Pitanje je samo zašto SuperAndrej nije ranije odlučio obuzdati supermarkete i njihove marže ako se moglo? Možda zato da se efekt njegove odlučnosti ne raspline do izbora

U borbu protiv zlih i pohlepnih supermarketa, koji su pod izlikom uvođenja eura, inflacije, poskupljenja energenata, ruske agresije na Ukrajinu, svega i svačega, uoči superturističke sezone nabili superbezobrazne cijene, umiješao se pravednik i borac za malog čovjeka, Veliki vođa Vlade i HDZ-ta SuperAndrej.

Time je samo slijedio primjere drugih europćanskih glavešina koji su u svojim zemljama uglavnom učinili isto, ali su se time manje uspješno hvalili, osim nekih njemu sličnih ili bliskih autokrata. Poput, naprimjer, mađarskog pajde Viktora Orbána, koji je odavno zauzdao cijene, pokorio strane trgovačke lance, pobijedio banke, odbio sankcije Putinu, podigao stotine kilometara bodljikave žice protiv migranata, zabranio uvoz ukrajinskog žita, potaracao civilne udruge i nezavisne medije, a sve zbog velike brige za mađarski suverenitet i interese Mađara kao takvih. Doduše, malo je pretjerao, pa su ga ljubazno zamolili da se sam ispiše iz Europske pučke stranke da ga oni ne bi morali izbaciti. Iako – nije da među njima nema onih kojima se Orbánove metode itekako sviđaju.

Zato nije čudo da među pripadnicima te sretne i probitačne europćanske političke obitelji desnog centra nije samo naš SuperAndrej Plenković, već i srpski vožd, četnik-početnik Aca Vučić-Vučko, a obojica su do savršenstva svladala vještine samopromocije i mazanja očiju nezahvalnom narodu. Problem je samo u tome što se Vučko prvi dosjetio jadu i u tom smislu pokazao nešto veći talent od našeg Plenkija, koji ozbiljno kaska za njim u teleprodaji, odnosno, atraktivnoj televizijskoj prezentaciji novih cijena namirnica koje su, zahvaljujući premudrom državnom intervencionizmu, zamrznute sve do proljeća sljedeće godine. I to za čak 30 proizvoda nužnih za preživljavanje.

Iako vjerojatno nisu nogom kročili u dućan, a kamoli supermarket, otkad su u visokoj politici, a to je ohohoho, netko od njihovih promućurnih PR-ovaca diskretno se raspitao što ljudi najviše kupuju. Jer i SuperAndrej i Vučko, kao i Šaka s Pantovčaka Zoki Milanović, odavno se hrane po restoranima i blaguju na svečanim državnim ručkovima i večerama, što se vidi i na njihovim preuskim sakoima koji pucaju po šavovima, pa je logično da su totalno odlijepili od stvarnosti. Zoki je na tu temu barem bio brutalno iskren.

I premda, da ih ubijete, vjerojatno ni jedan ni drugi nemaju blage veze koliko košta litra mlijeka, suncokretovo ulje, jogurt, kila mrkve ili deset deka podriguše, mora se priznati da se za prezentaciju svojih golemih zasluga u zaštiti najpotrebitijih Vučko puno bolje spremio od SuperAndreja. Zato je njegov nastup, kako na televiziji tako i na društvenim mrežama, bio puno efektniji. Osim što je ko iz puške pred kamerama recitirao nove cijene prehrambenih proizvoda, izveo je i pravi mali gastro show s pola bijelog kruha, pedeset deka pilećeg parizera i majonezom, koje je, kupivši ih više nego povoljno, sa svojim najbližim ministrima uslast proždro pred svekolikom javnošću, što i njima želi.

