Silvija Luks za Nacional 2019.: “Plenković će oko HRT-a nešto poduzeti tek ako shvati da je ovaj napad na novinare i slobodu medija početak napada na njega”

Autor:

Tomislav Čuveljak/NFOTO

Objavljeno u Nacionalu br. 1081, 09. siječanj 2019.

Umirovljena novinarka i bivša predsjednica Nadzornog odbora HRT-a otkriva da DORH i USKOK još nisu pokrenuli postupak protiv čelnih ljudi javne televizije koje je prozivala zbog netransparentnog upravljanja javnim novcem dobivenim od pretplate

Na samom kraju 2018. godine Hrvatsko novinarsko društvo, njegov predsjednik Hrvoje Zovko, kao i predsjednica ogranka HND-a na HRT-u Sanja Mikleušević primili su nekoliko tužbi putem kojih HRT traži ukupno 500.000 kuna za naknadu štete nakon njihovih javnih istupa, zbog “grube povrede ugleda, časti i imena Hrvatske radiotelevizije”. Na prigodno održanoj konferenciji za novinare vodstvo HND-a najoštrije je osudilo pristigle tužbe i ocijenilo ih “nezabilježenim napadom na rad i djelovanje Ogranka HND-a, zastrašivanjem novinara i financijskim atakom na HND“, a osudi su se pridružili slovenska eurozastupnica Tanja Fajon te Regionalna platforma Zapadnog Balkana. I protiv tjednika Nacional HRT je podnio nekoliko sudskih tužbi u kojima zahtijeva ukupno 50 tisuća kuna odštete i naknada sudskih troškova.

Dugogodišnja vanjskopolitička novinarka, urednica i dopisnica HRT-a Silvija Luks, iza koje je i diplomatska karijera, došla je dati podršku kolegama na HRT-u i vodstvu HND-a te je na spomenutoj konferenciji za medije ukazala na svoj slučaj. Naime, zbog tužbe Mislava Stipića, vječnog člana vodstva HRT-a koji već 20 godina donosi ključne odluke o financijama, bila je prisiljena prodati stan. Kao bivša predsjednica Nadzornog odbora HRT-a svojedobno je čelne ljude te kuće prijavila DORH-u i USKOK-u, ali postupak protiv njih do danas nije pokrenut. Upozorenja je slala na sve strane, a pomoć koju je tada tražila od strukovne udruge i svih nadležnih u državi – od Ministarstva kulture i pravosuđa do šefa države, Vlade, Sabora i Državnog odvjetništva – nije dobila. Svi su sve znali i svi su šutjeli. Upozoravala je da će se tom šutnjom i apsurdnom tužbom stvoriti presedan koji će u konačnici uništiti HRT kao javni medijski servis i dovesti do daleko većih posljedica, o čemu je govorila i u razgovoru za Nacional.

NACIONAL: Nedavno ste na konferenciji za novinare HND-a ukazali na Mislava Stipića i Damira Novinića kao najodgovornije za stanje HRT-a, gdje već dvadeset godina gotovo bez ikakve kontrole upravljaju javnim novcem. Zbog njihove tužbe bili ste prisiljeni prodati stan. Zašto su vas tužili?

Točno. Nisam prešutjela glavnog ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića zato da ga ne povrijedim, a još manje amnestiram od sudjelovanja u posljednjem sramotnom nasrtaju na novinare i HND, nego da ukažem na prave vladare HRT-a. Isti ljudi bili su i kad sam ja tužena, ali je glavni ravnatelj tada bio Josip Popovac, kojeg se ništa nije pitalo nego su mu podmetani papiri koje je iz sebi znanih razloga morao potpisivati. Što Kazo jako dobro zna jer smo dugogodišnji prijatelji. Ili sam ja barem mislila da smo prijatelji. Točno je i da sam zbog toga bila prisiljena jeftino prodati stan od preko sto kvadrata na Tuškancu, okružen parkom i šumom, koji smo moj pokojni suprug Vanja Kalogjera i ja dobili od INGR-e još osamdesetih godina, u Jugoslaviji, a koji je bio u otkupu. Da bih podmirila sudske troškove i izbjegla sudsku ovrhu, bila sam prisiljena to učiniti i sada sam se uselila u jedan manji stan iz kojeg gledam u jureće automobile i kante za smeće.

