svijeta pop kulture. Krenulo je od motiva kartaških igara, preko Bingo tema i konjskih utrka.

U početku teme su na fliperima pratili ilustrirani ženski likovi u 80 posto slučajeva, jer je ta zabava bila smještena u prostore gdje su gotovo isključivo zalazili muškarci. Iako igra fliperima nije imala karakteristike kockanja iz razloga što nije bilo moguće ostvariti ikakav dobitak za ulog osim besplatne igre, poznati njujorški gradonačelnik Fiorello La Guardia zabranio je njihovu uporabu 40-ih godina 20. stoljeća i s policijom sudjelovao u njihovom razbijanju prije nego su završili u rijeci Hudson.

Na poznatom saslušanju pred komisijom 1976. godine Roger Sharp uspio je, igrajući na dva različita flipera, poput jednog od najvećih baseball igrača Babe Rutha, precizno opisivati gdje će poslati kuglu i potom to napraviti. Time je dokazao da je fliper igra umijeća, a ne sreće, iako je sam Sharp rekao da je ona itekako imala ulogu u postupku dokazivanja. Kako bilo, zabrana je ukinuta i fliperi su se vratili u ‘Veliku Jabuku’.

FOTO: Stipe Majić

Fliperi imaju određenu kulturološku vrijednost zato što ovisno o godištu proizvodnje možete pratiti trendove u stripu ili saznati koji su filmovi bili uspješnice. Vizualnost je prvi magnet kojim se privlače igrači. Mnogi umjetnici koji su radili grafiku za flipere nekad su bili crtači filmskih plakata i njihova grafika sadrži čudesnu dinamiku usprkos svojoj statičnosti. Ona posebno oživi kada se tome priključe svjetlosni i zvučni efekti.

Slušajući ih pomislio sam kako je fliper jedno veliko mehaničko dijete jer me podsjetio svih glasova i onomatopeja kojima smo u igri dočaravali zvukove turiranja automobila i njegovog naglog kretanja, škripe kočnica i zaustavljanja, udaraca, kršenja metala, loma stakla, svega što je ‘imitaciju stvarnosti’ činilo još punijom. U fliperu je njihov prepoznatljiv zvuk vezan uz pojedinu točku koja pogotkom daje znak, vrhunskim igračima predstavlja GPS tijekom igre. Zvukovi se dramatično mijenjaju i prate radnju kao u filmu prema klimaksu. I potom antiklimaks, jer kad osvojite besplatnu igru, nastavljate iznova.

Nikola je otvorio fliper i njegova unutrašnjost nalikovala je poput makete ‘Zvijezde smrti’ iz ‘Ratova zvijezda’. Žice, kondenzatori, tranzistori, pravilno raspoređeni, tajanstveni, geografija koja zaokuplja maštu poznavatelja elektrike. Fliper posjeduje odrednice prostora, posjeduje dubinu, nutrinu. Možete osjetiti njegovo tijelo, vidjeti ga kako zauzima prostor i obogaćuje ga svojim sadržajem.

Elektronika je u arkadnim igrama ukinula prostor. On je sveden na virtualno i to nestajanje prostora svjedoči otuđenju ljudi. Fliper se, zbog svoje veličine, većinom igrao u javnim prostorima. Igri su prisustvovali prijatelji, promatrači, prolaznici, bili ste uronjeni u masu. Elektroničke igre zamijenile su stvarnost prostora virtualnim svemirom koji je neuhvatljiv, jer nije otjelovljen.

Popularna dječja serija „Sesame Street“ iskoristila je motiv flipera za seriju od 12 jednominutnih animacija koje su za cilj imale poduku djece da broje do 12. Nikola svoju strast za fliperima strastveno prenosi potičući svoje učenike na inovacije kroz grupe koje je kao nastavnik informatike pokrenuo u osnovnim školama J. J. Strossmayera i Fran Galović.

Kombinatoriku slaganja flipera njegovi učenici iskoristili su kako bi osmislili pametnu kadu koja putem elektromagnetnih ventila i chipa regulira toplinu vode zadanu od korisnika. Na međunarodnom sajmu INOVA u Zagrebu osvojili su treće mjesto, a Nikolu je Savez inovatora Zagreba proglasio mentorom 2023. godine.

Ovo je samo jedan od načina na koji čovjek može ‘zatiltati’, ali ne u smislu kada uteg obješen unutar metalnog obruča u kućištu flipera zbog trešnje zatvori strujni krug i zablokira ga, već u smislu u kojem je pojam razradio kao anagram Vladimir Remenar: „Things I Learned Today.“  A samo sam s Nikolom i Stipom otišao na flipere.