Propada inicijativa za ujedinjenje ljevice

Nacional je među vodećim ljudima lijevih, ali i liberalnih stranaka nastojao provjeriti jesu li rezultati euroizbora poticaj za razgovor o široj koaliciji, koja im daje veće šanse da na sljedećim parlamentarnim izborima ugroze HDZ i stranke krajnje desnice koje su već najavile mogućnost ujedinjenja

Poneseni uspjehom na izborima za Europski parlament, za koji zapravo imaju najmanje zasluge, SDP-ovci su prošloga tjedna s različitih razina počeli preko medija slati pozive za ujedinjenje stranaka na ljevici. Motivacija za to je bila tim jača jer su analize pokazale da su zajedno mogli osvojiti barem pet mandata, kao i da su na lokalnim razinama kandidati manjih lijevih opcija – poput lijevo-zelene koalicije u kojoj su se okupili Možemo!, Nova ljevica i OraH – prošli bolje nego SDP-ovci. Konkretno, Tomislav Tomašević u gradu Zagrebu “pomeo” je predsjednika zagrebačke organizacije SDP-a Gordana Marasa i s krajnje skromnom kampanjom osvojio 1071 glas više od njega. Kao preferencijalni pobjednik na svojoj listi, Tomašević je osvojio 3857, a Maras skromnih 2786.

BUDUĆI DA SU NOVE LIJEVE STRANKE i nastale zbog nezadovoljstva radom SDP-a – za koji smatraju da se podjednako udaljio od socijaldemokracije kao i od svog prirodnog biračkog tijela, među kojim bi trebali biti radnici, slobodnomisleći intelektualci i članovi sindikata – nije sasvim jasno što im je novo spreman ponuditi Davor Bernardić, koji je ovim izborima samo zacementirao svoju poziciju na čelu SDP-a. Kako je Hrvatska stranka umirovljenika već najavila ponovno koaliranje s SDP-om, Nacional je među vodećim ljudima lijevih, ali i liberalnih stranaka nastojao opipati bilo i provjeriti jesu li rezultati euroizbora poticaj za razgovor o široj koaliciji, koja im daje veće šanse da na sljedećim parlamentarnim izborima ugroze HDZ i stranke krajnje desnice, koje su već najavile mogućnost ujedinjenja. Budući da su Suverenisti i lista Neovisnih za Hrvatsku zajedno s Marijanom Petir zajedno mogli osvojiti čak tri mandata u Europskom parlamentu, samo da su se uspjeli dogovoriti i prevladati taštinu, to bi trebao biti poticaj lijevim i liberalnim strankama da počnu ozbiljno razmišljati o organiziranju političkog otpora takvim tendencijama. Ostaje i pitanje zajedničkog kandidata na predsjedničkim izborima, koji bi imao najveće šanse zbaciti s trona sadašnju predsjednicu, ali i pobijediti eventualnog populističkog pulena krajnje desnice.

Nacional je razgovarao s predsjednicima HSS-a, GLAS-a, političke platforme Možemo! i Nove ljevice, dok odgovori Milorada Pupovca, predsjednika SDSS-a nisu stigli do zaključenja ovog broja.

Od nabrojenih stranaka jedino je Amsterdamska koalicija uspjela osvojiti jedno zastupničko mjesto u Parlamentu, no svi tvrde da su zadovoljni postignutim rezultatima. Dragan Markovina iz Nove ljevice, koja nije osvojila mandat, kaže:

“REZULTAT NA IZBORIMA JE PO NAŠEM SUDU zadovoljavajući, ne možemo ga proglasiti uspjehom, ali ni podbačajem. Dobiti skoro 20 tisuća glasova u uvjetima minimalne prisutnosti u medijima, na ovako malu izlaznost i sa skromnim financijskim i infrastrukturnim resursima, doista nije malo i iskreno smo zahvalni svima koji su nas podržali. Napravili su to iz srca i bez ikakvih kalkulacija. Detaljna analiza je pokazala da smo u velikim urbanim sredinama i u manjima, u kojima već godinama radimo kao stranke ili pojedinci, ostvarili rezultate koji pokazuju da sve skupa ima smisla i da ćemo u budućnosti rasti. Tako smo u Zagrebu dobili 4,82% glasova, u Puli 2,89%, u Korčuli 2,79%, u Rijeci 2,72% i u Splitu 2,06%.”

