Jedriličarska braća Šime i Mihovil Fantela, nakon Olimpijskih igara u Tokiju gdje su bili osmi, nastupit će dogodine na OI u Parizu. Prošle godine osvojili su broncu na Svjetskom prvenstvu, a za Tempo govore o čemu sve ovisi njihov rezultat

Braća Šime i Mihovil Fantela na Olimpijskim igrama sljedeće godine opet će predstavljati Hrvatsku u jedriličarskoj klasi 49er. Za Fantele to će biti drugi uzastopni zajednički nastup na Igrama, u Tokiju 2021. godine bili su osmi, a stariji brat Šime (37) prethodno je u klasi 470 u paru s Igorom Marenićem nastupio u Pekingu 2008., Londonu 2012. i Rio de Janeiru 2016. Tandem Fantela – Marenić osvojio je deveto i šesto mjesto na prvim dvama Igrama da bi u Riju osvojili zlato, nakon čega je Šime našao novi izazov prešavši s bratom Mihovilom (33), dotadašnjim natjecateljem u klasi RS:X, poznatijoj kao jedrenje na dasci, u klasu 49er.

U Tokiju, na Igrama koje su zbog pandemije održane s godinom odgode, braća Fantela osvojila su osmo mjesto – što nije neuspjeh, međutim, ni pred to natjecanje, a ni danas ne skrivaju da su željeli medalju, uostalom, svjetsko zlato iz 2018. i europska bronca 2020. godine davali su im temelj za takav optimizam. Igre u Parizu odnosno regate u Marseilleu, gdje će se održati jedriličarska natjecanja, doći će samo tri godine nakon Tokija iz kojeg su otišli pomalo razočarani. A i bronca na Svjetskom prvenstvu 2022. godine u Kanadi govori da i dalje spadaju u najuži svjetski vrh.

‘U našoj klasi konkurencija je strašno jaka i svaka greška može puno koštati, momci koji su osvojili europsko prvenstvo bili su 25. na svjetskom prvenstvu’. FOTO: Marjan Radovic / Red Bull Content Pool

„Koliko god nam je odgovaralo to što je Tokio bio pomaknut za jednu godinu jer smo tada još bili novi u klasi i dobro nam je došlo tih ekstra 12 mjeseci za pripreme, toliko sad mislim da je nevažno što sljedeće Igre dolaze već nakon tri godine“, kaže Šime Fantela dok Mihovil naglašava određenu promjenu u sustavu kvalifikacija koja donekle utječe na treninge i pripreme. „U normalnom četverogodišnjem ciklusu norme bi se ostvarivale već prošle godine tako da bi mi sa svjetskom broncom već godinu ranije osigurali Pariz i donekle bili rasterećeniji na sljedećim natjecanjima. Iz današnje perspektive, sve je od tada ispalo dobro. Nakon Tokija smo uzeli produženi odmor, sve do siječnja 2022. Preskočili smo u tom periodu Europsko i Svjetsko prvenstvo, problem je bilo i to što je pandemija bila poremetila kalendar natjecanja pa je zatim sve bilo previše zgusnuto. Europsko prvenstvo bilo je već 20-ak dana nakon Igara u Tokiju, nama tada još nije ni oprema stigla iz Japana tako da ni u teoriji nismo mogli ići na to natjecanje. Zatim je Svjetsko prvenstvo bilo u listopadu, a nama je u Hrvatsku oprema stigla toliko kasno da onda ne bi stigla do Omana gdje se održavalo. Mogli smo iznajmiti opremu u Omanu kako bismo tamo nastupili, ali to je sve bilo prekomplicirano pa smo si rekli da idemo na ‘off’, malo stati, a onda se pripremiti za sljedeću sezonu koja je na kraju bila jako dobra.“

Šime Fantela je u paru sa Igorom Marenićem na Igrama u Riju osvojio zlato nakon što su na prethodnim olimpijskim regatama skupili određenu količinu iskustva i saznanja što treba napraviti za iskorak. Sada je Šime s bratom Mihovilom u sličnoj situaciji, o čemu je rekao: „Pred Rio smo Igor i ja znali da nam fali još malo brzine kako bismo se uključili u borbu za sami vrh. Našli smo čovjeka koji nam je dizajnirao jedra, dakle, imali smo svoja jedra, u klasi 470 je to bilo dozvoljeno i taj čovjek je bio stalno s nama. Namjestili smo brod za nas, za ta jedra, tu smo dobili tih pet posto brzine i više nismo bili niti drugi niti peti nego prvi.“

Šime Fantela je u paru s Igorom Marenićem osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru, nakon čega je odlučio jedriti sa svojim bratom Mihovilom. FOTO: AP Photo/Gregorio Borgia/GuliverImages