NACIONAL: Tko vas je zapravo tužio?

Tadašnji ravnatelj HTV-a Mislav Stipić, koji je inače vrstan odvjetnik, a naročito je spretan u iščitavanju rupa u zakonu, što je u hrvatskom pravosudnom kaosu vrlo korisna i lukrativna vještina. Tužio me privatnom kaznenom tužbom za klevetu i uvredu još dok sam bila predsjednica Nadzornog odbora HRT-a, prvenstveno zato što nisam s njima željela ići u tal, već sam pokušala zaustaviti kriminal u upravljanju financijama HRT-a koji se provodio preko nezavisnih produkcija i odvjetničkih društava koja su angažirali. Neposredni povod za tužbu bila je moja izjava u jednom telefonskom intervjuu za Jutarnji list, kad sam rekla da HRT ne proizvodi kofere ni grudnjake, nego program, a to nije isto, što bi ravnatelj Hrvatske televizije trebao znati. Kod opreme teksta u naslov je stavljeno da Stipić nema pojma o televiziji, što ja nisam izjavila. Tu sam izjavu dala nakon što se Stipić 27. travnja 2011. pojavio u centralnom TV Dnevniku i zatražio moj opoziv s mjesta predsjednice Nadzornog odbora HRT-a, ustvrdivši da je to Hrvatska radiotelevizija i da bivša yutelovka nema tu što raditi. To je bio šokantan rasistički ispad i poziv na linč. Pravi razlog Stipićeva ispada bio je opetovani pokušaj da se onemogući provedba inače vrlo dobrog zakona o HRT-u, na temelju kojeg sam imenovana, i spriječi bilo kakva kontrola poslovanja i upravljanja novcem od TV pretplate. Valja znati da je Mislav Stipić, kao glavni mozak te nekretninsko-medijske operacije, prethodno tražio od odvjetničkog ureda Madirazza i partneri mišljenje o tome kako da me se ukloni pravnim putem. Imam negdje taj dokument u neraspakiranim kutijama od selidbe. Ukratko, umjesto da ja tužim Mislava Stipića zbog javnog nacionalističkog poziva na mržnju i linč, on je tužio mene.

‘Nije samo afera sms uperena protiv Plenkovića, nego i ova eskalacija HRT-a protiv slobode medija. Ipak je Plenković odgojen na Charlieju Hebdou i Le Mondu. Ako ne reagira, sve će mu ovo doći glave’

NACIONAL: Taj sudski proces ste izgubili, koliko vas je to stajalo?

Nakon pravomoćnosti drugostupanjske presude morala sam platiti oko 25 tisuća kuna, i to u trenutku kada sam otišla u mirovinu. Platila sam glavnicu troškova u proračun, ali ne i troškove njegova odvjetnika i nastale kamate, jer naprosto za to nisam imala novca. Mene su pro bono zastupali prijatelji i poznanici odvjetnici, a sudnica – u kojoj su se kao svjedoci redali Stipićevi podanici s HRT-a koji su i danas tamo na ključnim upravljačkim pozicijama, dok meni nije bilo dopušteno pozvati svjedoke – bila je, gle slučajnosti, u blizini sudnice u kojoj je stolovala sutkinja Stipić, bivša, sadašnja ili buduća supruga rečenog uvredljivog stručnjaka za televiziju. Gospođa je u međuvremenu napredovala do Županijskog kaznenog suda, a njen bivši ili sadašnji suprug koji je nedvojbeno dobro umrežen u pravosudni sustav i političko podzemlje, nastavio je s mojim progonom iako sam mu nudila ispriku, pomirbu i ostale pravne mogućnosti kojima bi se okončala ta pravosudna lakrdija. Ništa nije prihvatio, ali je izjavio da će me uništiti, oteti mi sve što imam i da ću u mirovini biti gladna.

NACIONAL: I to se gotovo i dogodilo?