Slično razmišlja i Tomislav Tomašević iz političke platforme Možemo!:

“Unatoč tome što nismo osvojili mandat, mi smo ispunili osnovni cilj naše kampanje, a to je programsko i političko pozicioniranje i osiguranje vidljivosti na nacionalnoj razini. Naša koalicija oformila se dva mjeseca prije izbora i uz vrlo skromna sredstva uspjeli smo osigurati glasove u svim županijama u Hrvatskoj, a u Zagrebu ostvariti značajan uspjeh sa 4,85% glasova. Ovim postotkom ostavili smo iza sebe i Milana Bandića, Amsterdamsku koaliciju, HNS, Most, Živi zid, Start i Pametno.”

Krešimir Beljak iz HSS-a i član Amsteramdske koalicije nastoji biti realan:

“Uvijek može bolje. Ja bih ocijenio rezultate ocjenom dovoljan, dva. Cilj je postignut, osvojili smo mandat u Europskom parlamentu i dokazali da koalicija ima smisla. Siguran sam da drugi koji se nisu udruživali, i slijeva i s desna, žale zbog toga i ukazuju na Amsterdamsku kao pozitivan primjer.”

‘NE VIDIMO DA SE u SDP-u išta promijenilo pa ni ne možemo očekivati neku ‘novu politiku’ ili ‘snagu’. Koaliranje s njima ovakvima bilo bi samo produžavanje statusa quo u Hrvatskoj’, izjavio je Tomislav Tomašević

Anka Mrak Taritaš priznaje da su željeli više, ali da trebaju ipak biti zadovoljni:

“Mi smo si postavili realan cilj od jednog mandata i ostvarili smo ga. Da smo u početku našeg okupljanja bili sigurni da možemo dobiti jedan mandat, sigurna sam da bismo svi to potpisali istog trenutka. Naravno da nam je želja bila osvojiti nešto više, ali morate biti realni. Ako niste – lako možete postati frustrirani i deprimirani.”

Na pitanje jesu li nakon ovih izbora postali poželjan partner i jesu li im počeli pristupati iz SDP-a, predsjednik Nove ljevice Dragan Markovina odgovara: “Znam da ću zvučati neskromno, ali u Novoj ljevici, kao i u čitavoj koaliciji, koncentrirane su godine aktivističkog rada na lijevim politikama, ogromno znanje, spremnost za obranu vlastitih stavova ma koliko bili nepopularni te evidentan nedostatak želje da nam politika riješi egzistencijalna pitanja. Ovo je manje-više jasno svima u široj javnosti, tako da me iskazana želja za suradnjom ne čudi. No osim tih nekoliko izjava koje smo vidjeli u medijima, mi nikakav poziv nismo dobili, tako da vam o toj temi ne mogu ništa više reći.”

Tomislav Tomašević iz političke platforme Možemo! također tvrdi da nisu primili nijedan službeni poziv iz SDP-a, a i da su ga dobili, teško da bi promijenili svoje dosadašnje mišljenje o njima: “Izjave Gordana Marasa tumačimo kao trenutačnu euforiju SDP-a zbog D’Hontovog poklona u vidu četvrtog mandata, a koji zamagljuje činjenicu da je SDP ostvario najgori izborni rezultat na nacionalnoj razini od 2000. godine. Osim toga, SDP je stranka s najviše prebjega u posljednje dvije godine, i u Gradskoj skupštini i u Hrvatskom saboru, koji su prešli u HDZ-ovu i Bandićevu većinu. Smatramo da je upravo SDP stranka koja je odgovorna za jačanje krajnje desnice jer su bili loša oporba dok je HDZ pljačkao Hrvatsku i loša vlast dok se događao proces neofašizacije društva. Ne vidimo da se tamo išta promijenilo pa ni ne možemo očekivati neku ‘novu politiku’ ili ‘snagu’. Koaliranje s njima ovakvima bilo bi samo produžavanje statusa quo u Hrvatskoj.”

