Od divljaka do finjaka, odnosno od Vikinga do suvremenih nautičara, preko svih ostalih između, ne postoji puno onih kojima fjordovi, a posebno oni norveški, nisu fascinacija.

Završetak posljednjeg ledenog doba i otopljeni glečeri Norvešku su pretvorili u zemlju s daleko više uskih morskih prolaza, čije su litice toliko visoke da djeluju kao da dosežu sunce, od bilo koje druge zemlje na svijetu. Ova hladna i fascinantna zemlja broji preko 1700 fjordova.

Drvene kućice iz kojih se u 18. stoljeću izvozila sušena riba čak 24 različite kategorije kvalitete, a pristizala je sa sjevera Norveške, danas su zaštićeni dio luke Bergen. FOTO: Riana Petanjek

Upravo su fjordovi od Norveške stvorili hit destinaciju usprkos cijenama koje i one iz najbogatijih zemalja pretvaraju u turiste s paštetama na našoj obali. Norveške se krune ondje jednostavno ne broje jer, počnete li to raditi, onda nećete ništa ni vidjeti.

Svi se nekako pripreme na dugi financijski oporavak nakon ovog putovanja, uz nadu da će fjordovi Norveške biti uistinu toliko fascinantni da vam na kraju nije žao minusa na računima. Primjerice, to što je kilogram rajčice otprilike 60 kuna vam možda neće biti toliki problem, ali cijena jednog piva od 100 kuna naviše bi vam mogla biti. Naravno, sav drugi alkohol je još skuplji. No u Norvešku se ide radi prirode i ribe, ne alkohola.

Norveška nekad djeluje kao da namjerno ne želi više turista nego što ima. Dobiti kartu u željeno vrijeme i na željeni datum nekad se čini kao lutrija

Morskim prolazima i nevjerojatno fascinantnom obalom možda je nekad vladao nordijski bog mora Njord, no danas njima vladaju vlasnici trajekata i brodova, ili lokalni ribari, koji sve željne ove prirodne čarolije prevoze od sela do sela okruženih fjordovima, za ludo visoke cijene. Pitanje koje se svima koji krenu na to putovanje nameće je vjerojatno kako odabrati pravi fjord ili pravi dio Norveške za najbolji doživljaj.

Sjever Norveške je možda još impresivniji od dijela na kojem sam ja uspjela samo zagrepsti ljepotu fjordova, ali jugozapadni dio zemlje, koji skriva najuži fjord imena Nærøyfjord, lakše je osvojiti s obzirom na to da je puno bliže Oslu, čime je za turiste poput mene jeftinije stići do njega. Taj isti Nærøyfjord je itekako poznat turistima jer je to jedan od fjordova koji su na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine, a što je fjord uži, to vožnja njime, dok se fascinantne litice natječu koja je viša, postaje luđa. Upravo je Nærøyfjord dobio ime po bogu Njordu, a najuža mu točka iznosi svega 250 metara, no još je luđe da dubina doseže i 500 metara.

Reporterka Riana Petanjek na slapu Brekkefossen do kojeg vodi puno skliskih stepenica i s kojeg se pruža pogleda na cijeli Flam. FOTO: Riana Petanjek

Kao i puno drugih koji se odluče na istraživanje upravo Nærøyfjorda, i ja sam spavala u Gudvangenu, malom i beskrajno bajkovitom selu smještenom na obalama najužeg norveškog fjorda. Puno prije nego što je došlo do same plovidbe, selo Gudvangen, kao i sam put do njega od grada Bergena, smjestili su Norvešku iznimno visoko na ljestvici fascinantnih zemalja koje sam imala priliku vidjeti.

Kampovi čije su kućice ili šatori smješteni podno nepregledno visokih drevnih litica često su jeftinija ili jedina opcija smještaja u selu, jer se jedini hotel i nekoliko opcija na portalima za iznajmljivanje suludo brzo popune, no to ne znači da i kamp ne morate isto tako rezervirati znatno unaprijed.

Aurlandsfjord je, kao i Nærøyfjord, ogranak najvećeg i najdubljeg norveškog Sognefjorda, dugog čak 205 kilometara, a na mjestima dubokog 1308 metara. FOTO: Riana Petanjek

To ništa ne iznenađuje kad ujutro doživite pogled na planine i slapove sa svih strana jer navedeno mami ljude iz svih zemalja. Čak i za vrijeme kišnih i maglovitih ljetnih dana cijela je priča jednako fascinantna, uz dodatnu dozu mistike. Osim buđenjem podno litica i slapova Gudvangen će vas oduševiti i selom Vikinga u kojem se lokalci ne moraju puno ni truditi da vam dočaraju njihov nekadašnji život jer s okruženjem, njihovim načinom života i predstavljanjem sve djeluje kao da su Vikinzi još aktualni.

Ono po što svi ipak dolaze vožnja je brodom po tom uskom Nærøyfjordu, a ako ste mislili da je teško pronaći smještaj, onda s kartom za brod ili trajekt koja će vas odvesti na plovidbu fjordom do drugog mjesta – imena Flam – naučite da Norveška nekad djeluje kao da namjerno ne želi više turista nego što ima.

