SAŠA ANTIĆ: ‘Ova psihoza traje odavno, samo ju je covid potencirao, čovjek je zbunjen, zadužen, u stresu’

Splitski reper, glazbenik i član grupe TBF Saša Antić pod pseudonimom Alejuandro Buendija objavio je novi samostalni album ‘Škrinja’ u kojem je u svom prepoznatljivom stilu opisao društvo u kojem živimo. Kako nije bilo svirki, kaže da je imao više vremena za album, a s obzirom na teško stanje u glazbenoj industriji ove godine, Antić je optimist

Saša Antić jedan je od najplodnijih splitskih glazbenika i skladatelja kojeg je publika upoznala zahvaljujući stihovima i repanju u grupi TBF, s kojom je od 1997. do danas objavio šest studijskih albuma te stvorio veliki broj hitova, od kojih se neki mogu već nazvati i evergrinima. Često gostuje na albumima domaćih izvođača, a nerijetko i piše skladbe za druge glazbenike. Uz sve to odlučio se za paralelnu samostalnu karijeru te je još 2007.pod pseudonimom Alejuandro Buendija objavio prvi samostalni album „Pepermint“. Tim albumom ponovo je privukao pažnju i pokazao skladateljski talent i umjetnost pričanja priča kroz repanje. Godine 2010. objavio je kompilacijski album „Featologija/ 1999-2008 Rifovano & Beatovano“, na kojem su se našle brojne suradnje s drugim reperima, te dvije godine kasnije i album „Šporka posla“. Ovih dana objavio je novi album „Škrinja“ kao Alejuandro Buendija, s novih 13 pjesama u kojima je ponovo na svoj specifičan način opisao suvremenost.

NACIONAL: Tekstovi pjesama na novom samostalnom albumu mogli bi biti pjesme na novom albumu TBF-a. Zašto ste objavili novi album Alejuandra Buendije, a ne TBF-a?

Tako je ispalo, neki tekstovi sa „Škrinje“ nisu bili bendu po guštu, neki su visili predugo, a za većinu sam imao već gotove i glazbene skice koje nisu baš skroz legle bendu, a htio sam ih dogurati do kraja.

NACIONAL: U kakvoj se fazi trenutno nalazi TBF? Kako ostatak članova grupe proživljava krizu uzrokovanu koronavirusom?

Počeli smo nešto raditi prošle zime, onda je Mladen postao tata pa nije imao vremena visiti u studiju, a ja sam se uhvatio posla oko „Škrinje“. Sad smo opet počeli nešto krčkati. Svi smo živi i zdravi, čekamo 2021. godinu i da se sve vrati u normalu.

NACIONAL: Kako ste vi proveli ovu neobičnu godinu?

Radno u studiju, s familijom i prijateljima.

NACIONAL: Osim što ste snimili novi album, jeste li pronašli više vremena za sebe, svoju obitelj i stvari koje volite?

Kako nije bilo svirki imao sam više vremena, inače sam uglavnom na putu od lipnja do listopada. Mi smo sezonski radnici.

NACIONAL: Izjavili ste nedavno da je situacija na glazbenoj sceni u Hrvatskoj toliko jadna da razmišljate o taksiranju. Zar je dotle došlo?

Kad sam malo bolje razmislio možda je i bolje da nije bilo svirki, s obzirom na naš način života, a to je truckanje u kombiju, neuredno spavanje i suha hrana s benzinskih pumpi i tu i tamo pokoja čašica više, to se sve odražava na imunitet i vjerojatno bismo umrli od virusa. Taksiranje mi trenutno ne izgleda kao zanimljiv posao jer je i tu posao drastično pao, sad razmišljam o friziranju pasa.

NACIONAL: Što je s tantijemama za minuli rad i doista velik broj vaših hitova, odnosno grupe TBF?

Kapne nešto, ne mogu se požaliti, preživjet ću, ali morao sam se odreći čokoladnih pralina sa zlatnim listićima i prodati kolekciju autograma članova europskih kraljevskih obitelji.

NACIONAL: Kako na vas djeluje ova psihoza izazvana koronavirusom?

Ova psihoza traje već odavno, samo je sad s covidom-19 potencirana, čovjek je zbunjen, zadužen i u stresu, korporativni sustav ga dresira i targetira, a farmacija dovodi u idealnu potrošačku funkcionalnost. Živimo doslovno u vrijeme apokalipse, ta riječ u grčkom originalu znači ‘’podizanje vela’’, odnosno otkrivanje.

NACIONAL: Kako komentirate veliku nedisciplinu ljudi na koju kontinuirano iz dana u dan upozoravaju epidemiolozi i Stožer?

To je ljudski, ne osuđujem to, ljudi su zbunjeni i treba im vremena da prihvate neke nelogičnosti vezane za medijsku prezentaciju boleštine, ali pored svega smatram da je disciplina na razini. I sada kada smo mi kao građani pokazali humanost, obzir i solidarnost, bio bi red da to pokaže i vlast, i to ne stručnim zabranama već kroz reforme i veće ulaganje u zdravstvo koje se srozalo do dna.