Fantele su plasman na Igre sljedeće godine osigurali osmim mjesto na Svjetskom prvenstvu održanom u kolovozu u Den Haagu, važno je bilo biti među deset najboljih tandema koji su se plasirali u Pariz. „Stvarno je najvažnije bilo osigurati Pariz iako naravno da je medalja uvijek najveća želja, međutim, plasman na Olimpijske igre bio je u fokusu, ne samo nama“, kaže mlađi od zadarske jedriličarske braće te nastavlja: „U našoj je klasi konkurencija strašno jaka i svaka greška može puno koštati, dat ću primjer zadnjeg Svjetskog i Europskog prvenstva, momci koji su osvojili Europsko prvenstvo, i to s nekih desetak bodova prednosti, završili su Svjetsko prvenstvo na 25. mjestu, a par koji je na EP-u uzeo broncu bio je na SP-u petnaesti. To je tako, jedan loš dan, jedno loše čitanje uvjeta na regatnoj stazi, jedno krivo trimanje broda može vas potpuno izbaciti iz igre.“

Put na svoje druge zajedničke Olimpijske igre braća Fantela osigurala su dan prije kraja natjecanja u Den Haagu, sedmim mjestom ušli su u plov za medalje u koji je ušlo deset parova, ujedno deset prvih koji su se tako plasirali na Igre 2024. godine. Na pitanje jesu li pri kraju, kada su shvatili da im je borba za medalju izmaknula, odlučili kalkulirati i samo čuvati mjesto među prvih deset, Mihovil odgovara da takve ideje ne dolaze u obzir: „Nema u jedrenju toga da možeš reći da ideš na sigurno, tim više što su uvjeti tamo bili jako nezgodni. Tamošnje atlantske uvjete nismo imali priliku osjetiti. Veliki val, što nam samo po sebi nije problem, ali i veliki kurenat u suprotnom smjeru od vjetra stvarali su zahtjevne uvjete tako da je sve to bilo potrebno ukalkulirati. Dodatno je to bilo otežano činjenicom da organizatori nisu dozvolili pred početak SP-a jedriličarima da dođu na regatno polje pa su u velikoj prednosti bili oni koji su u ranijim godinama tamo već bili, natjecali se ili trenirali. Na kraju smo zadovoljni, išli smo prvenstveno po normu za Igre, to smo uspjeli i sad imamo miran period za pripreme do Olimpijskih igara.“

‘Nama je sada želja za sljedeće Igre osigurati si nekoga tko će se brinuti o našoj prehrani jer je to vrlo važno, a uzima nam puno vremena’

Nakon Tokija braća Fantela su, naravno, barem u jednoj mjeri bila razočarana, prethodni rezultati davali su im pravo nadati se medalji koju na kraju nisu osvojili. Međutim, u sportu svaki manji ili veći neuspjeh prvenstveno treba biti pouka i motivacija za dalje pa ne treba sumnjati da i Šime i Mihovil na iskustvo iz Tokija tako gledaju. „Nama je na Igrama, ali i sada na ovim zadnjim regatama, za ulazak u krug u kojem se dijele medalje falio ‘zub’ brzine i to je ono čemu smo se sada najviše posvetili i na čemu ćemo dalje raditi“, kaže Šime, flokist ovog bratskog para. „Brzinu možemo dobiti iz dvaju izvora. Jedan je rad na materijalima, odnosno, učiniti sve da znamo da nam je brod najbolje pripremljen, da imamo najbolji ‘setting’, da znamo da smo jarbol i jedra najbolje naštimali, ali i da imamo veći izbor materijala. Mi smo ‘one design’ klasa, znači, nema prepravljanja broda, ali ako kupiš deset jedara koja nisu uvijek ista, možeš dobiti malu promjenu. Imamo solidan proračun, imamo mogućnosti za tri ili četiri jedra, ali nemamo za deset. Drugo što nas može ubrzati jest tehnika naše vožnje, trimanja broda, komunikacije, našeg timskog rada kako ćemo proći val, kako reagirati na reful, kako reagirati na rupu u refulu, to su stvari na kojima radimo.“

Šime i Mihovil Fantela treniraju u Zadru gdje, kažu, rade na nekim idejama, a u inozemstvu na sparinzima bruse formu. FOTO: Dino Stanin/PIXSELL

Braća Fantela oko sebe imaju tim ljudi koji je već dugo zajedno. Otac Edo je glavni trener, Edi Stipić je kondicijski trener, Dado Burčul fizioterapeut, Petar Cupać je tehnički savjetnik odnosno trener na moru. Budući da ih sponzorira Red Bull, imaju na raspolaganju njihovog nutricionista i psihologa. Iz perspektive najbogatijih jedriličarskih država, njihov je tim nevjerojatno malen, međutim, očito vrlo funkcionalan. Šime naglašava kako se zapravo ne radi samo o trenutnim sastavima i timovima, nego o sustavima koji prate tamošnje najbolje jedriličare doslovno od malih nogu: „Na primjer, Englezi ili Australci imaju sustav u kojem najbolji iz klase optimist ili drugih juniorskih klasa ulaze u razvojne programe i kad dođu do seniora, imaju pokriven baš svaki segment. Naprimjer, vjerujem da su oni već sada za Igre koje će biti u Los Angelesu 2028. bili tamo, tražili kuće u blizini mjesta gdje će se održavati regate, gdje će imati potreban smještaj i logistiku. U svijetu je pet-šest federacija koje tako rade i u takvim uvjetima funkcioniraju njihovi najbolji jedriličari. Znači, oni se ne moraju brinuti ni o čemu drugome osim da budu što bolji na moru. Je li se dogodio neki problem sa brodom ili bilo što drugo, oni ne moraju ništa raditi, brinu se samo o moru dok su na brodu i rekuperaciji kad su vani. Nama je sada želja za sljedeće Igre osigurati si nekoga tko će se brinuti o našoj prehrani jer je to vrlo važno, a istovremeno nam uzima puno vremena. Događa nam se da na velikim natjecanjima žrtvujemo video-analizu ili čak fizioterapeutov dio kako bismo stigli otići kupiti hranu i onda je pripremiti, jer naravno da je kvalitetna prehrana strašno bitna. To bi nam jako puno vremena uštedjelo.“

