Mato Celestin Medović rođen je 1857. godine u Kuni na poluotoku Pelješcu. Otac mu je rano umro, i bez hranitelja je ostalo sedmero djece. Mirni dječak Mato u obližnjem samostanu Gospe od Loreta godinu se dana pripremao za ulazak u franjevačku gimnaziju. Dvanaest godina školuje se za redovnika u samostanu Male braće u Dubrovniku, a pri polaganju zavjeta uzima ime Celestin.

Slikarsku nadarenost mladog redovnika zapazio je opat Bernardino da Portoguaro, koji je iz Rima došao u posjet dubrovačkom samostanu. On mu je omogućio studij u Rimu. No, mnogo važniji od školovanja u Italiji bio je studij na münchenskoj akademiji, središtu europskoga povijesnog slikarstva. S neobičnom lakoćom i vještinom Medović komponira platna s povijesnim prizorima.

Vrativši se na rodni Pelješac, sve je više zaokupljen krajolikom. Slika velika platna blještava kolorita, a u mrtvim prirodama suptilnim bojama svijetlih pozadina znao je suprotstaviti bljeskanje svježih riba, tek izvađenih iz mora.

Bolestan i oslabljena vida potkraj prosinca 1919. po najvećoj zimi zadnji se put spustio niz Kunovske serpentine. Potražio je pomoć u sarajevskoj bolnici. Celestin Medović preminuo je uvečer 20. siječnja 1920. godine. Počiva u Kuni u tišini novog groblja među čempresima koje je sam sa školskom djecom sadio.