17.05.2019., Varazdin – Na Kazalisnom trgu odrzan je zavrsni skup SDP-ovih kandidata za Europski parlament. Gordan Maras Photo: Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL

I ANKA MRAK TARITAŠ, predsjednica GLAS-a i jedna od čelnih ljudi Amsterdamske koalicije, smatra da upućeni pozivi nisu ozbiljni:

“Ne treba nitko nikoga pozivati putem medija. Pred nama su i predsjednički i parlamentarni izbori. Vezano uz predsjedničke, već dulje vrijeme govorim kako bismo svi od centra lijevo morali imati zajedničkog kandidata koji ima najviše šanse pobijediti protukandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović. Taj kandidat morao bi tražiti podršku svih spomenutih stranaka. Sigurna sam isto tako da svi oni koji su sudjelovali na ovim europskim izborima od centra prema lijevo trebaju sjesti za stol i dogovoriti se o suradnji na parlamentarnim izborima. Hoće li to biti u dva bloka, jednom bloku, o tome treba razgovarati. A mi smo u Amsterdamskoj pokazali kako se može okupiti oko zajedničkog programa i ciljeva.”

Krešimir Beljak, predsjednik HSS-a, nešto je benevolentniji prema upućenim pozivima iz SDP-a: “Ja o ujedinjenju stranaka centra i ljevice govorim već dulje vrijeme. Drago mi je da kolega Maras o tome razmišlja jer matematika je neumoljiva. Ovo što se dogodilo nekim drugim opcijama koje su ostale ispod praga nije dobro za njih, ali je i pouka za sve nas. Mislim da bismo trebali učiti na tuđim greškama i shvatiti da samo ujedinjeni možemo ostvariti rezultat i preuzeti odgovornost za budućnost Hrvatske.”

I DRAGAN MARKOVINA SMATRA da je okupljanje stranaka slijeva ipak najbolja opcija za sljedeće izbore, pitanje je samo kojih:

“Da ne mislimo kako je potrebno okupljati ljevicu, ne bismo se ni okupili u našoj koaliciji zajedno s Možemo! i ORaH-om. Međutim, morali bismo prije svega odrediti koje su to stranke ljevice u Hrvatskoj, a potom i koji je krajnji cilj tog ujedinjenja, suradnje ili bilo čega sličnoga. Mi smo od prvog dana rada polazili prije svega od sadržaja i konkretnih politika. Ne znam više ni sam koliko sam puta rekao da nijedna od naših stranaka vrlo vjerojatno ne bi postojala da je SDP provodio politike za koje se mi zalažemo, a koje su istinski lijeve, bilo da je riječ o Zakonu o radu, odnosu prema javnim prostorima, klerikalizaciji društva, strukturnom nacionalizmu, stanogradnji ili okolišu. Koliko sam uspio ispratiti, razgovor oko ovih pitanja i konkretnih politika se tamo još nije dogodio, a hoće li, ne znam.”

Krešimir Beljak nešto je optimističniji: “Ne treba tu biti uskogrudan. Treba zatomiti ego. SDP kakav god da jest i u kakvom god stanju bio, stožerna je stranka ljevice i lijevog centra. Oni su ti koji bi trebali dati poticaj i inicijativu za okrupnjavanje. To je dosad izostajalo, ali se nadam da su nakon izjava koje smo čuli oni počeli razmišljati u tom smjeru. Oni su bili ti koji dosad nisu pokazivali interes.”

TOMISLAV TOMAŠEVIĆ pojašnjava poziciju političke platforme Možemo!:

“Ne trebamo ići svi pod istu kapu, ali cilj treba biti okupljanje programski koherentnih koalicija koje mogu preći izborni prag i iznijeti zeleno-lijevi politički program. Sve ostalo je zapravo ujedinjavanje da bi se skinuo HDZ – što jest nužno, ali ne i dovoljno da bi se stanje u Hrvatskoj značajno poboljšalo. Za to je potrebna jasna politička i ekonomska vizija razvoja zemlje i mi smo spremni koalirati s onima čije su vrijednosti i programski ciljevi sukladni viziji solidarnog i održivog društva, temeljenog na lokalno usmjerenom razvoju i jednakosti građana u ekonomskom i društvenom smislu. Unatoč tom četvrtom mandatu, u SDP-u nije došlo ni do kakvih promjena, dapače, ovime je učvršćena pozicija Davora Bernardića i vodstva koje je do sada pokazalo programsku i političku dezorijentaciju. Mi kao potencijalne partnere za predizborne koalicije vidimo neparlamentarne opcije na ljevici.”

