OTVARANJE PANDORINE KUTIJE PREMIJEROVE KORUPCIJE Kako je razotkrivena zločinačka organizacija

Objavljeno u Nacionalu br. 787S, 2010-12-10

Strah u kojem je sanader živio zadnjih godinu i pol izazvan je time da su pravosudni organi malo-pomalo stezali obruč oko glavnog izvora korupcije, Sanaderove hobotnice

U četvrtak, 9. prosinca 2010. službeno je potvrđeno ono što je hrvatska javnost znala mjesecima: Ivo Sanader bio je na čelu kriminalne organizacije koju je sam osnovao i godinama njome upravljao, a cilj te organizacije bio je sve samo ne domoljuban: kao premijer, Sanader je uz pomoć bliskih osoba, za svoj i njihov račun, izvlačio gomile novca hrvatskih građana. Kako će pokazati daljnja istraga i predstojeći sudski proces, Sanadera i njegove ljude terete za krađu koja će se mjeriti i u milijardama hrvatskih kuna, a izazov za istražitelje bit će da utvrde koliko je novca dopalo svakom od članova zločinačke organizacije, ali i gdje je sav taj silni novac.

KORUPCIJSKI KRIMINAL tijekom premijerskog mandata Ive Sanadera formalno je uokviren s nekoliko afera, od kojih je većina poznata javnosti: HEP, TLM, Podravka, Brodosplit, Bankomat, a naposljetku i najpoznatija – Fimi-media. Premda je ime bivšega premijera bilo spominjano u svakoj od navedenih, ali i u nekim drugim aferama, prema zasad još nepotvrđenim informacijama glavni državni odvjetnik Mladen Bajić odlučio je Sanadera za početak teretiti za dva najočitija slučaja, a riječ je o aferama HEP i Fimi-media. No tu nije kraj inkriminacijama koje se Sanaderu stavljaju na teret, a prema Nacionalovim izvorima nije isključeno niti da Sanaderova optužnica bude koncipirana po modelu tzv. zločinačke organizacije. Po tome je bivši hrvatski premijer bio organizator kriminalne skupine, ispod njega su bili kapetani, odnosno upravljači, a na najnižem mjestu u hijerarhijskom lancu nalazili su se “vojnici”, odnosno izvršitelji.

Kako su za Nacional rekli neki zagrebački odvjetnici, upravo bi takva optužnica najbolje pogodila smisao nekolicine razbacanih kaznenih djela koja se, baš kao i imena nekih aktera, isprepleću kroz nekoliko afera. Sanader je dok je bio premijer, uspješno zataškavao ili sprečavao bilo kakvu istragu, no nakon što je pobjegao s premijerske funkcije lani u srpnju, izgubio je moć da kontrolira neizbježno otvaranje brojnih istraga. Prva afera koju je Sanader pokušavao stopirati za svog mandata prije nekoliko dana dobila je nepravomoćni sudski epilog: bivši ministar Berislav Rončević osuđen je zbog afere “Kamioni”, a još lani u dobro upućenim krugovima spominjalo se da bi ta afera mogla dovesti i do Sanadera. Rončević je prešutio moguću Sanaderovu ulogu, ali nije isključeno da ga najnovija događanja možda navedu da progovori i o mogućoj Sanaderovoj ulozi. Od srpnja do listopada lani otvorene su nove afere, u kojima se tada još slabo naziralo Sanaderovo ime, a najkrupniji su bili slučajevi u vezi s HEP-om.

Istražitelji su ondje pronašli niz afera, od fiktivnog zapošljavanja Rade Buljubašića, koji je primao plaću u HEP-u, a zapravo radio u centrali HDZ-a, preko ugovora o kupnji struje vezanih uz šibenski TLM i mostarski Aluminij, pa sve do povlaštenog tretmana tvrtke Dioki čiji je vlasnik Robert Ježić, blizak Sanaderov prijatelj. U listopadu prošle godine naglo se proširila i istraga oko Podravke, u kojoj je kao ključna osoba označen tadašnji potpredsjednik vlade Damir Polančec. Mnogi su već tada smatrali da Polančec nije imao toliku političku moć da utječe na sva sporna zbivanja u Podravci i oko nje, ali zasad se još ne zna jesu li istražitelji došli do pouzdanih saznanja o eventualnoj Sanaderovoj umiješanosti i u tu aferu. Još dok je bio premijer, Sanadera su spominjali i u vezi s nekim starijim aferama, poput nikad do kraja razjašnjene afere Brodosplit, ali i recentnijih afera u Hrvatskim autocestama, odnosno cjelokupnom hrvatskom cestogradnjom. Naznake da bi jednog dana mnoge od tih afera mogle biti doista do kraja razjašnjene vjerojatno su mu bili motiv da potkraj listopada prošle godine pokuša uvjeriti svoje tada još stranačke kolege da stopiraju istrage: premda se od svog odlaska s premijerske funkcije puna tri mjeseca skrivao od javnosti, 22. listopada 2009. neočekivano se pojavio na sjednici vodstva HDZ-a gdje je zahtijevao da HDZ stane u obranu Damira Polančeca te je zagovarao jedinstvo HDZ-a, ali već je tada bilo jasno da Sanader pokušava spasiti sebe. nakon što je sanader pokušao izvesti stranački puč i zbaciti Jadranku Kosor, premijerka i vodstvo HDZ-a donijeli su odluku da se istraže sve korupcijske afere i da ni Sanader, a niti itko od njegovih ljudi neće biti zaštićen od istrage. U HDZ-u su shvatili da je pokušaj stranačkog puča pokazao tko su Sanaderovi saveznici, a uskoro se počeo spominjati termin “Sanaderova hobotnica”, koji je označavao Sanaderovu kriminalnu mrežu koja se rasprostirala na svim razinama vlasti. Jadranka Kosor i njezini suradnici shvatili su da je Sanader u šest godina stvorio tajnu organizaciju kojom je vladao zemljom, paralelni sustav moći koji mu je omogućavao da bude svemoćan i jak. Uvelike se sumnjalo da je ta hobotnica bila glavni središnji mehanizam sveopće korupcije integrirane u državne strukture, a čiji je cilj bio monstruozno bogaćenje pojedinaca, ali i financiranje političkih aktivnosti nekih stranaka, kao i financiranje raznih političkih akcija.

