Objavljeno u Nacionalu br. 862, 2012-05-22

Za konačni ishod izbornog rašomona morat će se pričekati lokalni izbori sredinom 2013. Tomislav Karamarko na čelu HDZ-a , ako ne radikalizira političke stavove, neće biti sporan za Europu, ali tek ga očekuje sukob s Milanovićem

Prvo poluvrijeme izborne rekonstrukcije HDZ-a završeno je u ranim jutarnjim satima ovoga ponedjeljka pobjedom Tomislava Karamarka. Postao je novi predsjednik HDZ-a. Drugo poluvrijeme ove izborne utrke očekuje se sredinom sljedeće godine nakon lokalnih izbora. Tada će se, barem kako je obećano na ovom izbornom saboru HDZ-a, ponovo sređivati dojmovi i organizirati novi unutarstranački izbori. Oni bi trebali apsolvirati sve, valjda, demokratske vjetrove u stožernoj stranci desnog centra u Hrvatskoj začete u ovom trenutku. Tek će tada, zapravo, u cijelosti biti zaokruženi rezultati ovih unutarstranačkih izbora. Jer pobjednikov kandidat za zamjenika predsjednika stranke, dakle, kandidat Tomislava Karamarka, a bio je to Ante Sanader, nije prošao. Pobijedio je Drago Prgomet, kojeg je, po svemu sudeći, potajice, podupirao i Vladimir Šeks, najveći gubitnik unutarstranačkih izbora u HDZ-u proteklog vikenda. Prgomet, ugledni otorinolaringolog, šef je Šeksovoj drugoj supruzi s ORL odjela bolnice na zagrebačkoj Šalati.

Među HDZ-ovcima se bilo razglasilo da je Prgomet utrčao u HDZovu izbornu arenu baš na nagovor Šeksa. Ali Prgomet je u završnicu izborne utrke ušao kao zamjenik Milana Kujundžića, protukandidata pobjednika Tomislava Karamarka. Stariji HDZ-ovci su baš u Prgometu prepoznavali i političke potencijale vrijedne za vođenje stranke. Ali on je sam od toga odustao prepuštajući prvenstvo kolegi, također liječniku Milanu Kujundžiću. S druge strane, u ovom HDZ-ovu izbornom srazu svi stari članovi Predsjedništva HDZ-a, osim Božidara Kalmete i Gordana Jandrokovića, doživjeli su pravi pomor. Nitko nije ušao u novo vodstvo, uključujući i doajena Vladimira Šeksa. Dok će se još morati pričekati na konačni ishod ovog izbornog rašomona u HDZu, Karamarko na čelu HDZ-a, ako ne radikalizira političke stavove kao što su to radili HDZ-ovci 2001., neće biti sporan demokršćanskim krugovima u Europi. Stoga ne treba računati ni na kakve krimene u međunarodnoj zajednici zbog njegova izbora na važnu političku dužnost u Hrvatskoj. Premda ga u hrvatskoj javnosti prati aura izrazitog desničara, u završnici kampanje protivnici su ga napadali da je bio suradnik korumpiranog bivšeg premijera Ive Sanadera, ali i ljevičara, bivšeg predsjednika Stjepana Mesića.

Karamarko je u unutarstranačkoj izbornoj kampanji tvrdio da je sljedbenik ostavštine bivšeg predsjednika Franje Tuđmana, ali protivnici su uzvraćali da je zajedno sa Stipom Mesićem smišljao sramne viceve na račun prvog hrvatskog predsjednika. Nisu mu zaboravili ni to što je baš on bio na čelu obavještajne zajednice kada je na španjolskim Tenerifama bio uhićen general Ante Gotovina i potom izručen Haaškom sudu. Sumnjičili su ga da je bio i dostavljač čuvenog Brijunskog transkripta, koji je postao ključni dokaz u optužnici za zločinački pothvat generalima Gotovini i Markaču.