Da, jednoga dana su se Mislav Stipić, njegova odvjetnica i službenica Ovršnog suda nenajavljeni pojavili na vratima mog bivšeg stana na Tuškancu, obaviti ovrhu jer nisam platila njegove sudske troškove koji su iznosili nešto više od 15.000 kn. Došli su plijeniti moje stvari po izboru “oštećenika” odnosno Mislava Stipića. Rekli su mi da po zakonu nisu dužni slati obavijesti o ovrsi, ali da u bilo kojem trenutku dana i noći mogu u prisustvu policije ući u moj stan i iz njega odnijeti sve što se Stipiću sviđa. Inače, njegova tadašnja odvjetnica koja me u njegovu društvu počastila nenajavljenim posjetom, u međuvremenu je postala sutkinja Ustavnog suda. Pa vi sad zaključite zašto sam izgubila sve kaznene sporove i iscrpila sva pravna sredstva unutar hrvatskog pravosudnog kaosa u koji je moj tužitelj sjajno umrežen. Poslije tog antologijskog posjeta posudila sam novac, platila Stipićeve sudske i odvjetničke troškove i time zaustavila pokrenutu ovrhu. Ali tu nije bio kraj jer je Mislav Stipić odmah podigao građansku tužbu tražeći od mene 50.000 kuna za duševne boli i patnju koje sam mu navodno nanijela. Sud prvostupanjski i drugostupanjski dosudio mu je polovicu tražene svote, ali uz zatezne kamate i sudske troškove to je opet naraslo na oko 50.000. Da bih izbjegla novi ovršni postupak na nekretnini u kojoj stanujem, prodala sam stan i u studenome 2018. platila dosuđeni iznos. Tako je tankoćutni i osjetljivi čovjek koji odlučuje o načinu trošenja milijarde i četiristo milijuna kuna od TV pretplate, što je vaš i naš novac jer je TV pretplata parafiskalno davanje, postao osobno bogatiji za mojih oko 70.000 KN. Ta pravosudna sramota za državu Hrvatsku traje već osam godina, a epilog je moja tužba na Europskom sudu za ljudska prava, no ne vjerujem da ću za svog života dočekati pravorijek. Želim samo upozoriti da je posljednja tužba HRT-a protiv HND-a i novinara rađena po istoj matrici, što može biti početak kraja neovisnog novinarstva u Hrvatskoj, ali i vladavine Andreja Plenkovića.

NACIONAL: Vi ste kao predsjednica Nadzornog odbora dokumentaciju s dokazima o kriminalu privremene uprave HRT-a, u kojoj su bili Mislav Stipić i Damir Novinić, proslijedili DORH-u i Policiji. Što je s tim predmetom, je li itko reagirao?

U to vrijeme i USKOK i Policija višekratno su istraživali poslovanje HRT-a. Do čega su došli, ne znam. No znam da smo tadašnji šef Krim policije i ja potpisali svoja izvješća i predali ih DORH-u. Ta dokumentacija i danas tamo stoji u nečijoj ladici, sa svim dokazima o tome kako se kralo i kojim su se metodama služili. Ali znate, u Lijepoj Našoj vrijedi pravilo da nije lopov onaj koji je ukrao, nego onaj kojeg su uhvatili, a biti pošten i istjerivati pravdu postalo je sinonim za budalu. Dakle, ja sam budala koja je vjerovala da Hrvatska treba i može postati pravna država. Očito sam pogriješila.

NACIONAL: Kada je započeo sukob s njima dvojicom – Mislavom Stipićem i Damirom Novinićem?

Nemam ja sukob s njima, ali imaju oni sa mnom. Proces mog rušenja počeo je zapravo u trenutku mog imenovanja, a to je bilo 4. veljače 2011. kada me na prijedlog HDZ-a imenovao Hrvatski sabor, i to jednoglasno, uz samo dvoje suzdržanih, jednog iz HDZ-a i jednog iz HNS-a. Članovi Nadzornog odbora, uz mene, bili su Željko Čagalj, Ante Žigman i Orsat Miljenić. U to doba predsjednik države bio je Ivo Josipović, sjajan pravnik kojeg dugo poznajem i cijenim, a premijerka Jadranka Kosor, bivša novinarka, i oboje su željeli civilizacijski pomak na HRT-u. Ljevica i desnica tada su se složile oko mog imenovanja zato što sam bila dugogodišnja novinarka koja je stvarala današnji HRT, diplomatkinja i pravnica sa završenim postdiplomskim studijem na pariškoj Sorboni i valjda zato što znam kako se proizvodi program i koliko to košta. Zato sam imenovana, a kasnije vjerojatno iz istih razloga smijenjena.

