Umro je Nenad Miščević, jedan od preostalih doajena hrvatske filozofije.

Nenad Miščević rođen je 1. studenoga 1950. u Zagrebu. Studirao je filozofiju i društvene znanosti u Zagrebu i Chicagu, a postdiplomski studij nastavio je u Parizu s Paulom Ricoeurom.

Svoju akademsko karijeru počeo je radom s područja post-strukturalizma. Tijekom boravka u Parizu bavio se revizijom seminara koje su držali Foucault, Deleuze i Derrida.

Predavao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci i Zadru (1975–93), na Sveučilištu u Mariboru i Budimpešti, te kao gostujući profesor u Klagenfurtu (1994) i Ženevi (1996).

Bio je predsjednik je Europskoga društva za analitičku filozofiju od 1999. i jedan od glavnih predstavnika analitičke filozofije u Hrvatskoj.

Poglavito se bavio filozofijom jezika, teorijom znanosti i filozofijom psihologije.

U svojim istraživanjima posebice je naglašavao problem rascjepa spoznavajućega subjekta i stvarnosti u teoriji spoznaje, jer je naš um oblikovan od stvarnosti, tj. spoznate nužnosti.

U knjizi Filozofija jezika (1988) dao je znatni doprinos problematici filozofije jezika uz osvrt na najsuvremenija tumačenja.

Uredio više zbornika iz područja analitičke filozofije. Glavna djela: Marksizam i post-strukturalistička kretanja (1975), Govor drugoga (1977), Kontekst i značenje (1987), Kompjutori, mozak i ljudski um (1989), Uvod u filozofiju psihologije (1990), Racionalnost i spoznaja (Rationality and Cognition, 2000), Nacionalizam i onkraj njega (Nationalism and Beyond, 2001), Nacionalizam: etički pogled (2006).