‘Ples i pokret su umjetnost budućnosti’

Sanja Petrovski, umjetnička direktorica festivala Monoplay

Festival sola – Monoplay – jedanaesti put u Zadru okuplja renomirane umjetnike i umjetnice suvremenog plesa. Od 19. do 23. kolovoza oni će predstaviti niz raznovrsnih solo izvedbi. Festival se održava u organizaciji Zadarskog plesnog ansambla i umjetničke organizacije 21:21 iz Zagreba, a umjetničke direktorice su Petra Hrašćanec i Sanja Petrovski, koja je Nacionalu dala intervju.

Nacional: Kreće 11. Monoplay, što očekuje publiku?

Iako banalno zvuči, uvijek imamu istu shemu: kvalitetni svjetski izvođači, nadasve zanimljivi hrvatski plesni umjetnici i, meni posebno važno: prikaz zadarske plesne scene koja je započela festival i ostala nukleus i pokretač plesnih događanja u gradu i regiji. Sve festivalske izvedbe su produkcijski na vrlo visokom nivou, na što smo vrlo ponosni, originalne su i presjek su bogatstva raznolikosti plesnih umjetničkih dosega trenutačno u svijetu. Festival otvara trenutačno rasprodan i hrvatskoj publici poznat talijanski koreograf na norveškoj adresi Francesco Scavetta predstavom „Strangely Enough“ u izvedbi Gry Kipperberg. Mette Edvardsen, norveška koreografkinja i izvođačica, drugog dana festivala izvodi visoko estetiziran solo „Black“. Zatim slijedi Pol Pi, brazilski umjetnik koji živi i radi u Francuskoj, s predstavom „Ecce (h)omo“. Četvrti dan rezerviran je za hrvatsku plesnu scenu kada će se predstaviti Ivana Kalc iz Rijeke te dvoje mladih plesača iz Zagreba, Šimun Stankov i Nastasija Štefanić. Posljednji dan predstavit će se šest izvođača zadarske plesne scene: Patricia Gospić, Josip Kresović, Maja Petani, Korina Oltran, Nataša Kustura i ja. Uvertira smo vjerojatno najzanimljivijoj predstavi festivala – „Him“ talijanske nekonvencionalne i ekstravagantne kazališne skupine Fanny & Alexander.

Nacional: Koliko je plesni festival važan za kulturu Hrvatske, posebno s obzirom na to da ples nažalost nije toliko popularan ni cijenjen kod hrvatske publike?

Poznat mi je odnos publike prema plesnoj umjetnosti, no kroz godine sustavnog, nesebičnog rada, mi u Zadru, u ljetnom i zimskom razdoblju, izgradili smo profil publike koja rado gleda plesne predstave. U Zadru postoji škola suvremenog plesa gotovo 50 godina, Zadarski plesni ansambl je najstariji plesni ansambl suvremenog plesnog izraza u Dalmaciji, sistematski i kontinuirano se trudimo senzibilizirati publiku za suvremenu plesnu formu, educirati plesače i publiku te jednostavno nametnuti navike komunikacije s umjetničkim, plesnim ili kazališnim djelom. Mislim da je tako i u cijeloj Hrvatskoj i stvari definitivno idu nabolje. Koliko je plesni festival važan za kulturu publike? Ples i pokret su umjetnost budućnosti. U Zadru se može vidjeti koliko je plesna umjetnost utkana u kulturni milje grada: ima mnoštvo plesnih grupa, mnoštvo predstava, od kojih je dobar dio i profesionalnih.

Nacional: Osim međunarodnih umjetnika, na Monoplayu će nastupiti i hrvatski izvođači. Kako hrvatska plesna scena stoji u odnosu na Europu i svijet?

Gledajući i uspoređujući domaće i inozemne predstave i izvođače mogu slobodno reći da je suvremena plesna scena na zavidnoj, visokoj razini uspoređujući se s Europom. Imamo sjajne plesne umjetnike, i plesače i koreografe, koji vrlo odgovorno pristupaju svom zvanju i cjeloživotnom obrazovanju, što je u ovom poslu itekako nužno. Činjenica je da tek odnedavno imamo plesnu akademiju, no prije toga je mnoštvo mladih ljudi samoinicijativno i uglavnom o svom trošku pozavršavalo prestižne akademije u inozemstvu, upoznalo plesnu scenu po cijelom svijetu i povezalo je s hrvatskom plesnom zajednicom. Postoji razlika između nas i zapadnog svijeta kome smo skloni, a to je produkcija. Nedovoljna suradnja s kazališnim institucijama i nedovoljno novca za nezavisnu scenu ostavljaju traga na umjetničkom i estetskom izgledu scenskog, plesnog djela. Nesporno je da se kvalitetnije djeluje ako imate bolje uvjete i više novaca.

Nacional: Zašto vi volite ples, zašto je on vama važan?

Zvuči romantičarski, no otkad znam za sebe, oduvijek sam voljela ples. Početkom šezdesetih živjela sam u Primoštenu, bez ikakvog kontakta s plesom i baletom koji je tada egzistirao u mojoj bližoj okolici Splitu, ali i svijetu, no jednostavno sam znala da ću jednog dana biti balerina. I doista, jednog dana, kada sam imala trinaestak godina, u moje selo dođe Ana Roje i otvori Internacionalnu baletnu školu u kojoj sam provela dvanaest godina… Ples mi je važan zbog ispoljavanja kreativnosti na svim područjima: kao plesaču, koreografu i kao pedagogu. Dabome da se to reflektira na sva ostala životna područja. Sprega misli i tijela je fenomenalna – osvješćujući svoje tijelo, osvješćujemo i svoje misli. Godinama promatram taj proces i mogu reći da je neiscrpan izvor inspiracije.

Nacional: Što bi se trebalo napraviti da ples kod hrvatske publike postane ono što je kazalište ili film?

Uvesti ga na stručan način u osnovne škole, u plesne grupe, i tako napraviti bazu kazališne i plesne publike. U Hrvatskoj postoji oko 15 osnovnih škola suvremenog plesa, nekoliko srednjih, škole za klasični balet, vrlo kvalitetna plesna akademija, a vođenjem plesnih grupa, pa i po većim centrima, a naročito po manjim mjestima, bavi se nekompetentan kadar. Iskvare djecu do te mjere da se to teško može popraviti.

Nacional: Osim samih izvedbi, na Monoplayu se organiziraju i dodatni sadržaji. Zašto je to važno?

Stalno ponavljam da je odlazak na večer u kontekstu festivala Monoplay zapravo cjelovečernji izlazak. Odlične predstave, originalni, izvanserijski i vrhunski umjetnici, sjajna publika koja uživa u druženju, performansi, estetsko okruženje, umjetničke instalacije, ekološki osviješten i prilagođen prostor, spoj likovnosti, glazbene, plesne i kazališne umjetnosti, edukacija i etičnost, aktualni i aktivistički performansi… Ukratko: kultura življenja kakvu želim živjeti u prelijepom Zadru. Za vrijeme trajanja čitavog festivala, u prostoru crkve sv. Dominika u Zadru održat će se druga Monooaza – projekt u organizaciji Monoplaya i bara Botaničar iz Zagreba. U tom prostoru održat će se izložbe, prezentacija, predstavljanje knjiga, koncerti i glazbene slušaonice. Maja Đurinović predstavit će novi Studij neverbalnog teatra na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku; IMRC Kolektiv prezentirat će umjetničko istraživanje „Koliko smo spremni”, a Saša Božić i Petra Hrašćanec svojih zajedničkih deset godina rada prezentirat će kroz projekt „1:0”.

Komentiraj