Pisac iz epohe realizma rođen je 12. rujna 1852. u Šibeniku. Bio je jedan od petoro djece šibenskog trgovca Stevana Matavulja i Simeune Matavulj. U svojim uspomenama Matavulj priča kako mu je mati, razborita i živa žena, dala “volju k fabulovanju”. O piščevu rođenju svjedoči kamena ploča postavljena na kući, unutar koje je osamdesetih godina 19. stoljeća, započela pionirska industrijalizacija Šibenika, točnije proizvodnja likera i narodnog veziva koju je pokrenula Simeona Šima Matavulj, piščeva majka, koja je cijeli posao vodila uz pomoć muža Stevana i drugog sina Đure.

U Šibeniku je Simo Matavulj završio osnovnu školu, kao i nižu gimnaziju. Zatim odlazi u manastir Krupu kod svoga strica, igumana Serafima, ali, izgubivši volju za manastirskim životom, odlazi u zadarsku učiteljsku školu, koju završava.

Do prelaza u Crnu Goru, 1881, on je učitelj u raznim dalmatinskim selima, pa onda nastavnik Srpske pomorske zakladne škole u Srbini kod Herceg Novog. U Crnoj Gori je bio nastavnik gimnazije, nadzornik škola, urednik službenih novina i nastavnik kneževe djece. Putovao je u Milano i Pariz kao vođa jedne grupe crnogorskih mladića koji su odlazili na školovanje. Tom prilikom je u Parizu ostao nekoliko mjeseci. U Srbiju prelazi 1887. godine, gdje radi kao nastavnik gimnazije i činovnik presbiroa. U Crnu Goru odlazi još jedan put da bi bio učitelj kneževima Danilu i Mirku, ali se ubrzo vraća u Srbiju. Umro je u Beogradu početkom 1908. godine.

Napisao je sedamdeset pripovijedaka i novela romantične i zavičajne tematike, drame i  romane među kojima je   najpoznatiji, ‘Bakonja fra Brne’ u kojem je spretno i na humorističan način opisao život redovnika u franjevačkom samostanu u Dalmatinskoj zagori. .