‘Upozoravam da posljednja tužba HRT-a protiv HND-a i novinara, rađena po istoj matrici kao i tužbe protiv mene može biti početak kraja neovisnog novinarstva u Hrvatskoj, ali i vladavine Andreja Plenkovića’

NACIONAL: Da, ali danas je glavni ravnatelj sa svim ovlastima Kazimir Bačić i on potpisuje tužbe protiv drugih medija i vlastitih zaposlenika…

Pa zato je i izabran – da to radi i ništa ne propituje, kao i njegovi prethodnici. Zašto, nemojte me pitati jer bih opet mogla reći nešto što znam, a što bi moglo izazvati nečije duševne boli. Kad sam spomenula Stipića i Novinića na konferenciji za novinare u HND-u, spomenula sam tek glavne aktere poveće interesne skupine koja je došla na HRT prije više od petnaestak godina, u doba vladavine Ive Sanadera i Stipe Mesića. Ti su dečki najvidljiviji dio ekipe koja se drži zajedno još iz dana GK SSOH. Oni su svoj prvi kapital stekli rasprodajom nekretnina nekadašnje Gradske omladinske organizacije. Poslije toga okupili su se oko Europskog doma, onda su za Sanadera smislili Hitro.hr – projekt koji nije zaživio. Na HRT su stigli kao Sanaderovi pioniri, zaduženi za otimanje javnog novca i stvaranje kaosa. No nema potrebe da to ponavljam, to se zna i puno puta je napisano u medijima. Inače, oni su sjajno umreženi i interesno raspoređeni po različitim strankama – od HSLS-a preko HNS-a do HDZ-a i SDP-a. Tko god da pobijedi na izborima, ljevica ili desnica, oni uvijek imaju nekoga tko ih gura ili nekoga koga ucjenjuju, ali to je u Hrvatskoj postalo ustaljena praksa političke trgovine.

NACIONAL: Gdje je Darinko Kosor u toj priči?

To je zapravo ključno pitanje. Oni su očito dio koalicijskog ugovora između HDZ-a, HSLS-a i HNS-a. Mozak svega je Mislav Stipić iz HSLS-a, dok je Damir Novinić bliži HNS-u. U vrijeme “lijeve vlade” Zorana Milanovića, Stipić je bio savjetnik Darinka Kosora u Gradskoj skupštini, a Novinića je tadašnji koalicijski partner HNS progurao na mjesto ravnatelja Agencije za strana ulaganja koju je, da apsurd bude veći, na zahtjev predsjednika Franje Tuđmana 1996. osnovao moj pokojni suprug Vanja Kalogjera, vrhunski ekonomist svjetskog ugleda. Odlazeći privremeno s HRT-a, Stipić i Novinić su, kao što to rade pametni ljudi, tamo ostavili svoje spavače. Kad je pala lijeva vlada i promijenjen glavni ravnatelj Goran Radman, oni su se potiho vratili na HRT i sve je opet po starom. Damir Novinić je postao ravnatelj poslovne jedinice Produkcija, dok je Mislav Stipić preuzeo najvažniju funkciju kao ravnatelj poslovne jedinice Poslovanje. I opet on o svemu odlučuje, od kupnje toaletnog papira do outsourcinga, vanjskih produkcija itd. Ukratko, o svemu gdje se troši i zarađuje novac koji HRT-u svakog mjeseca dolazi od pretplate i pada bez muke kao u kasicu prasicu.

NACIONAL: Ako su oni dio koalicijskog paketa, kako je onda moguće da Andrej Plenković, koji je vaš dugogodišnji kolega iz Ministarstva vanjskih poslova, o svemu tome nema pojma – ili mu je baš zgodno da se pravi da ne zna jer je riječ o međusobnoj trgovini?

On sve zna, ali mu u ovom trenutku vjerojatno nije oportuno, možda čak ni moguće, poduzimati nešto na tom planu. Osim ako shvati da je ovaj napad na novinare i slobodu medija u Hrvatskoj zapravo početak napada na njega i njegovu vladu, na što sam mu ukazala kad smo prije izvjesnog vremena razgovarali u četiri oka. Bilo mu je važno moje mišljenje.

