Propao još jedan Mamićev manevar: Ustavni sud odbacio zahtjev HOO-a i HNS-a o ocjeni ustavnosti Zakona o sportu

 

Nakon četiri godine Ustavni sud donio je odluku o zahtjevu kojim su četiri sportske organizacije pokušale pomoći odbjeglom Zdravku Mamiću

Pune četiri godine nakon što je podnesen, Ustavni sud odbio je Zahtjev za ocjenom ustavnosti izmjena Zakona o sportu iz 2015. godine, koji su mu zajednički uputili Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski nogometni savez, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih. Time je i službeno propala inicijativa sportskih organizacija koje su želje srušiti izmjene Zakona namijenjene povećanju transparentnosti i barem djelomičnom uređenju odnosa u hrvatskom sportu, a koje su izravno ili neizravno pokušale pomoći danas nepravomoćno osuđenom i pravomoćno optuženom odbjeglom gazdi Dinama Zdravku Mamiću.

Ustavni sud redom je odbio primjedbe da je Zakon o sportu formalno neusklađen s Ustavom zbog hitne procedure po kojoj je usvojen, ali i traženje da se ukinu članci koji brane sudjelovanje u sportu osobama pravomoćno osuđenim za kaznena ili prekršajna djela vezana uz sport, kao i članke koji precizno reguliraju sastav skupština onih sportskih saveza koji u najvišem rangu natjecanja imaju više od polovice profesionalnih klubova. Na koncu, odbio je proglasiti neustavnima i odredbe koje definiraju obveze krovnih sportskih saveza oko transparentnosti trošenja javnih sredstava. Jedina neusklađenost pronađena u ovoj verziji Zakona o sportu jest detalj po kojemu je on djelomično djelovao retroaktivno, pa je osobama osuđenima prije njegova donošenja teoretski moglo biti zapriječeno bavljenje sportom, no to je u međuvremenu sanirano praksom i novim izmjenama. No s druge strane, Ustavni sud je i jasno naglasio da je zabrana djelovanja u sportu za osuđene osobe „potpuno legitiman cilj koji jest u javnom interesu“.

Zakon o sportu usvojen je nakon prosvjeda 30.000 ljudi na splitskoj rivi, gdje se tražila ravnopravnost svih klubova u nogometnim strukturama. Inicijativa je potekla od udruge Naš Hajduk, a formalni predlagatelji u posljednjim mjesecima Milanovićeve vlade bili su saborski klubovi SDP-a i HNS-a, koji su poslali i opširno očitovanje Ustavnom sudu. Ipak, nakon usvajanja zakona Hrvatski nogometni savez mjesecima ga je otvoreno odbijao provoditi, a potom je još dulje nakon toga pokušavao tvrditi da to čini iako se nije radilo o istini. Upravo HNS je još ranije poslao Ustavnom sudu zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o sportu, temeljeći ga na navodnoj povredi slobode udruživanja, što je propisano Ustavom i konvencijom zaštite ljudskih prava. No samo 11 dana kasnije zahtjev je iznenada povučen, što je vremenski koincidiralo s provaljivanjem USKOK-ovih mjera tajnog nadzora sutkinje Slavice Banić. Tada se otvoreno sumnjalo da je Zdravko Mamić preko svojih prijatelja Damira Vrbanovića i Paška Dodića s njom pokušao dogovoriti pisanje tužbe i rušenje istog zakona, pa je Županijski sud u Zagrebu odobrio mjere nadzora koje su, međutim, provaljene u roku od 24 sata. HNS je u panici povukao svoj zahtjev za ocjenom ustavnosti, a sutkinja Banić kazala je da joj je „žao što su njeni privatni i površni kontakti s Mamićem doveli do propitivanja vjerodostojnosti Ustavnog suda“.

Novi zahtjev četiri sportska saveza predvođena HOO-om i HNS-om podnijela su mjesecima kasnije, što se također tumačilo željom asistiranja Mamiću koji je bio opterećen nizom optužnica i raznih kaznenih i prekršajnih prijava, pa mu je prijetila zabrana djelovanja u sportu. U međuvremenu je osuđen i pobjegao je u Bosnu i Hercegovinu, pa je to pitanje izgubilo na važnosti, dok je HNS promijenio sastav svoje skupštine i djelomično ispoštovao Zakon o sportu, iako njegov duh i dalje nije proveden. No odlukom Ustavnog suda barem su potpuno poništene tvrdnje da se radi o neustavnom zakonu koji je pisan pod utjecajem jednog lobija – dapače, pokazale su se točnima tvrdnje SDP-ovih saborskih zastupnika koji su izjavljivali da se provođenju zakona protivi „samo jedna obitelj kojoj su ugroženi privatni materijalni interesi“.

Međutim, institucije pravne države još uvijek nisu pronašle rješenje za bizarnu situaciju po kojoj odbjegli Zdravko Mamić i dalje upravlja svim procesima u GNK Dinamu, usprkos osudi na šest i pol godina zatvora i dvjema dodatnim optužnicama, dok je njegov brat Zoran trenutno sportski direktor i trener kluba iako ga je, prema presudi, opljačkao, zbog čega bi, ako presuda postane pravomoćna, trebao ići u zatvor na četiri godine i 11 mjeseci.

Komentiraj