POTRAGA ZA KOKAINSKIM BLAGOM: Narkoboss Šarić zakopao milijune u Istri

Objavljeno u Nacionalu br. 761, 2010-06-15

MREŽA DARKA ŠARIĆA u Hrvatskoj se raspada u međusobnim sukobim mafijaša pa policija doznaje sve više o njegovim poslovima u Hrvatskoj

Sretko Kalinić priznao je hrvatskoj policiji ubojstva svojih bivših kolega iz kriminalnog Zemunskog klana i u tančine opisao kako je ubio Milana Jurišića i Ninoslava Konstantinovića. Ispričao je da je Jurišića ubio u Španjolskoj, da ga je doslovce raskomadao, samljeo u stroju za mljevenje mesa, spakirao u plastične vrećice i bacio ih u rijeku. Otkrio je i tko su mu bili pomagači u tom ubojstvu, te da su stan gdje su ubili Jurišića poslije obojili kako bi sakrili tragove krvi. Kalinić je ispričao i da je ubio Ninoslava Konstantinovića u Srbiji. Njega su zakopali blizu autoceste Zagreb – Beograd. Kalinić je iznio hrvatskoj policiji i niz drugih šokantnih pojedinosti.

Govorio je o likvidaciji nekih zaštićenih svjedoka, poput Zorana Vukojevića Vuka. Njega je ubio po nalogu Milorada Lukovića Legije. Počeo je objašnjavati i pozadinu brojnih drugih ubojstava u miljeu u kojem se kretao. Hrvatska i srpska policija nadaju se da bi se mogla početi raspetljavati pozadina atentata na srbijanskog premijera Zorana Đinđića, ali i tajna funkcioniranja moćnog narkokartela pod kontrolom odbjeglog Darka Šarića.

MEĐU OSTALIM, SRETKO KALINIĆ je hrvatskoj policiji priznao i da je sudjelovao u ubojstvu Cvetka Simića. Sretko Kalinić i Miloš Simović, dvojica pripadnika tzv. Zemunskog klana, koji su prošlog tjedna uhićeni nakon dugogodišnjeg bijega od srbijanskog pravosuđa, uzajamno se optužuju za ubojstvo Cvetka Simića, doznao je Nacional iz upućenih policijskih izvora. Sretko Kalinić priznao je hrvatskoj policiji da je sudjelovao u tom ubojstvu, a isto to srbijanskoj policiji priznao je Miloš Simović. Jedino što se u njihovim iskazima ne podudara jest to tko je Simića ubio, a tko ga je namamio u smrtonosnu klopku. Kalinić tvrdi da je on Simića namamio, te da ga je Simović ubio, a Simović tvrdi suprotno – da ga je masakrirao Kalinić. Kalinić je policiji ispričao da je Simovićeva supruga Bojana Simović više puta posjetila Simoviću u Zagrebu, gdje je zadnji put boravila u veljači. Za Nacional su srbijanski kriminalni krugovi ispričali da je nju tada nadzirala srbijanska policija. Moguće je da su se na temelju njenih putovanja pojavile čvrste indicije da se Simović i Kalinić, ali i Vladimir Milisavljević zvani Vlada Budala, skrivaju u Hrvatskoj. Bojana Simović se za vrijeme svog zadnjeg boravka u Zagrebu upustila u seksualnu avanturu sa Sretkom Kalinićem. To je Miloš Simović doznao i navodno samo zato prije tjedan dana pucao u Kalinića.

SIMOVIĆ PROŠLOG UTORKA nije provjerio je li ubio Kalinića, pa se ovaj uspio odvući do prvog prolaznika, koji mu je spasio život. Ubrzo potom doznalo se tko je ranjenik iz Rakitja, koji je počeo surađivati s policijom. Kalinić isprva nije htio surađivati, ali su ga iskusni hrvatski policajci brzo i učinkovito uvjerili da mu to nije pametno pa se predomislio. Kalinić i dalje suzdržano surađuje. Priznao je da je počinio dvadesetak ubojstava, ali ne priznaje nijedno djelo koje se može povezati s Hrvatskom. Zato i za ubojstvo Cvetka Simića prebacuje krivnju na Simovića, iako je priznao da je više puta masakrirao neke druge kriminalce. Unatoč tomu, Kalinić će u najmanju ruku u Hrvatskoj kazneno odgovarati za sudjelovanje u ubojstvu Cvetka Simića. Sretko Kalinić vrlo je precizno hrvatskoj policiji opisivao brojna druga ubojstva koja je počinio izvan Hrvatske, a zbog kojih je dobio nadimak Zver. Kalinić je ispričao hrvatskoj policiji da je 2006. u Madridu ubio Milana Jurišića. Jurišić je također pripadnik kriminalnog Zemunskog klana, koji je kao sudionik atentata na Đinđića osuđen na 34 godine zatvora. Srbijanska policija bila je uvjerena da je Jurišić živ i u bijegu. Kalinić je ispričao policiji da su u ubojstvu Jurišića zajedno s njim još sudjelovali Luka Bojević i Cvetko Simić. Luka Bojević inače je Simićev kum i vođa jedne od srbijanskih kriminalnih skupina. Kalinić je ispričao policiji da su Jurišića ubili tako da su ga udarili čekićem u glavu. Potom je Kalinić ispričao da je osobno raskomadao Jurišića. Kad ga je raskomadao, dijelove njegova tijela samljeo je u stroju za mljevenje mesa. Nakon toga čitav stan u kojem se to dogodilo prebojili su kako bi sakrili tragove krvi. Poslije toga tri najlonske vreće sa samljevenim Jurišićevim ostacima bacili su u rijeku. Kalinić je ispričao policiji da su stroj za mljevenje mesa zakopali.

