Istodobno je bio tankoćutan i precizan svjedok i kroničar svog vremena i intuitivni anticipator novog, nadolazećeg doba. Živio je dvostrukim životom, građanskog, sveučilišnog profesora i umjetnika koji traga za radikalnim rješenjima. Volio je Krležu.

“S Krležom sam uglavnom razgovarao o politici. Kad je dolazila Bela, rekao joj je: ‘Ovo je čovjek koji meni govori gospodine.’ Nikada ga nisam oslovljavao s druže Krleža, već gospodine Krleža. Obožavao sam ga. Sve što mi je falilo u mladosti našao sam u Krležinim djelima. Znao sam sve napamet što je napisao. Vidio je da se radi o čovjeku koji nema neki interes, nego simpatiju za njegovo djelo. Tako je nastala ta blizina koja je u početku bila jedanput na mjesec, a poslije češće. Kad je Bela umrla, viđali smo se gotovo svaki dan.”

Josip Vaništa je rođen 17. svibnja 1924., a umro 2018. godine.