NO ZA SVE ONO za što su ga optuživali protivnici u prošloj unutrastranačkoj izbornoj kampanji, što je uspio politički preživjeti, kvalificiralo ga je kao političara koji ozbiljno shvaća obveze i vlastitu odgovornost u državnim poslovima. S druge strane, ono što se Karamarku prigovaralo kao navodnom sljedbeniku ustaške ideologije ove je godine spretno eskivirao povlačenjem svoje kandidature za glavnog govornika na ovogodišnjem obilježavanju Beiburga. Premda mu je to, možda, uskratilo dio glasova iz desnog spektra HDZ-a, pa i odgodilo njegov izbor za predsjednika u drugi krug, u završnici kampanje odustao je od tog svojevrsnog juriša prema izrazito desničarskom spektru HDZa. Iako tvrdi da nitko od njegovih dojučerašnjih unutastranačkih protivnika neće stradati u budućem kadrovskom preslagivanju u HDZ-u, nije izvjesno hoće li Jadranka Kosor i Vladimir Šeks ostati na svojim prestižnim dužnostima kao potpredsjednici Hrvatskog sabora. Na koju će kartu Tomislav Karamarko zaigrati na sljedećim izborima, a dolaze u paketu i parlamentarni i predsjednički, u ovom trenutku nije izvjesno.

DOK SE U DIJELU javnosti tvrdi da Karamarko, zapravo, nije zainteresiran da preuzme neugodnu dužnost premijera, nego mu je ambicija postati predsjednik Republike Hrvatske, iz njegova okruženja stiglo je obrazloženje da se taj “pogrešan dojam” stekao na osnovi ponude koju mu je isporučio Domagoj Milošević, najveći gubitnik HDZova izbornog sraza proteklog vikenda. Milošević, koji je sebe vidio kao budućeg premijera, Karamarku je navodno ponudio potporu za njegovu kandidaturu u ime HDZ-a na idućim predsjedničkim izborima podupre li ga u kandidaturi za predsjednika stranke. Prema tim izvorima, netočno je i da je Karamarko svom protivniku iz drugog kruga Milanu Kujundžiću postavio dva neprihvatljiva uvjeta za predizbornu suradnju. Jedan je bio da Kujundžić podrži Karamarka, najprije, u izboru predsjednika HDZ-a, a potom da podupre njegovu kandidaturu na sljedećim predsjedničkim izborima. Sam Karamarko opovrgnuo je te špekulacije, tvrdeći da je o toj vrsti kombinatorike prerano govoriti. Proteklog vikenda HDZ nije ponovio scenarij s početka milenija. Ovaj put nije bilo reprize unutarstranačkih izbora iz 2000. kad je na 5. općem Saboru HDZ-a favorit Ivić Pašalić izgubio izbore od dotad malo poznatog budućeg premijera Ive Sanadera.

Božidar Kalmeta i Gordan Jandroković jedini su preživjeli pomor od članova starog predsjedništva HDZ-a

Karamarko je pobijedio, iako se u drugom krugu nije morao obračunavati s lakšim protivnikom – Jadrankom Kosor. Pobjeda Karamarka izaslanicima 15. Općeg sabora bila je priopćena tek u ponedjeljak u ranim jutarnjim satima – oko 5 sati, nakon 20 sati neizvjesnosti. U svakom slučaju, morali su probdjeti cijelu noć blizu koncertne dvorane Vatroslav Lisinski u Zagrebu kako bi doznali taj, zapravo, očekivani ishod izborne utrke u HDZ-u. Najavljivale su ga i sve predizborne ankete. HDZ-ovi izaslanici strpljivo su cijelu noć čekali rezultate glasovanja razasuti po okolnim kafićima blizu najpoznatije koncertne dvorane u Zagrebu. Prebrojavanje listića bilo je ručno, jer je stupanj međusobnog nepovjerenja među kandidatima bio toliki da se nisu mogli dogovoriti da se glasovanje obavi na tehnički jednostavniji, elektronički način – pritiskom na gumb. Kako god bilo, gubitnički niz dosadašnje predsjednice HDZa Jadranke Kosor tako je, napokon, završen. Došla je do kraja. U prvom krugu dobila je tek 357 glasova od ukupno 2017 izaslanika, koliko ih se okupilo u Lisinskom. Zasad, međutim, nema najava da bi je novo stranačko vodstvo moglo opozvati s dužnosti potpredsjednice Hrvatskog sabora.