NACIONAL: Međutim, činjenica jest da su isti taj Plenković i ministrica kulture Nina Obuljen, koja je i sama bila predsjednica Programskog vijeća HRT-a, odbili Izvješće Nadzornog odbora na čelu s Anjom Šovagović i naposljetku ga smijenili. Oni su ukazivali na iste stvari kao i vi te predali tužbu i dokumentaciju DORH-u. Štite li, dakle, premijer i ministrica kriminal bivše uprave i zašto?

U konačnici to doista tako izgleda, ali ja ne bih rekla da je to isto. I moje je izvješće svojedobno odbio Sabor lijevog saziva, to je uobičajena procedura da se makne onaj koji ti više ne treba ili remeti tvoje planove. U politici je najvažniji tajming. Anja i ja bavile smo se HRT-om, a ne politikom. Nina Obuljen i Andrej Plenković su političari koji su očito procijenili da imaju previše otvorenih rana od Agrokora, Ine, brodogradilišta do izbjeglica, zdravstva, obrazovanja itd. pa su očito procijenili da im je to prioritet, a ne HRT. Ja to zaista ne znam niti ih imam namjeru na bilo koji način braniti. Andreja predugo i predobro poznajem i ne bi bilo korektno da ga sada ogovaram i pričam što bih ja učinila da sam na njegovu mjestu. Nisam na njegovu mjestu. Što se Nine tiče, koju znam dok je još bila djevojčica, vrijedi isto. Jedino me čudi što ona, koja mi je svojedobno sama rekla da je postojeći zakon o HRT-u – donesen u vrijeme Milanovićeve vlade, a koji glavnom ravnatelju daje faraonske ovlasti – fašistički zakon, ništa ne poduzima da se taj zakon izmijeni. Bez promjene zakona o HRT-u Plenkoviću su vezane ruke. On trenutno ne može ništa učiniti na HRT-u i kad bi htio, a vezan je koalicijskim ugovorom. On nije čovjek kojeg je lako poplašiti, a ni ucijeniti jer, koliko znam, nema putra na glavi. Stipić i kompanija siju strah i egzistencijalno uništavaju one ispod sebe, a dodvoravaju se onima na vlasti.

‘Anja Šovagović i ja u Nadzornom odboru bavile smo se HRT-om, a ne politikom. Nina Obuljen i Plenković su politički procijenili da im HRT u odnosu na Agrokor, Inu, brodogradilišta ili izbjeglice nije prioritet’

NACIONAL: Dakle, po vašem mišljenju, i iza ovih tužbi stoji Mislav Stipić?

Vjerojatno. Stipić je tražio skidanje moje glave iz nacionalističkih pobuda, a glavni argument bio mu je da sam upravo ja pokrenula Yutel i to nikada nisam krila. Dapače, ponosna sam na taj projekt jer i danas jedino što je relativno gledljivo na televizijskim ekranima u Hrvatskoj su N1 i Al Jazeera Balkans, koji se temelje na istom konceptu regionalne televizije koji sam s grupom najboljih novinara iz bivše države osmislila. Moj problem je bio tajming jer je projekt pokrenut ili prerano ili prekasno, svakako u pogrešno vrijeme kad se već uvelike zveckalo oružjem. Zato sam ga i napustila u siječnju 1991., kada je postalo jasno da se rat ne može izbjeći. Ja ga se ne sramim niti ga se odričem, kao neki moji kolege.

NACIONAL: Pritom očito mislite na Gorana Milića. Činjenica jest da ste se otprilike u isto vrijeme vratili u Hrvatsku i da vas se percipiralo kao Tuđmanove ljude koji su željeli prikriti da su ikada bili na Yutelu.

To nije točno. Prvo, Goran i ja smo prijatelji i on je na moj nagovor došao na Yutel i ostao tamo u najteža vremena. Goran Milić je najbolji televizijski novinar moje generacije. Pokojni predsjednik Franjo Tuđman je i Goranu i meni nudio visoke funkcije u tek stvorenoj hrvatskoj državi. On i ja sami smo krivi i zaslužni za vlastite odluke.

NACIONAL: Program HRT-a uvelike kontrolira Ana Milić, majka glasnogovornika Vlade i supruga Gorana Milića. Pod njenim vodstvom ukinute su emisije poput “Hrvatske uživo”, “Dobro jutro, Hrvatska” postalo je glasilo Katoličke Crkve, KUD-ova i velikih trgovačkih lanaca, najbolji novinari i urednici ne smiju raditi i odlaze glavom bez obzira… Kako je moguće da jedna osoba ima toliku vlast, otkud crpi snagu za tu svoju poziciju?

