Vladan Desnica imao je široko obrazovanje: pored poznavanja književnosti, filozofije i estetičkih teorija, znao je talijanski, francuski, ruski, a služio se latinskim i grčkim jezikom. Bio je bez sumnje jedan od najkompletnijih intelektualaca svog vremena. Nije bio samo književnik koji je stvarao izuzetna djela, on je bio mnogo više od toga – sjajan poznavatelj života i životnih istina i sposoban da sve to utka u svoja djela.

Među najpoznatijima su: roman “Zimsko ljetovanje”, zbirka pripovjedaka “Olupine na suncu”, filmski scenario “Koncert” (1954), zbirka pripovjedaka “Proljeće u Bodrovcu”, zbirka pjesama “Slijepac na žalu”, roman “Proljeća Ivana Galeba”, zbirka pripovjedaka “Fratar sa zelenom bradom”…

Umro je 4. ožujka 1967. godine u Zagrebu i sahranjen je u obiteljskoj grobnici u Islamu Grčkom kraj Kule Stojana Jankovića, simbola kulturnog razvitka ravnokotarskog kraja. Netko je tada zapisao: “Čitava Gimnazija išla je u sprovod. Bilo je to u martu 1967. godine, Vladan Desnica je uz opijelo više sveštenika i govore književnika sahranjen u porodičnu grobnicu u crkvi Sv. Georgija pokraj Kule Stojana Jankovića, na mjestu gdje je sahranjeno više serdara Jankovića, Ilija Dede Jankovića i Uroša Desnice. Na povratku u Benkovac primjetiše neki od nas svuda oko dvora Jankovića bili su rascvjetani bajami Vladanova proljeća”.