Flam ipak nije na uskom fjordu kao Gudvangen, nego leži na obalama Aurlandsfjorda, pa je zato i moguće da se veliki kruzeri usidre na njegovoj obali. FOTO: Riana Petanjek

Dobiti kartu u željeno vrijeme i na željeni datum nekad se čini kao lutrija, iako je vožnja trajektom u jednom smjeru, bez prijevoznog sredstva na brodu, blizu 400 kuna po osobi, a to je svakako bila najjeftinija opcija. Vožnja traje neka dva sata i bilo bi divno da me još i vrijeme moglo poslužiti, no ni kiša koja nije stajala i magla ne čine Nærøyfjord nimalo manje fascinantnim.

Mala sela, farme ili crkve putem, podno toliko visokih litica, tik uz more, djeluju kao da putujete u daleku prošlost, ne samo predivnim prostranstvima, jer je naprosto teško zamisliti da život na ovakvim mjestima postoji i danas te zapravo djeluje potpuno bajkovito. Nakon što doživite plovidbu tim uskim prolazima između ludih litica postane vam i odmah jasno zašto su Vikinzi znali napraviti savršene brodove i bili sposobni morem stići kamo god su naumili – ovo im je bila svakodnevica.

Po dolasku u Flam na drugu točku plovidbe kreće neka druga priča, ona puno više turistička, pa i nekako puno manje fascinantna. Usidrena grdosija od kruzera, osim što prekriva pola obale, tu ipak stoji i kao podsjetnik na to koliko duboki moraju fjordovi biti i koliko je nevjerojatno da se brodovi provlače kroz uske fjordove. Kao i, naravno, na to da postoje i drugi načini upoznavanja Norveške i fjordova. Flam ipak nije na uskom fjordu kao Gudvangen, nego leži na obalama Aurlandsfjorda, pa je zato i moguće da se takvi veliki kruzeri usidre na njegovoj obali, dok su upravo najuži dijelovi spasili Gudvangen od dolaska kruzera i dozvolili mu da zadrži svoj netaknuti šarm.

I Aurlandsfjord je kao i Nærøyfjord ogranak najvećeg i najdubljeg norveškog Sognefjorda, dugačkog čak 205 kilometara, a na mjestima dubokog 1308 metara. Flam, osim klasične turističke ponude dućana sa suvenirima, restorana i barova, posjeduje i nekoliko odličnih planinarskih staza, a jedna od njih vodi do lijepog slapa Brekkefossen, do kojeg vodi puno skliskih stepenica, kojima se stiže i do nevjerojatnog pogleda na cijeli Flam. Flam ima i mali muzej željezničke pruge i vlaka koji iz njega kreće na Myral, najvišu željezničku stanicu Norveške. Za tu je pak kratku turističku vožnju vlakom kartu ipak nemoguće dobiti ako nije rezervirana mjesecima unaprijed.

Mnogi turisti koji se odluče na istraživanje upravo Nærøyfjorda najčešće spavaju u Gudvangenu, malom i bajkovitom selu smještenom na obalama najužeg norveškog fjorda. FOTO: Riana Petanjek

Karta za vlak koju sam ja ipak imala vodila me od Osla do Bergena, a upravo taj Bergen često je početna točka mnogih drugih plovidbi norveškim fjordovima ili u mom slučaju vožnje busom do Gudvangena. Iako ljeto u Bergenu tipično označuju kiša i magla koje rijetko pošteđuju stanovnike, imala sam sreću uloviti savršen sunčani zalazak koji je šarene drvene kućice luke Bergena učinio još šarenijima i ljepšima.

Kiša u drugom najvećem norveškom gradu navodno pada čak preko 265 dana u godini, što ga čini najmokrijim gradom Europe. Osim po kiši, Bergen je ipak najpoznatiji po ribi, nekad sušenoj, a danas svakoj koju možete zamisliti, pa ne čudi da je najživlji dio grada upravo riblja tržnica, novi dio na kojem lokalci kupuju ili prodaju ribu i sve iz mora, te dio s malim restoranima pod šatorima u kojima borave i turisti i domaći.

Osim buđenjem podno litica i slapova, Gudvangen će posjetitelje oduševiti i selom Vikinga u kojem se lokalci ne moraju puno ni truditi da dočaraju njihov nekadašnji život. FOTO: Riana Petanjek

U kategoriju sve što možete zamisliti iz mora spadaju nažalost i kitovi, pa iako je lov na njih zabranjen, tu se kitovo meso na svakom koraku i na meniju u svakom restoranu nudi pod normalno. Bergen je mjesto za prodaju ribe i sušene ribe sa sjevera postao već početkom 11. stoljeća, a upravo su ga riba i riblji proizvodi pretvorili u važnu luku i grad, drugi najveći u Norveškoj, a dugo vrijeme i najveći, kao i nekad glavni grad prije Osla.

I danas je luka Bergen najprometnija u Norveškoj u pogledu tereta i putnika, s više od 300 pristajanja brodova godišnje, što u Bergen dovodi gotovo pola milijuna putnika. Drvene kućice iz kojih se u 18. stoljeću izvozila sušena riba čak 24 različite kategorije kvalitete, a pristizala je sa sjevera Norveške, danas su zaštićeni dio luke. Mnogi će Bergen prepoznati upravo po njima, a 61 kuća starog dijela luke na zaštićenom je popisu UNESCO-a. Predivan šareni grad s jednako predivnim i srdačnim lokalcima jako je daleko od onoga što biste očekivali od u svakom smislu hladne Skandinavije, na koju su podsjećale samo ribe i kiša.