IZGUBIVŠI IZBORE, razočarana Jadranka Kosor izjavila je da će odmah krenuti prema središnjici HDZ-a da pokupi svoje stvari, ali u svom se stranačkom uredu pojavila tek u ponedjeljak ujutro. Potporu glasača iz prvog kruga nije htjela ponuditi ni jednom od protivnika u drugom krugu – ni pobjedniku Karamarku, ali ni svojevrsnom iznenađenju ove izborne utrke – Milanu Kujundžiću. Ishod ove izborne utakmice u HDZ-u bio je takav da nije dobila šansu ispuniti svoje obećanje iz predstavljanja svoje kandidature protekle nedjelje. Tada je najavila da će već u ponedjeljak sazvati sjednicu Predsjedništva, jer stranka, pod njenim vodstvom, nema vremena za gubljenje. Vjerojatno neće biti ništa ni od tanga, plesa koji je najavila da će otplesati s Tomislavom Karamarkom u televizijskoj izjavi uoči izbornog sabora. Prema riječima jednog od Nacionalovih sugovornika, politička karijera Jadranke Kosor završila je posve očekivano. Iznenadila je cijelu političku javnost u obračunu sa svojim prethodnikom Ivom Sanaderom 3. siječnja 2010., koji ju je samostalno instalirao na čelo stranke i države, kad je spriječila njegov pokušaj povratka na čelo HDZ-a.

Drago Prgomet postao je zamjenik predsjednika stranke

A on ju je postavio na vrh stranke upravo računajući na sve njene slabosti. Ovaj put, međutim, nije imala šanse ne samo zbog gubitka parlamentarnih izbora prošle godine, nego i zbog toga da u Hrvatskoj jedna konzervativna stranka poput HDZ-a teško može dugo tolerirati da je vodi žena. Karamarkova pobjeda nije izborena tako lako kao što su, uoči nedjeljnog izravnog ogleda, očekivali u njegovu izbornom stožeru. Oni su vjerovali da Karamarko ima najviše izgleda pobijediti u prvom krugu. Bitka u drugom krugu, kako su procjenjivali, bit će neizvjesna ako se u drugi probije Milan Kujundžić, što se na kraju i dogodilo. U tom pripetavanju u drugom krugu bilo je neizvjesno do samoga kraja. Dok se nisu prebrojali svi glasački listići i nakon što je bila otvorena zadnja, peta, magična, izborna kutija. Razlika između Karamarka i Kujundžića na kraju je bila samo 111 glasova, što je, doduše, bilo 13 glasova više od broja glasova koji je ukupno dobio zadnjeplasirani Domagoj Milošević. Unatoč tome što je, potajice, u pozadini Miloševićeve kampanje stajao Ratko Maček, glavni strateg svih Sanaderovih izbornih kampanja, Milošević s 98 glasova nije uspio dobiti ni pet posto, drugim riječima, nije prešao ni izborni prag.

MNOGO UVJERLJIVIJI od njega nije bio ni Darko Milinović, koji je osvojio dvostruko više glasova od Miloševića – 186. No dosadašnjoj predsjednici stranke Jadranki Kosor nije uspjelo ući ni u drugi izborni krug maratonskog nedjeljnog zasjedanja izbornog sabora. Sama Jadranka Kosor nije mogla izbjeći ponašanje, kako je ocijenio jedan od političkih analitičara, “uvrijeđene ljubavnice”, koju su svi muškarci ostavili. No, unatoč Karamarkovoj pobjedi, Milan Kujundžić je ostavio veoma dobar dojam na izaslanike 15. izbornog sabora. Kao da je već krenuo u kampanju za predsjedničke izbore, Kujundžić je najveći pljesak doživio svojom primjedbom da se nakon ovog izbornog sabora HDZ-a “više nikada neće dogoditi da Hrvatska ima bezbožnika za predsjednika”. Ravnatelj Nove bolnice u zagrebačkoj Dubravi dobrano je iza ponoći oznojio Karamarka i njegovu ekipu, jer kutije koje su se prebrojavale jedna po jedna nisu pokazivale njegovu neupitnu i nadmoćnu prednost, razlika je izgledala dohvatljivo i stožer vodećega nije mogao mirno čekati prebrojavanje glasova jer ono nije bilo tek formalnost, cijelo vrijeme bilo je “gusto”.

