SKUPI NAJAM: Prije pet godina Goran Marić prozvao je Orsata Miljenića zbog štetnih ugovora Ministarstva pravosuđa

Objavljeno u Nacionalu br. 1007, 09. kolovoz 2017.

Za vrijeme mandata SDPovog ministra Orsata Miljenića Ministarstvo pravosuđa sklopilo je sporne ugovore o najmu bivše Plivine zgrade u Zagrebu i zgrade Općinskog suda Novi Zagreb koji nemaju klauzule o mogućnosti raskida ugovora

Ministarstvo pravosuđa za najam zgrade u Vukovarskoj, u nekadašnjoj zgradi Plive, mjesečno plaća Tevi 126 tisuća eura, odnosno oko 11,5 milijuna kuna godišnje. U posljednjih pet godina, koliko već traje ugovor, samo za najam te zgrade država je platila oko 50 milijuna kuna (u prve dvije godine iznos najma bio je nešto manji). Osim što je riječ o astronomskim ciframa kojima bi se mogla izgraditi ili obnoviti neka zgrada u državnom vlasništvu, još je veći problem što je u ugovoru sklopljenom 2012., u vrijeme SDP-ove koalicijske vlade i mandatu ministra pravosuđa Orsata Miljenića, izostavljena klauzula o mogućnosti raskida ugovora.

Na taj problem upozorio je ministar državne imovine Goran Marić u nedavnom intervjuu Jutarnjem listu. Iako nije decidirano naveo na koga je točno mislio, Marić je kao jedan od ekstremnijih primjera netransparentnih ugovora o iznajmljivanju poslovnih prostora za smještaj državnih institucija naveo: “Dakle, primjer bešćutnosti, drskosti i samovolje: da jedno ministarstvo u prethodnom mandatu, odnosno njegov ministar, zaključi ugovor o najmu na 13 i pol godina bez klauzule o mogućnosti raskida uz više nego stršeće uvjete najma.” Na pitanje koje je to ministarstvo, Marić je odgovorio: “Ono koje bi trebalo biti najupućenije u to da su takvi ugovori štetni.”

Nacionalu je najprije neslužbeno potvrđeno da je ministar državne imovine aludirao upravo na Ministarstvo pravosuđa i bivšeg ministra Orsata Miljenića, ali i da to nije jedini slučaj netransparentnog ugovora. Naime, kao jedan od primjera spornih ugovora Nacionalov izvor blizak pravosudnim krugovima naveo je i ugovor o najmu poslovne zgrade u zagrebačkom Sopotu u kojoj su smješteni Općinski i Prekršajni sud u Novom Zagrebu te Općinsko državno odvjetništvo Novi Zagreb. Za najam nekadašnje zgrade Hypo banke u Turininoj ulici država mjesečno izdvaja 40.464 eura, odnosno oko 303,5 tisuća kuna, što na godišnjoj razini iznosi 485.568 eura ili oko 3,7 milijuna kuna. Sud je ondje premješten u travnju 2015. kako bi se rasteretio Općinski građanski sud u Zagrebu.

Nacional je o uvjetima pod kojima je sklopljen taj ugovor poslao upit predsjedniku Općinskog suda u Novom Zagrebu, kao i Ministarstvu pravosuđa i Ministarstvu državne imovine. Zamjenik predsjednice suda Robert Jambor odgovorio je da Općinski sud u Novom Zagrebu nije ovlašten davati ni dostavljati podatke o ugovoru o najmu zgrade u kojoj se sud nalazi niti je sud stranka tog ugovora te nas je uputio na Ministarstvo pravosuđa.

Ministarstvo pravosuđa do zaključenja broja nije odgovorilo na Nacionalov upit poslan krajem prošlog tjedna. Ministarstvo državne imovine odgovorilo je samo na dio pitanja u svojoj nadležnosti pa tako nisu potvrdili, ali ni demantirali trenutne točne iznose cijena najma.