NACIONAL: Nedavno je par tisuća Torcidaša marširalo Splitom povodom godišnjice Hajduka. Je li trebalo spriječiti taj skup zbog velike opasnosti od širenja zaraze ili ga dozvoliti kao što se i dogodilo?

To je teško tko mogao spriječiti. Ali na kraju statistika ipak nije pokazala, kako se predviđalo, da će se zbog toga povećati broj zaraženih.

NACIONAL: Hoćete li se cijepiti kada u Hrvatsku stigne cjepivo protiv koronavirusa?

Možda, pitanje je hoće li i kako virus mutirati jer cjepivo radi samo za određeni soj virusa i ne štiti potpuno.

 

‘Sada kad smo mi građani pokazali humanost i solidarnost, bio bi red da to pokaže i vlast, i to ne stručnim zabranama već kroz reforme i veće ulaganje u zdravstvo koje se srozalo do dna’

 

NACIONAL: Na vašem novom albumu ponovo ste se obrušili na brojne društvene anomalije koje nas okružuju. Tako u pjesmi „Dijagnoza“ ponovo pjevate o istim govnima s istim mentalnim sklopovima zbog kojih je situacija u zemlji grozna. Što napraviti da se taj beskonačni krug jednog dana napokon razbije?

Puno sam razmišljao o tome i domislio da bi rješenje moglo biti u uvođenju obaveznog glasanja za starije od 25 godina, ali pitanje je kojoj bi vlasti bio u interesu taj zakon. Jedno rješenje je i prepuštanje vođenja domaće i svjetske politike i ekonomije umjetnoj inteligenciji.

NACIONAL: Jeste li razmišljali da se uključite u politiku kao što je to napravio Mile Kekin i njegova supruga Ivana koja je preuzela vodstvo Nove ljevice?

Nisam, još uvijek nisam dovoljno staložen, strpljiv i pragmatičan, ali moju podršku imaju.

NACIONAL: Ima li šanse da Nova ljevica napravi pomak u zemlji?

Ne znam, sve ovisi o tome koliko će se dati prostora lokalnom odlučivanju, što više političke decentralizacije je po mom mišljenju bliže našem mentalitetu, a to i je na kraju krajeva suština demokracije.

NACIONAL: Niste ostali dužni ni Americi u istoimenoj pjesmi, u kojoj ste izrekli vaš stav o njihovoj politici i načinu života. Vjerujete li da bi odlaskom Trumpa, a dolaskom Bidena moglo doći do promjena u SAD-u?

Ja u toj pjesmi ne spominjem američku unutarnju politiku, ne poznajem je dovoljno dobro, ali čini mi se da je problem rasizma konstanta. Što se tiče njihove vanjske politike, promjene u Americi se odražavaju na čitav svijet, i to najviše u duhu i vjeri u demokraciju. A što se tiče nas i Bidena, mislim da je jako dobro upoznat s razvojem situacije u ovoj regiji i vjerujem da će biti faktor stabilnosti. Sve na kraju ovisi o tome u kojoj mjeri će njegov kabinet uspjeti obuzdati vojno-industrijski kompleks, a to je neizvjesno.

NACIONAL: Odrasli ste na afroameričkoj glazbi s naglaskom na hip hop i r’n’b. Kako ste reagirali kada su počeli protesti pod nazivom „Black Lives Matter“?

Nije me iznenadilo, taj problem traje već dugo, snimke policijske brutalnosti postoje odavno, s tim da je broj crnih i hispano žrtava nesrazmjerno veći od broja stradalih bijelaca s obzirom na postotak u stanovništvu. Policija tamo već dugo ima preveliku moć i ovlasti, previše je oružja na ulicama, a problem rasizma u Americi je star i dubok i preko njega se lome svi napori za pravednijim i boljim društvom.

NACIONAL: I u pjesmi „Crkva“ osvrnuli ste se na religije koje ste opisali kao iznimno bogate zajednice bazirane na kapitalu koje su svoju funkciju imale više u vrijeme socijalizma nego danas. Što najviše zamjerate crkvi u Hrvata?

Sve je u pjesmi, ne bih dodatno komentirao.

NACIONAL: Jedna od najuočljivijih pjesama na albumu je i „Gang Bang 2020.“ koja zvuči kao da vam je prekipjelo jer ste u pjesmi uličnim rječnikom opisali stanje nacije. Jeste li možda izbrojili koliko puta se u pjesmi čuje riječ jeb…?

Nisam, ali hoću pa vam javim.

NACIONAL: Glazbeno je album zreo i skladateljski uzbudljiv. Čini mi se da vam je posebno stalo do glazbenog djela koji jako odskače od svega što ste dosad stvorili. Zašto?

Bez dobrog groova i zanimljive glazbe ni najbolji tekstovi ne mogu doći do izražaja, uvijek mi je veću pažnju uzimala glazba, glas kao instrument i opći doživljaj zvučne slike. Ustvari, glazba koju najviše slušam je instrumentalni jazz.

NACIONAL: Jeste li optimist ili pesimist kad govorimo o 2021. i onome što nas tek čeka?

Uvijek optimist, bit će sve dobro.

Komentiraj