Nakon što ga je Karamarko u konačnici ipak pobijedio sa 111 glasova više, Kujundžić je džentlmenski priznao poraz, kazao kako mu nije žao zbog ishoda i novom stranačkom šefu poželio uspjeh u radu i demokratizaciji stranke. Kujundžić, koji je po tvrdnjama nekih protukandidata članstvo u HDZ-u obnovio tek 23. siječnja ove godine, što je bio zadnji rok za one koji su htjeli sudjelovati ili se kandidirati na stranačkim izborima, ispao je na kraju epizodist i najveći tragičar HDZ-ovih izbora. Došao je praktički niotkud, barem što se stranačke infrastrukture i povezanosti sa stranačkim lobijima tiče, a uspio je na svoju stranu plamenim govorima i razumljivim pristupom pridobiti znatan dio članstva. Javno predan buket cvijeća nije mu upalio kod protukandidatkinje Kosor, ali gospodske manire s cvijećem udovici Franje Tuđmana sigurno mu nisu odmogle. Obitelj Tuđman je i javno stala uz njega, što je po kriterijima prosječnog HDZ-ovca velik dobitak i snažan razlog da se na izborima zaokruži njegovo ime. No, kako je iznenada zabljesnuo kao stranačka instant zvijezda, tako će brzo i nestati iz HDZ-ova života, osim ako ne uspije osigurati nešto utjecaja preko novoizabranog zamjenika predsjednika stranke Prgometa s kojim je u kampanji nastupao u tandemu, jer nije izabran ni u jedno stranačko tijelo, niti je saborski zastupnik.

Nagađa se u političkim kuloarima da ga nakon ove kratke, ali intenzivne političke epizode ni Kukuriku koalicija neće još dugo držati na čelu bolnice u Dubravi. Ne može se reći da Kujundžić nije imao neiscrpnu volju, energiju i inspiraciju za preuzimanje stranke, a nakon što su bili poznati rezultati glasanja u prvom krugu, na ruku mu je išla i kombinatorika s otpalim kandidatima. Objavljeni rezultati dio delegata, pogotovo Kosoričinih pristaša, bacili su u dubok očaj pa su hodali ispred Lisinskog uvjeravajući i sebe i druge da bi “pobjeda Karamarka bila katastrofa i za HDZ i za Hrvatsku”. Poručivali su u šali kako je došlo vrijeme za “udruženi zločinački pothvat”, odnosno da se svi glasovi otpalih u prvom krugu grupiraju oko Kujundžića i spriječe Karamarkovu pobjedu. Okupljali su se u velikim skupinama ispred koncertne dvorane i uzajamno si objašnjavali kako je iznimno važno da ne podlegnu malodušju i ne raziđu se, nego da glasaju i u drugom krugu protiv Karamarka. Marljiv je bio i Kujundžićev stožer koji je marljivo slao SMS-ove delegatima, a greškom su pristigle i na neke novinarske mobitele, s nedvosmislenim sadržajem i apelom za koga glasati: “HDZ danas ima slabo srce. Karamarko je pejsmejker za staro srce. Kujundžić je novo jako srce.”

Stranački pristaše tog gastroentereologa toliko su bili uporni da su ih neki delegati prozvali i Jehovinim svjedocima. Ipak, ni gotovo vjerska fanatičnost u privrženosti lideru, brojni SMS-ovi, ni potpora otpalih iz prvog kruga Kujundžiću nisu pomogli da zasjedne na stranački tron. Karamarko je ipak imao više utakmica u nogama. Ogled sa Zoranom Milanovićem tek slijedi, iako je još uvijek neizvjesno hoće li se glavna utakmica igrati na političko-ideološkom ili ekonomsko-socijalnom terenu.

Komentiraj