Anka Mrak Taritaš ističe kako oni kao GLAS nikada nisu tajili da kao politička opcija lijevo od centra mogu s SDP-om: “Međutim, oni su ti koji su se cijelo vrijeme bavili sami sobom. Unutar njihove stranke mogli su se čuti disonantni tonovi, a mi smo cijelo vrijeme ukazivali na to da imaju odgovornost kao najveća oporbena parlamentarna stranka s najviše zastupnika. Kao takvi moraju se prestati baviti samima sobom i početi se baviti HDZ-om, koji ide iz afere u aferu. Dokle god oni proizvode jedan skandal dnevno, besmisleno je da se SDP bavi sam sobom. Na ovim izborima SDP je osvojio svojih 18% i zapravo je nagrađen za sve ono što nisu učinili. Tu nema nikakvih tajni, ali sada nas je to sve ohrabrilo i vrijeme je da sjednemo za stol i razgovaramo.”

No usprkos izraženoj dobroj volji, već na prvom koraku moglo bi doći do problema. Naime, na pitanje je li mu zamislivo da se nađe u koaliciji s Amsterdamskom koalicijom, Dragan Markovina iz Nove ljevice ne krije određene rezerve:

“Bez obzira što je jasno da dijelimo svjetonazorske vrijednosti poput sekularne države i antifašizma, najveći problem Amsterdamske koalicije je politika jedne od njihovih najjačih karika, a to je IDS. Bit ću vrlo konkretan: ideja o koncesioniranju pulskog Muzila, koji bi se na taj način izručio investitorima umjesto da bude otvoren građanima i namijenjen za javne sadržaje, upravo je ono protiv čega se borimo i borit ćemo se zauvijek.”

‘NIJE LI ZANIMLJIVO da su na razini EU-a populisti i ekstremna desnica dobili manje nego što su očekivali, da tamo jačaju zelene i liberalne stranke, dok u Hrvatskoj njihova snaga i utjecaj rastu’, kaže Anka Mrak-Taritaš

I Tomislav Tomašević u ime političke platforme Možemo! tvrdi da bi prvo trebalo jasno definirati što je to suvremena ljevica, kako bi se prestalo brkati poštivanje ljudskih prava i civilizacijska postignuća s lijevom političkom pozicijom, koja je u suvremenom svijetu u prvom redu vezana uz ekonomska pitanja i prava radnika:

“U tom smislu ni Amsterdamska koalicija ni neke druge stranke, poput Pametnog, sigurno nisu ‘lijeve’ stranke.”

Budući da Amsterdamska koalicija u ekonomskom smislu pripada liberalnom političkom spektru, Tomašević smatra kako se oko ključnih pitanja ne bi mogli složiti:

“Naravno, tu je i IDS koji se u stilu i načinu vladanja Istrom ne razlikuje od modela HDZ-a. Za nas su ključna pitanja ona koja se tiču većine građana i kvalitete života: pitanje kvalitete rada i radnog mjesta, suzbijanja nesigurnih oblika rada, održivosti mirovinskog sustava i osiguranja dostojanstvenog života u starosti, zaštita javnih dobara i javnog interesa, sprečavanje privatizacije javnih i prirodnih resursa, značajne javne investicije u zelenu tranziciju, energetsku održivost i neovisnost, osiguranje veće prehrambene neovisnosti Hrvatske. Za razliku od ekonomski liberalnih opcija, mi ne vjerujemo u svemoć tržišta i protivimo se neoliberalnim politikama koje generiraju nejednakosti i ljudi i regija unutar Hrvatske i Europe.”

Prvi sljedeći izbori su predsjednički, a kao najizgledniji kandidat SDP-a sve se češće spominje Zoran Milanović. Upitana bi li bio prihvatljiv kao kandidat HNS-a, koji mu je javno ponudio podršku, a time mu možda namjerno učinio medvjeđu uslugu, Anka Mrak Taritaš odgovara:

HNS je najmanje pozvan da bilo koga poziva na okupljanje i nudi podršku Zoranu Milanoviću, kojeg su prevarili. Na njegovoj listi ušli su u Hrvatski sabor, a onda su pretrčali HDZ-u i Plenkoviću. Ako već u startu želite napraviti štetu Zoranu Milanoviću, onda ćete slati upravo takve poruke i zapravo raditi u korist nekog drugog kandidata ili za Kolindu Grabar-Kitarović.”