“Radi se o vrlo velikoj površini poslovnog prostora koja je uzeta u zakup sukladno planovima reorganizacije i optimiziranja rada i troškova Ministarstva pravosuđa. Ministarstvo državne imovine provjerava situaciju s velikim zakupnicima u tijelima državne uprave te kontinuirano radi na smanjivanju, kako površina u zakupu, tako i cijena zakupnine. Ministarstvo državne imovine će u suradnji sa Ministarstvom pravosuđa pokušati i optimizirati korištenje predmetne nekretnine”, stoji u odgovoru koji se odnosi na najam zgrade Ministarstva pravosuđa.

Bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić, međutim, rekao je za Nacional da je, koliko se sjeća, on posao dogovaranja najma zgrada prepustio svojoj zamjenici Sandri Artuković Kunšt. Izbjegao je odgovoriti zašto pa smo potražili pojašnjenje u pravosudnim krugovima. “Postoje točno propisani slučajevi kada ministra mijenja njegova zamjenica. Ne može ministar samovoljno diskrecijski odlučivati kada će nešto prepustiti zamjeniku”, rekao je za Nacional upućeni pravosudni izvor.

Iz odgovora Ministarstva državne imovine, međutim, proizlazi da je to propisano posebnom Odlukom Ranka Ostojića, odnosno Povjerenstva kojem je bio na čelu.

“Povjerenstvo za raspolaganje nekretninama u vlasništvu RH je na temelju zahtjeva Ministarstva pravosuđa dana 14. studenog 2014. godine donijelo Odluku o davanju suglasnosti za zasnivanje zakupa poslovnog prostora u Zagrebu, Turinina 3, Klasa: 024-04/14-0-3-/8, između Hypo galerije d.o.o. Zagreb, Marohnićeva 3, kao zakupodavca i Ministarstva pravosuđa kao zakupnika. U istoj Odluci se za provedbu iste zadužuje Ministarstvo pravosuđa te se određuje da će Ugovor o zakupu u ime Ministarstva pravosuđa potpisati ministar, odnosno zamjenica ministra nadležnog za poslove pravosuđa”, stoji u odgovoru Ministarstva državne imovine.

Nacional je pokušao kontaktirati i bivšu Miljenićevu zamjenicu, koja se nakon isteka mandata vratila na mjesto sutkinje Županijskog suda u Zagrebu, ali ona nije odgovarala na poziv ni na poruke. Međutim, Miljenić je istaknuo da je odluku o najmu moralo odobriti i Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za raspolaganje nekretninama u vlasništvu RH na čijem je čelu tada bio potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić.

“Ne sjećam se detalja ugovora, ali znam da je sve bilo po propisima i da je na kraju Povjerenstvo dalo svoju suglasnost. Mi smo najprije od DUUDI-ja tražili da nam osigura zgradu, ali oni nisu imali adekvatnu nekretninu u koju bi se moglo smjestiti Ministarstvo pravosuđa. Problem je u tome što država na papiru ima jako puno imovine, ali kad tu imovinu trebate staviti u funkciju, onda shvatite da ta imovina nije funkcionalna”, rekao je Orsat Miljenić za Nacional. O pitanju je li država za 50-ak milijuna kuna, koliko je u pet godina plaćeno samo za najam zgrade Ministarstva pravosuđa, mogla kupiti ili izgraditi novu zgradu, Miljenić nije želio spekulirati, ali je rekao da su takve stavke određene državnim proračunom, odnosno da se za kupnju nekretnina mora odobriti kredit te da odluku o tome mora donijeti Vlada.

To je tehnički točno, ali pitanje je kako je moguće da je sastavljen ugovor koji ne predviđa mogućnost raskida. Bez obzira na Miljenićevo objašnjenje, odnosno upravo na temelju njega, može se tvrditi da političku odgovornost u tom slučaju snose Miljenić i Ranko Ostojić.