FOTO: Predrag Vuckovic/Red Bull Content Pool

Tokio su za Šimu bile već četvrte Olimpijske igre, dok je Mihovil debitirao. S obzirom na cjelokupnu situaciju oko pandemije i vrlo rigorozne mjere koje su u to vrijeme vladale, Mihovil kaže kako nije u punom smislu osjetio pravi olimpijski duh i sve ono što sportaši nakon Igara ponesu za sobom kao uspomene s natjecanja i iz olimpijskog sela. „Iskreno, više je bio naglasak na covidu nego na taj poznati ‘šušur’ olimpijskih igara, tako da je to meni sve izgledalo kao svaka druga regata, ali uz ogroman broj kontrola, testiranja i ograničenja. Zapravo, ništa posebno u tom nekom smislu doživljaja nisam osjetio, tek pred odlazak na avion za nazad obišli smo olimpijsko selo i pogledali jednu utakmicu, ali opet, nije bilo šušura, ljudi se nisu smjeli ili htjeli družiti iz straha da ne dobiju koronu.“

Borba za olimpijske medalje za jedriličare sljedeće godine odvijat će se u Marseilleu, na regatnom polju za koje Mihovil Fantela kaže da im je već donekle poznato: „Ove godine smo u Marseilleu imali test-event, u plov za medalje smo ušli kao treći, na kraju smo bili četvrti. Znamo polje, prošle godine smo isto bili tamo, sljedeće godine u pripremama opet ćemo ići. Čekaju nas doslovno svakakvi uvjeti, za vrijeme test-eventa imali smo od laganog vjetra, nekih četiri do sedam čvorova, do dana s vjetrom na granici jedrivosti, oko 25 čvorova. Vjerujem da ćemo biti spremni na sve pa što bude.“

Borba za olimpijske medalje za jedriličare odvijat će se u Marseilleu, na regatnom polju za koje Mihovil Fantela kaže da im je već donekle poznato

Olimpijske igre održat će se krajem srpnja i početkom kolovoza sljedeće godine, što znači da je do tada ostalo nešto više od sedam mjeseci. Fantele, naravno, imaju jasan plan priprema do početka najveće svjetske sportske smotre. „Zimska baza za pripreme bit će nam španjolski otok Lanzarote gdje će se u ožujku sljedeće godine održati Svjetsko prvenstvo, tamo ćemo imati sparinge koji su nam vrlo bitni u cilju spomenutog rada na brzini. Tamo ćemo biti dva tjedna u prosincu, a do ožujka, zaključno s SP-om, tamo ćemo biti ukupno još mjesec do mjesec i pol dana. Taj SP bit će nam razvojni, da tako kažem, Igre su ipak glavni cilj, između svjetskog zlata i srebra ili bronce na Igrama uvijek bismo izabrali ovo drugo. Prije SP-a imat ćemo na Kanarima još jednu ili dvije manje regate, a nakon toga idu tri jake regate: Palma de Mallorca, zatim tradicionalna regata u francuskom Hyeresu i Europsko prvenstvo u Francuskoj, u ljetovalištu Le Grande Motte. Sva ta natjecanja pokazat će nam gdje smo i kakvi smo, jer u sparinzima možete biti jako brzi, međutim, kad je tu još pet brodova, pa pritisak i uz sve druge popratne stvari, to može izgledati dosta drukčije.“

Dobar dio godine Šime i Mihovil Fantela treniraju u svom Zadru gdje, kako kažu, imaju sasvim dobre vremenske uvjete, dovoljno dobre da i tu mogu poraditi na brzini. Inače, mjesečno su na moru prosječno deset do 15 dana pa iako u Zadru nemaju kvalitetne sparinge, svejedno ne smatraju da im nešto nedostaje. „U Zadru radimo na nekim idejama, ali i na učvršćivanju onoga što imamo. Na primjer, takozvani ‘boat handling’, kad puše 25 čvorova bure ili juga da se ne izvrnemo jer to je ogroman gubitak. Mi kod kuće uvijek imamo posla, tu radimo domaći rad, a vani na sparinzima brusimo formu“, zaključio je Šime Fantela.