Meni je to vrlo teško komentirati jer Anu Milić predugo znam, još iz predratnog Sarajeva i prije no što se mali Marko rodio. Znam da je velika vjernica koja je oduvijek tajno odlazila u crkvu.

NACIONAL: Zašto tajno ako sam ja sa svojom bakom kao dijete sasvim normalno išla u crkvu? I kakva je to kvalifikacija za urednicu mozaičnog programa da je velika vjernica?

To nije kvalifikacija nego činjenica i nije isto odlaziti u crkvu kao dijete sedamdesetih godina i činiti to u vrijeme kad si kao novinar morao imati društvenopolitičku podobnost da bi smio raditi, pogotovo uoči rata u Sarajevu. Ne vjerujem da je Ana Milić zavela nacionalističku strahovladu, bar ne Ana koju ja poznajem.

NACIONAL: Predsjedničin bivši “predator” Tihomir Dujmović tvrdi da Plenković ima svoje novinare na HRT-u. Tko su oni? Naime, samo ga odabrani, vrlo mladi i vrlo neinformirani smiju intervjuirati…

Pa to je špranca kojom su se koristili svi premijeri i poneki šefovi države. I Ivo Sanader i Zoran Milanović. To je stara matrica, tako se oduvijek radilo na državnoj televiziji, koja glumi da je javna. Ja sam kao predsjednica Nadzornog odbora koju još nisu stigli smijeniti trebala Goranu Radmanu potpisati Ugovor o radu. Bilo je to početkom 2013. godine. Kada sam vidjela da mi Goran Radman, veliki demokrat, donosi ugovor koji je zapravo menadžerski, koji njemu i ljudima koje je doveo omogućuje ogromne otpremnine, osiguranine i ostale beneficije, odbila sam to potpisati. Ako sam odbila takve ugovore potpisati njegovim prethodnicima, Popovcu, Stipiću, Noviniću, Ugarkoviću i ostalima, nisam vidjela razloga da to potpišem Radmanu. To nije svjetonazorsko pitanje nego stručno. Smatrala sam i smatram da se javni novac ne smije trošiti kao privatni. Ne samo zato što je to nemoralno, nego nije ni logično.

‘Mislav Stipić, taj tankoćutni i osjetljivi čovjek koji odlučuje o načinu trošenja milijarde i četiristo milijuna kuna od TV pretplate, što je vaš i naš novac, postao je osobno bogatiji za mojih oko 70 tisuća kuna’

NACIONAL: Najava je da će još 150 kvalitetnih ljudi otići s HRT-a. Kako je moguće da jednom europskom Plenkoviću, koji zagovara slobodu medija, to ne smeta?

To ćete morati pitati njega. Ja mogu samo reći da Plenković sve zna o stanju na HRT-u i uvjerena sam da nije samo afera SMS izravno uperena protiv njega, nego i ova posljednja eskalacija HRT-a protiv slobode medija u Hrvatskoj. Plenković je odgojen na Charlieju Hebdou i Le Mondu. Poznat mi je njegov moralni habitus i vjerujem će prije ili kasnije reagirati na neki način, jer će ga u protivnom sve ovo doći glave.

NACIONAL: Bojite li se nove tužbe Mislava Stipića i Uprave HRT-a?

Čega da se bojim? Uzeli su mi ionako sve. Oteli su mi biografiju, život i uspomene, stan… Ali ja nisam na njih ljuta. Meni je njih žao. Zamislite kako je živjeti s toliko mržnje u sebi i potrebom da drugome bez razloga nanesete zlo. Žao mi je i što je država Hrvatska to sebi dopustila. Što mi još mogu učiniti, pucati mi u potiljak? Mislim da bi se pokojni predsjednik Tuđman okrenuo u grobu kada bi znao što čine oni koji se na njega pozivaju.

NACIONAL: Tu se ne bih složila. Franjo Tuđman je također kontrolirao HRT i pokušao ugasiti Stojedinicu…

Točno. Ali se nije usudio zabraniti Feral Tribune. I on je često vjerovao pogrešnim ljudima u svom okruženju.

OZNAKE: silvija luks

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.