Čak i u slučajevima kada država kupuje po najvećim mogućim cijenama, u koje je u nekim slučajevima bilo uključeno i davanje mita, kao u slučaju Planinska, može se tvrditi da je to još uvijek povoljnije nego plaćanje najma. Primjerice, za zgradu u Planinskoj ulici u Zagrebu Ministarstvo regionalnog razvoja 2009. platilo je 79,9 milijuna kuna, zbog čega se sudi bivšem premijeru Ivi Sanaderu i vlasniku Mesne industrije Fiolić Stjepanu Fioliću. Prema optužnici Uskoka, državni proračun u tom je slučaju oštećen za najmanje 26,4 milijuna kuna, koliko je zgrada preplaćena. Budući da zgrada ima 2700 četvornih metara, ispada da je kvadrat plaćen oko četiri tisuće eura, dok su sudski vještaci procjenjivali vrijednost kvadrata zgrade na manje od dvije tisuće eura. No zgrada kupljena na leasing barem je ostala u državnom vlasništvu, a nakon preuređenja ondje su se preselile Uprava za veterinarstvo, Uprava za ribarstvo i Uprava za šumarstvo te još neke agencije koje spadaju u resor Ministarstva poljoprivrede.

Nacional je ministru državne imovine Goranu Mariću postavio pitanje kako namjerava riješiti problem budućeg smještaja Ministarstva pravosuđa, odnosno može li se za iznos godišnjeg najma adaptirati neka od zgrada u državnom vlasništvu ili naprosto kupiti ili izgraditi nova zgrada.

Iz Ministarstva državne imovine odgovorili su sljedeće:

“Trenutno, Ministarstvo državne imovine ne raspolaže zgradom ili poslovnim prostorom potrebite površine odnosno veličine Ministarstva pravosuđa. Ministarstvo državne imovine kontinuirano radi u suradnji s Ministarstvom pravosuđa na iznalaženju najoptimalnijeg rješenja smještaja prethodno navedenog, kao jednog od najvećih zakupnika i korisnika državne imovine.”

Ministarstvo pravosuđa nije, međutim, jedino ministarstvo smješteno u unajmljenom prostoru. Bivši SDP-ov ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović je Fond za zaštitu okoliša premjestio u urede u zgradi Zagreb Towera za čiji se najam, kad se zbroje svi skriveni troškovi, plaćalo oko 15 eura po četvornom metru. Kako je svojedobno otkrila Slobodna Dalmacija, četiri institucije koje se u Hrvatskoj bave zaštitom okoliša i prirode – Ministarstvo, Fond, Agencija za zaštitu okoliša i Državni zavod za zaštitu prirode – do preseljenja su najamninu, režije, parkiranje i ostale troškove plaćale s PDV-om 9,6 milijuna kuna, a nakon preseljenja ukupan trošak popeo se na više od 14 milijuna kuna, odnosno četiri milijuna kuna godišnje više nego do tada.

Zbog njegovih specifičnih odredbi, kako je napomenuo ministar Goran Marić u intervjuu Jutarnjem listu, nije moguće racionalno provesti raskid tog nepovoljnog ugovora, već je potrebno čekati njegov istek. Naime, ugovor sa Zagreb Towerom sklopljen je na rok od pet godina, a u slučaju prijevremenog raskida Ministarstvo se obvezalo platiti penale u iznosu i do tri milijuna kuna.

No u unajmljenim prostorima smješteni su i Ministarstvo znanosti, Ministarstvo regionalnog razvoja, Ministarstvo državne imovine, ali i brojne državne agencije, poput Agencije za plaćanja u poljoprivredi. Ministar Marić u spomenutom intervjuu istaknuo je da je u pojedinim slučajevima uspio izmijeniti ugovore i postići povoljnije cijene najma pa je tako cijena najma zgrade u kojoj se nalazi Ministarstvo regionalnog razvoja prepolovljena, dok je za najam zgrade Ministarstva znanosti ostvarena ušteda od četiri milijuna kuna godišnje, a Agencija za plaćanja u poljoprivredi od ove godine plaća oko tri milijuna kuna manje.

Marić je naveo da je uobičajena cijena najma koju su plaćale državne institucije bila od 10 do 12 eura, a da je bilo nezamislivo da država plaća cijenu od, primjerice, pet eura, što bi više odgovaralo tržišnim uvjetima. Sada je, pak, prosječna cijena najma od pet do sedam eura po četvornom metru. Iz Ministarstva državne imovine potvrdili su Nacionalu da se, osim na iznalaženju optimalnog rješenja za Ministarstvo pravosuđa, radi i na rješavanju sličnih problema ostalih institucija.

Komentiraj