Restauratorski projekti Instituta IGH čuvaju hrvatsku baštinu i štite okoliš

Povijesne građevine vitalne su za održavanje kulturnog značaja naše zemlje i stoga je neophodno posvetiti vrijeme, novac i resurse za obnovu zgrada koje predstavljaju kulturnu baštinu

Nedavni potres u Zagrebu otkrio je koliko je važna briga za kulturnom baštinom i povijesnih zgrada. Centar hrvatske metropole arhitektonski obiluje građevinama iz vremena baroka pa sve do danas. No potresi, unatoč kvaliteti gradnje, neminovno ostave posljedice, naročito na zgradama starije gradnje, što pokazuje potrebu redovitog održavanja i ulaganja. Prvih se dana vidjelo kako se pojedinim zgradama trebalo pristupiti obnovi i restauraciji odmah, ali s druge strane treba razumjeti i struku. Restauracija zgrada i povijesnih građevina nije kao svaki drugi projekt renovacije “običnih” stanova ili poslovnih prostora, a tehnike i materijali korišteni prije stotinu i više godina značajno se razlikuju od današnjih. Upravo ovdje je do izražaja došla stručnost inženjera Instituta IGH. Naime, odmah nakon potresa naši volonteri su se javili kako bi pregledavali neke od važnijih građevina u užem centru grada. Dotadašnje iskustvo na projektima restauracije građevina pod zaštitom pomoglo im je pravilno procijeniti mogućnost korištenja zgrada kao i buduće eventualne intervencije.

Važnost restauracije starih građevina

Starije građevine omogućuju nam opipljivo vraćanje u prošlost. Imaju unutarnju povijesnu i obrazovnu vrijednost od koje mnogo možemo naučiti u smislu arhitekture, dizajna i uređenja interijera, kao i načina života ljudi iz davnih vremena. Svaka povijesna građevina ima svoju vrijednost i specifične razloge koji idu u prilog njezinoj temeljitoj obnovi. Osim onog najočitijeg, estetskog, tu su i zaštita okoliša, očuvanje povijesnog značaja i kulturna vrijednost.

Obnavljanje povijesnih zgrada i spomenika dugotrajan je proces koji zahtijeva temeljitu pripremu kako bi se poštovale sve zakonitosti struke. Budući da je većina takvih zgrada iznimno osjetljiva, čak i najjednostavniji zadaci mogu značiti katastrofu, ako nisu pažljivo isplanirani i ne pristupi im se s krajnjim oprezom. Stoga je od presudne važnosti osigurati odabir prave tehnike restauracije. Jednom ispravno obnovljena, starija zgrada će najvjerojatnije biti bolja prilika od nove zgrade, pogotovo ako je postupak obnove usmjeren na održivost u budućnosti. Jedan od najočitijih primjera jednog takvog objekta je Zagrebačka katedrala koja zahtijeva kontinuiranu obnovu i gdje Institut IGH dugi niz godina aktivno sudjeluje. Kompleksnost procesa bila je vidljivija odmah nakon potresa kada su se dijelovi zgrade trebali ukloniti kako ne bi predstavljali opasnost za ljude, a odmah se i pristupilo procijeni i obnovi zagrebačke prvostolnice. Osim stručnjaka inženjera, veliku ulogu u dosadašnjoj, a i budućoj obnovi imali su i stručnjaci iz našeg laboratorija koji provode sve vrste ispitivanja materijala korištenih za obnovu. Osim same katedrale naši laboratoriji s obzirom na širok spektar ispitivanja i umjeravanja te preko 500 akreditiranih ispitnih metoda, igraju važnu ulogu već sada u obnovi grada Zagreba, a naročito zgrada koje su pod zaštitom.

Proces restauracije treba prepustiti stručnjacima

Potrebna je suradnja velikog broja stručnjaka, od arheologa, konzervatora, restauratora, pa do izvođača, građevinara, nadzornih inženjera i drugih kako bi se izvršili potrebni popravci i restauracije na zgradama koje predstavljaju kulturnu baštinu. Prije samog uljepšavanja zgrade i ispravljanja estetskih nedostataka, potrebno je proučiti zahtjeve obnove kada su u pitanju konstrukcija, statika i hidroizolacija objekta. Tek kada je riješena sva tehnička problematika, može se pristupiti restauraciji. Njezin je cilj održati stanje što bliže izvornom, a uključuje popravke i preventivne tehnike koji bi produžili životni vijek objekta. Stručnjak za restauraciju primjenjuje mnogo načela prilikom odluke kako pristupiti pojedinom objektu. Potrebne su minimalne moguće intervencije, uz korištenje metoda i materijala usmjerenih prema reverzibilnosti, kako bi se smanjila mogućnost potencijalnih dodatnih zahvata. Svaki se postupak mora pažljivo odraditi i dokumentirati. Konzervatorski nadzor provodi nadležno tijelo, po službenoj dužnosti, dok stručni nadzor prilikom izvođenja građevinsko-obrtničkih radova provodi tvrtka koja ima ovlaštenje prema važećem Zakonu o prostornom uređenju i gradnji.