I KREŠIMIR BELJAK IHSS-a slaže se da je to kakljivo pitanje: “Ipak, govorit ću u svoje ime – mislim da Zoran Milanović može računati na moju podršku, s time da bih volio da o tome razgovaramo i s ostalim strankama Amsterdamske koalicije i, naravno, s SDP-om. O nekom drugom kandidatu nisam razmišljao, kao ni o svojoj osobnoj kandidaturi. To ne bi bilo korektno prema partnerima i ja osobno nemam takve ambicije. No, u svakom slučaju, Zoran Milanović moju podršku ima.”

Za razliku od HSS-a, Dragan Markovina ističe kako Milanoviću Nova ljevica nije baš sklona:

“Zoran Milanović je imao fantastičnu priliku, ne samo da vodi zemlju i društvo, nego i da osvoji drugi mandat i spriječi Karamarkovu kontrarevoluciju, da bi potom samoubilački sve to zajedno prokockao. Dok je bio na vlasti, nečinjenjem, a za vrijeme predizborne kampanje činjenjem. To su razlozi zbog kojih nam on ne bi bio prihvatljiv predsjednički kandidat.”

Zoran Milanović kao zajednički kandidat ljevice nije prihvatljiv ni političkoj platformi Možemo! koja mu nije spremna zaboraviti brojne političke gafove dok je bio premijer. Tomislav Tomašević objašnjava kako će o poziciji na predsjedničkim izborima odlučiti članstvo:

“S obzirom na političke vrijednosti našeg članstva, ne smatram vjerojatnim da bismo dali podršku Zoranu Milanoviću, kako zbog načina na koji je upravljao vladom u svom premijerskom mandatu, tako i zbog činjenice da je velik dio našeg članstva bio aktivistički angažiran na sprečavanju nekih štetnih inicijativa upravo njegove vlade, kao što je pokušaj privatizacije upravljanja Hrvatskim autocestama, pokušaj ‘outsourcinga’ pomoćnih poslova u javnim službama, donošenje Zakona o strateškim investicijskim projektima, sklapanje lošeg koncesijskog ugovora za Zračnu luku Zagreb. Tu je, naravno, i njegova potreba približavanja desnom biračkom tijelu, koju je pokazao i kroz to što je dozvolio 555 dana šatorašenja te kroz razgovore s Klemmom i sličnim likovima kojima se pokušavao legitimirati kroz navodnog ‘dedu ustašu’.”

17.05.2019., Zagreb – Kandidati koalicije za EU izbore Mozemo, Nova ljevica i ORaH Tomislav Tomasevic, Rada Boric, Dragan Markovina i Sandra Bencic odrzali su na Iberovom trgu konferenciju za medije i akciju povodom, kako kazu, zaboravne politike SDP-a.
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

UPITAN KAKO BI NA PODRŠKU MILANOVIĆU reagiralo članstvo HSS-a, koje ga ionako optužuje da skreće previše ulijevo, dok je Marijana Petir samostalno ostvarila relativno dobar rezultat i zamalo ušla u Europski parlament, Krešimir Beljak odgovara:

HSS se doista nalazi na prekretnici i neki ljudi koji su prije bili članovi stranke ostvarili su dobar rezultat na području na kojem HSS do sada nikada nije, mijenja se očito i politička scena, kao i stranke, i u skladu s time se prilagođava i HSS.”

Anka Mrak Taritaš upozorava da se Zoran Milanović mora prvo izjasniti je li uopće kandidat ili nije: “Kao prvo, gospodin Milanović mora se konačno izjasniti je li kandidat ili nije. Od njega javnost to još nije čula. Kao drugo, on mora jasno reći da želi biti kandidat ne samo SDP-a, već i svih stranaka od centra lijevo. Kad on to napravi, mi ćemo o tome razgovarati i donijeti odluku o podršci.”