OTKRIO JE I LOKACIJU GDJE SU ZAKOPALI taj stroj za mljevenje mesa. Sada će se provjeriti Kalinićeva priča, kako bi se potkrijepila materijalnim dokazima. Otići će se do stana u kojem se dogodilo ubojstvo kako bi se pronašli tragovi krvi, a potražit će se i stroj za mljevenje mesa. To se mora učiniti, jer policija Kaliniću ne vjeruje bez provjere, iako je on to ubojstvo opisao iznimno precizno, tako da se teško može pretpostaviti da je to izmislio. Primjerice, Kalinić je ispričao da se stroj za mljevenje mesa zablokirao u jednom trenutku dok je mljeo Jurišića. Kad je pogledao što se dogodilo, otkrio je da je u stroju za mljevenje zapeo metak. Ispričao je policiji kako je Jurišić u tijelu imao metak iz vremena jednog ranijeg sukoba Zemunskog klana sa srbijanskom policijom. Sretko Kalinić ispričao je policiji da je on ubio i Ninoslava Konstantinovića, još jednog pripadnika Zemunskog klana za kojega se mislilo da je u bijegu. Konstantinović je također osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u atentatu na Đinđića. Kalinić je ispričao policiji da je Konstantinovića ubio u Srbiji. Odao je i točnu lokaciju gdje su zakopali njegovo tijelo, blizu autoceste uz žičanu ogradu. Kalinić je ispričao policiji da je po nalogu Milorada Lukovića Legije 2006. ubio zaštićenog svjedoka specijalnog tužiteljstva Zorana Vukojevića Vuka, koji je surađivao u otkrivanju ubojica Zorana Đinđića. Obdukcija Vukojevićeva tijela pokazala je da je on prije ubojstva bio najokrutnije mučen i seksualno zlostavljan, pa tek onda ubijen. Bio je mrtav kad su ga ubojice izbacili iz auta kraj autoceste Zagreb – Beograd.

NACIONAL JE IZ UPUĆENIH srbijanskih krugova doznao da je Kalinić brutalnošću često šokirao i svoje kolege u kriminalnom miljeu. Tvrdi se da je jednom od Dušana Spasojevića, jednog od vođa Zemunskog klana, čak tražio dopuštenje da pobije kompletnu širu obitelj svoje supruge, naprosto zato što su ga živcirali. Sretko Kalinić najvjerojatnije je pružio ključne informacije koje su dovele do uhićenja Miloša Simovića. Prema službenoj verziji tog događaja, Simovića je uhitila srbijanska policija oko dva sata ujutro 10. lipnja, kad je pokušao ilegalno ući u Srbiju u Morovićima kod Bajakova. Kad ga je uhitila srbijanska policija, Simović je već bio na srbijanskoj strani granice. Zapravo se taj događaj zbio malo drukčije, iako to ni jedna strana nikada neće službeno priznati. Simovića je prvo uhitila hrvatska policija. Simović je lociran u blizini Kutine, zato što se priključio na internet na svom prijenosnom računalu. To je bile dovoljno da ga policija pronađe. Simović je bježao biciklom. Potom ga je hrvatska policija prebacila do granice na Bajakovu i rekla mu da može ići preko granice, te da je slobodan ako uspije pobjeći. Naravno, prije nego što su ga pripadnici hrvatske policije pustili, informirali su srbijansku policiju gdje će Simovića pustiti i gdje ga mogu očekivati. Simoviću je bilo jasno o čemu se radi. Kako je on iskusan kriminalac, prelazio je granicu gol do pasa. Bio je to jasan komunikacijski signal srbijanskoj policiji da je nenaoružan i da neće pružati otpor. Poslije je sve predstavljeno kao uspjeh srbijanske policije, ali zapravo se radi o logičnom i racionalnom potezu hrvatske policije, čime se štedi novac hrvatskih poreznih obveznika i izbjegava komplicirani i možda dugotrajni postupak izručenja. Hrvatska policija krenut će uskoro u žestok obračun sa svim hrvatskim pomagačima tih brutalnih srbijanskih kriminalaca. Vrlo se pomno analizira tko je i kako bio u kontaktu s Kalinićem i Simovićem. Zasad se rekonstruiralo tko su bili ljudi od kojih su iznajljivali stanove. Jedan od njih je i izvjesni Slobodan Savić, za kojega se u policijskim krugovima tvrdi da je povezan s Hrvojem Gašparincem. Nacional je iz upućenih izvora bliskih srbijanskim kriminalnim krugovima doznao da je na području Krapine zaštitu i logističke usluge Kaliniću i Simiću pružao K. F. (podaci poznati redakciji). Isti krugovi ispričali su za Nacional da su Kalinić i Simić bili povezani s narkomiljeom iz zagrebačke Dubrave, te da su neki viđeniji pripadnici tog kriminalnog kruga sredinom prošlog tjedna vjerojatno iz preventivnih razloga otputovali u Frankfurt.