Institut IGH – ovlašteni stručnjaci za nadzor restauracije

Ako pitate građevinskog inženjera, nadzor obnove i obnove spomenika kulturne baštine može biti najzahtjevniji i dugotrajan dio njihova rada, ali i onaj koji je najzanimljiviji te im pruža najviše zadovoljstva. Upravo su oni ti koji mogu vidjeti postupnu transformaciju zgrada iz trenutnog stanja u izvorno. Institut IGH ima bogato iskustvo kada je u pitanju restauracija kulturne baštine te su njihovi stručnjaci zaslužni za velik dio obnovljene hrvatske baštine. Jedan takav projekt je kompleks Šećerana u Rijeci, izvorno sagrađen kao Rafinerija šećera u Rijeci 1750. godine, a sagradila ga je nizozemska tvrtka Arnoldt & Co.. Vremenom je zgrada mijenjala vlasnike i funkcije, a svojedobno ga je mađarska vojska koristila kao vojarnu i tvornicu duhana. Nakon Drugog svjetskog rata kompleks je među Riječanima bio poznat kao tvornica Rikard Benčić koja je proizvodila motore i traktore. No uskoro bi ova barokna palača trebala ponovno zasjati starim sjajem i postati muzej Grada Rijeke. Nakon potrebnih ispitivanja svih instalacija, odrađuju se funkcionalna ispitivanja grijanja, hlađenja, ventilacije i ostalih instalacija. U tijeku je opremanje interijera zgrade, nakon čega je potrebno izvršiti povezivanje zgrade sa svim potrebnim instalacijama, videonadzorom i tehničkom zaštitom. Ovaj projekt vrijedan više od 3,5 milijuna eura samo će pojačati sjaj Rijeke kao prijestolnice europske kulture 2020.

 

Jednom ispravno obnovljena, starija zgrada će najvjerojatnije biti bolja prilika od nove zgrade, pogotovo ako je postupak obnove usmjeren na održivost u budućnosti

 

Institut IGH nadzirao je i obnovu i restauraciju dvorca Eltz u Vukovaru, objekta iz 18. stoljeća koji je nakon izvedenih radova također postao gradski muzej. U postojećim građevinama rekonstruirani su svi prostori po etažama, dok je unutar dvorišta izgrađen novi dio za smještaj energetskih kapaciteta. Kako se radi o povijesnim građevinama pod zaštitom, pri rekonstrukciji su poštovani svi zahtjevi glede povijesnih karakteristika i oblika. Kod rekonstrukcije su izvedene nove instalacije unutar građevine. Građevine Velikog dvora i Paviljona za goste građene su opekom starog formata s drvenim roženičkim krovištem, dok je Zgrada tehnike izvedena kao armirano-betonska.

Nagrađivani projekt obnove Maškovića Hana

Maškovića Han u Vrani najzapadnija je monumentalna otomanska građevina u Europi. Kada ju je 2011. godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske odlučilo obnoviti, upravo je Institut IGH bio zadužen za nadzor nad izvođenjem restauratorskih radova. Izgradnja Mašković Hana započela je 1644. godine po naređenju i sredstvima Jusufa Maškovića, porijeklom iz Vrane, visokog dostojanstvenika na sultanovu dvoru i vrhovnog admirala turske flote. U izgradnju su uložena znatna sredstva i angažiran je veliki broj graditelja, njih 500 dnevno. Nakon Maškovićeve smrti gradnja se dovršava u mnogo skromnijem obliku. Kako se nalazi na granici Otomanskog Carstva i Mletačke republike, Han kao i obližnja utvrđena gradina često su mijenjali gospodare, pa se u njemu vide tragovi različitih uprava i zahvata. Zbog važnosti i povijesne vrijednosti kompleks Maškovića Han upisan je u registar Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro, oznaka dobra Z-1230; te kao pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro od nacionalnog značenja, oznaka dobra N-38.

Prilikom rekonstrukcije posebna pažnja posvećena je očuvanju autentičnosti te su se u najvećoj mogućoj mjeri koristili postojeći materijali i tehnike gradnje, dok su se svi novonabavljeni materijali usklađivali s tehnologijom i materijalima izvorne gradnje. Radovi obnove Maškovića Hana završeni su 2014. godine, dok je 2018. objekt prenamijenjen u “heritage hotel” te je dobio nagradu na danima Hrvatskog turizma kao kulturna atrakcija godine.

Povijesne građevine vitalne su za održavanje kulturnog značaja naše zemlje, stoga je neophodno posvetiti vrijeme, novac i resurse za obnovu zgrada koje predstavljaju kulturnu baštinu. Briga o ovom dijelu prošlosti omogućit će nam da nastavimo u njoj uživati i iz nje učiti još mnogo godina. | PROMO

Komentiraj