Vrijeme im u svakom slučaju nije saveznik, budući da će neslužbena kampanja sigurno početi tijekom ljeta. Krešimir Beljak o tome kaže: “Nikakav striktan rok s naše strane ultimativno nije zadan, ali je ipak važno da u razumnom roku znamo koga oni predlažu, kako bismo mogli procijeniti radi li se o kandidatu koji je nama prihvatljiv. Jer ako nije, moramo imati vremena odabrati svoga.”

Anka Mrak Taritaš malo je konkretnija: “Mislim da je kraj lipnja optimalan datum do kojeg bi se morali znati kandidati. Nakon toga slijede godišnji odmori, sedmi, osmi mjesec, a već u devetom ćemo biti u žestokoj kampanji. Tada je za dogovore prekasno.”

Na tezu da se krajnja desnica ozbiljno sprema na ujedinjenje, što može biti opasno za cijelo društvo, Dragan Markovina kaže:

“Što se mene tiče, krajnja desnica je zapravo i HDZ, samo što ta stranka mora barem nominalno poštovati neke bolje običaje i diplomatske kodekse, zbog čega površinski izgleda manje radikalna nego što jest. No struktura njenog biračkog tijela nije bitno različita od biračkog tijela Suverenista, Neovisnih za Hrvatsku, Marijane Petir i ostalih. Sukladno tome, koliko god to retorički pokušavao naglasiti, premijer Plenković, osim po pitanju donošenja Istanbulske konvencije, zapravo tom biračkom tijelu uopće nije oponirao, a k tome ionako vlada uz njihovu podršku. Sjetimo se samo HOS-ove ploče u Jasenovcu ili načina na koji su Hasanbegović i Esih glasali svaki put kad je trebalo spasiti Vladu. Ono što jest realno opasno je to što je koalicijski potencijal HDZ-a, kako sada stvari stoje, bitno smanjen i ima samo dva izbora – jedan, da se upravo toj desnici okrene, što bi mu i dalje bilo nedovoljno za većinu, a drugi je velika koalicija s SDP-om, koja bi pak bila katastrofalna po društvo.”

‘MILANOVIĆ JE IMAO fantastičnu priliku, ne samo da vodi zemlju i društvo, nego i da spriječi Karamarkovu kontrarevoluciju, da bi potom samoubilački sve to zajedno prokockao’, smatra Dragan Markovina

Krešimir Beljak tvrdi da se ne želi previše opterećivati događanjima na desnici, osobito ne na onoj krajnjoj, jer ipak smatra da je većina biračkog tijela na strani progresivnih političkih stranaka, među koje pripada i HSS:

“Uostalom, čini mi se da smo upravo s Amsterdamskom koalicijom dokazali da se možemo dogovoriti.”

TOMISLAV TOMAŠEVIĆ KAŽE kako se njegova politička platforma ne boji desnice koja se bavi isključivo svjetonazorskim pitanjima, dok za životne probleme građana nema nikakve odgovore:

“Nastavljamo raditi na terenu po cijeloj Hrvatskoj i uz podršku građana graditi suvremenu i jaku zeleno-lijevu političku opciju. Trenutne rezultate krajnje desnih stranaka tumačimo prije svega kao odraz situacije u HDZ-u.”

Anka Mrak Taritaš ipak se slaže s tezom da je potencijalno ujedinjenje nacionalističkih i ekstremno desnih stranaka opasno: “Ono što se dogodilo s Tomislavom Karamarkom, koji je pustio sve duhove iz boce, a u istom tonu je nastavio i gospodin Plenković, opasno je za Hrvatsku, za cijelu državu. Nije li zanimljivo da su na razini EU-a populisti i ekstremna desnica dobili manje nego što su očekivali, da tamo jačaju zelene i liberalne stranke, dok u Hrvatskoj njihova snaga i utjecaj rastu.

Kod nas će taj val očito doći s nekim vremenskim odmakom. Ovi izbori pokazali su rezultat sedam:pet. Pet je dobila ljevica i građanski centar, a sedam su dobili populisti i desničari. To je svakako opasno za zemlju. To treba biti poticaj za sve nas. Treba zatomiti sujetu i ego, sjesti za stol i dogovoriti programe i teme. Za parlamentarne izbore to maksimalno može biti pet tema – i točka.”

Komentiraj

Source:Zrinka Vrabec Mojzeš