HRVATSKA POLICIJA REKONSTRUIRALA je i da su Kalinić i Simić također bili u vezi s Mariom Sovom, kojega povezuje s ubojstvom Cvetka Simića. Tvrdi se da je Sova na dan ubojstva Simića s njime viđen u jednom restoranu na Trešnjevci, te da je Simić toga dana od svojih ‘poslovnih’ partnera trebao dobiti 800 tisuća eura. U policiji se sumnja da su svi oružani incidenti povezani s narkoklanom Darka Šarića, kojega smatraju glavnim narkobossom u regiji i koji je već mjesecima u bijegu od srbijanskog pravosuđa nakon što su srbijanska BIA i američka DEA u zajedničkoj akciji zaplijenile više od dvije tone kokaina.

NAKON ŠTO JE ŠARIĆ OSUMNJIČEN kao glavni narkoboss u regiji, počeli su i brojni oružani obračuni u narkomiljeu, uključujući i ove u Hrvatskoj. Do hrvatske policije doprla je i informacija da se Darko Šarić također jedno vrijeme skrivao u Hrvatskoj, a neki kriminalni krugovi čak tvrde da je moguće da je Šarić i dalje u Hrvatskoj. Nakon što je Šarić nestao, pojavile su se i informacije da je u Hrvatsku stigla i pošiljka od oko 60 kilograma kokaina, koja je skrivena u jednom od zagrebačkih stanova kojima su se koristili članovi narkomiljea, uključujući i Marija Sovu. Iz kriminalnog miljea do Nacionala su dospjele tvrdnje da se sada nitko ne usudi otići po tu drogu, jer se ne zna čeka li policija u zasjedi. Međutim, te se tvrdnje ne mogu provjeriti pa se ne zna jesu li istinite. Policija raspolaže i podatkom da je u Istri zakopan manji dio Šarićeva novca od kokaina. Navodno se radi o 2 milijuna eura do kojih se sada nitko ne usudi krenuti, jer je mreža Šarićevih suradnika u Hrvatskoj uzdrmana, ili djelomice pohvatana zbog međusobnih obračuna, kakav je bio i ovaj između Kalinića i Simovića.

SPOMENUTA 2 MILIJUNA EURA navodno su tek sitni dio Šarićeva bogatstva koje je on prebacio u Hrvatsku. U srbijanskom kriminalnom miljeu tvrdi se da je Šarić u Hrvatsku već prebacio gotovo 150 milijuna eura, što u gotovini, što kroz investicije, iza raznih paravana – bilo preko drugih fizičkih osoba, bilo kroz tvrtke koje on iz pozadine kontrolira. Zato se i sumnja da je krug njegovih suradnika u Hrvatskoj poprilično velik i ne zaustavlja se samo na klasičnom kriminalnom miljeu. Pojavile su se čak i indicije da je Šarić dio svog novca u Hrvatsku plasirao putem tvrtki povezanih sa srbijanskim poduzetnikom Predragom Rankovićem, koji je jedno vrijeme imao iste porezne savjetnike kao i Šarić. Sada se očekuje da će uhićenja Kalinića i Simovića pomoći da se razriješe i brojne zagonetne situacije iz tog miljea, te da će uskoro doći i do novih obračuna među ostacima te kriminalne organizacije koja je još na slobodi. Jedan takav incident dogodio se sredinom prošlog tjedna i u Beogradu, gdje su pripadnici osiguranja Predraga Rankovića zvanog Peconi pucali na Ljubišu Buhu, jednog od svjedoka suradnika koji su vlastima u Srbiji pomogli raskrinkati zavjeru Zemunskog klana protiv Đinđića. Navodno je do sukoba došlo isključivo zbog svađe u prometu, ali sada se počinje sumnjati da je incident isprovociralo Rankovićevo osiguranje s ciljem da se napravi atentat na Buhu. Buhu je taj napad iznenadio i zbunio, jer je smatrao da sa Šarićem nema nikakvih problema. I taj slučaj pokazuje da se gotovo svaki incident na određenoj razini povezuje s Darkom Šarićem. Od uhićenih Kalinića i Simovića očekuju se i ključna saznanja o naručiteljima likvidacija koje su oni počinili, a ako ih oni otkriju, to bi tek mogao biti pravi uvod u novi žestoki obračun policije s narkomafijom u regiji.

Komentiraj