Riječ je o pljačkama koje se u pojedinim slučajevima mjere desecima milijuna eura, primjerice u slučajevima prodaja nekih velikih državnih poduzeća strancima. Bez obzira na to radi li se o HEP-u, Hrvatskim autocestama, Hrvatskoj poštanskoj banci, Hypo Alpe Adria banci ili Podravci, jedan je čovjek vukao ključne poteze: Sanader. Potkraj siječnja počeli su se nazirati obrisi afere koja je zapečatila Sanaderovu sudbinu: on i njegovi ljudi, pri čemu se isticao bivši šef carine i rizničar HDZ-a Mladen Barišić, preko marketinške agencije Fimi-media iz državnih poduzeća izvlačili su desetke milijuna kuna. O organizaciji kriminalne skupine pod Sanaderovim vodstvom mnogo je govorilo i to što je cijelu akciju oko tvrtke Fimi-media Sanader u svom bahatom stilu izveo koristeći i službene prostorije vlade: upravo je ondje sazvao sastanak na koji je pozvao direktore dvadesetak državnih poduzeća, kojima je potom dao nalog da slušaju sve naredbe njegove kriminalne desne ruke Mladena Barišića. A on ih je potom zvao na tajnovite sastanke u ravnateljstvu Carine, gdje bi ih upoznao sa svojom bliskom prijateljicom Nevenkom Jurak i objasnio da na raznim, počesto i izmišljenim marketinškim poslovima moraju angažirati njezinu tvrtku. Premda su Mladen Bajić i ravnatelj Uskoka Dinko Cvitan mjesecima bili vrlo tajnoviti, svakomu u državi bilo je jasno da cijelo vrijeme istražitelji detaljno “češljaju” sve velike afere. Dokaz su bila i uhićenja nekih aktera, od Ivana Mravka, preko Nevenke Jurak pa sve do Mladena Barišića. A oni su pritisnuti dokazima i smekšani boravkom u pritvoru, istražiteljima ispričali sve pojedinoosti, pa i kakvu je ulogu imao i Sanader. Otada su dorh i Uskok trebali nekoliko mjeseci intenzivnog rada na dvije razine. Na prvoj, da se svi slučajevi što podrobnije istraže i da se prikupi što više dokaza. Na drugoj razini, Mladen Bajić i Dinko Cvitan upregli su sve snage da istraže gdje je završio basnoslovan novac na kriminalne načine izvučen iz državnih poduzeća.

Budući da se vjerovalo kako su neki od aktera, a pogotovo Sanader, novac sakrili u inozemstvu, Nacional je još prije nekoliko mjeseci doznao da su hrvatski istražitelji zatražili pomoć od kolega iz inozemstva – u zemljama njemačkog govornog područja, odnosno u EU i u SAD-u, kamo je Sanader nakon odlaska s premijerske funkcije često putovao. Istražiteljima je posebno zanimljiva bila glasina da je Sanader ove godine u jednom od najelitnijih dijelova New Yorka kupio luksuzni stan. Riječ je o stanu u Zeckendorf tornjevima na One Irving Placeu blizu newyorškog Union Squarea, a o elitnosti lokacije svjedoči i cijena stanova: jedna soba stoji milijun dolara. U blizini te lokacije članovi obitelji Sanader često su bili viđani proteklih mjeseci, što je mnoge navelo na zaključak da je bivši premijer doista ondje kupio nekretninu. Nervoza koja je posljednjih mjeseci zahvatila Sanadera pokazala je da su istražitelji na dobrom tragu i da su prikupili dovoljno dokaza za kvalitetnu optužnicu protiv bivšeg hrvatskog premijera. Toga je bio svjestan i on sam pa je posljednjih mjesec dana proveo šaljući pisma brojnim europskim dužnosnicima i parlamentarcima, koje je izvještavao o tobožnjoj hajci koju protiv njega vodi njegova bivša stranka i državni vrh.

Ta pisma nisu imala prevelikog odjeka, za što postoje samo dvije mogućnosti: ili su u EU svjesni Sanaderovih kriminalnih aktivnosti, ili su im proteklih tjedana hrvatski diplomati diskretno pružili uvid u sve dokaze koje hrvatsko pravosuđe već ima protiv Sanadera. A sad, kad mu je skinut imunitet, i kad mu slijede uhićenje i sudski proces, mnoge pojedinosti o njegovim kriminalnim aktivnostima više neće biti istražna tajna, pa će i hrvatski građani napokon moći doznati sve potankosti o razdoblju u kojem je na čelu hrvatske vlade bio kriminalac i bjegunac od hrvatskoga pravosuđa.

Komentiraj