Naš SuperAndrej nije bio toliko nadahnut i, eto, nije na prigodno sazvanoj konferenciji za novinare krkao sendviče, kuhao punjene paprike ni iskapio jogurt kako bi ilustrirao Vladine antiinflacijske mjere, ali je ipak znao sugestivno nabrojiti što će sve pojeftiniti, dakako, isključivo zbog njegove dobrostivosti i providnosti. Eh, gdje bismo mi bili da nad nama ne bdije HDZ-tov superheroj, koji suvereno kontrolira ne samo državne institucije i takozvane javne medije, već i tržišnu ekonomiju,

Prošloga tjedna svjedočili smo tako još jednom superigrokazu uoči superizborne godine, kojim vladajući, zahvaljujući svojim dokazanim supermoćima, kratkoročno ograničavaju cijene 30 osnovnih namirnica i higijenskih potrepština. Socijalno osjetljiv po celom telu, kakav već jest, SuperAndrej odlučio je zavrnuti ruku predstavnicima 14 trgovačkih lanaca i prisiliti ih da, u ime općeg dobra i društvene solidarnosti, spuste cijene na one iz prosinca prošle godine. Dirljivo do bola! Prvo je na njih pustio svog superuvjerljivog i spektakularno nesposobnog ministra gospodarstva Davora koji nije Damir Filipović, ne bi li i on pobrao nešto medijske slave budući da ga javnost ne shvaća dovoljno ozbiljno. Osobito nakon afere „plin za cent“.

Koristeći svoje nadnaravne sposobnosti pregovaranja, izv. prof. dr. sc. Filipović skoro je sasvim svladao nezajažljive trgovce, a onda je na scenu, u završnom činu, stupio SuperAndrej i zakucao ih do kraja. Što im je radio i čime je prijetio u razgovorima u četiri oka, to samo muhe na zidu znaju, no očito im je dao superponudu koju je nemoguće odbiti. Dakako, do izbora. A nakon toga, ‘ko živ ‘ko mrtav, nek’ cijene divljaju. Glavno je da se u predizbornoj kampanji HDZ ima čime hvaliti. No to nije sve!

SuperAndrej predstavio je i peti, senzacionalni paket Vladinih mjera, vrijedan 464 milijuna naših eura, kojem je cilj olakšati život najugroženijima i, dakako, osigurati njihove glasove. Među njima su i umirovljeničke udruge, kao i razni sindikati, čije je predstavnike okupio dan ranije na Markovu trgu ne bi li demonstrirao svoje duboko razumijevanje nasušnih potreba takozvanih malih ljudi. Za njih će cijene energenata ostati i dalje najzaštićenije u EU-u, za što će Vlada izdvojiti 288 milijuna eura. Nisu zaboravljene ni obitelji koje primaju dječji doplatak, koje će u listopadu dobiti potporu od 50 do nevjerojatnih 300 eura, ovisno o broju djece, dok će penzićima biti udijeljena jednokratna pomoć od 60 do 160 eura, ‘nako, da im se nađe!

Ne treba biti poseban ekonomski genije kako bi se zaključilo da ovim „helikopterskim novcem“, ko što reče SDP-ov Branko Grčić, Vlada tek kratkoročno ublažava posljedice inflacije – druge po visini u EU-u – ali ni na koji način ne suzbija njene uzroke, što rezultira padom kupovne moći građana i sve većim socijalnim raslojavanjem. Što znači da siromašni postaju još siromašniji, a bogati još bogatiji. Kao u „Alanu Fordu“!

Pa kad je već proračun zbog inflacije krcat parama, šteta što se magovi Vladina populizma nisu sjetili nekog trajnijeg rješenja – na primjer, dugoročnog usklađivanja mirovinskih crkavica kako bi u nekom razumnom roku umjesto sadašnjih 37,6 posto dosegle barem 50 posto prosječne plaće, što je minimum s kojim se može preživjeti. Ali to bi zahtijevalo malo ozbiljnije gospodarske reforme, odustajanje od prakse uhljebljivanja po rodijačkoj i stranačkoj liniji, promišljanje razvojne, monetarne i fiskalne politike, poticanje proizvodnje i uređivanje tržišta rada, kojem već sada nedostaje 200 tisuća radnika. No time se ova Vlada, opijena rezultatima turističke sezone i obuzeta predizbornom groznicom, kao i peglanjem imidža zločinačke organizacije ogrezle u korupciju, nema vremena baviti.

Uostalom, zar nije agencija Standard & Poor’s krajem prošlog tjedna potvrdila rejting Hrvatske „BBB+/A-2“ i poboljšala izglede iz stabilnih u pozitivne, procijenivši da će rvacko gospodarstvo ove godine rasti snažnije nego u većini članica eurozone, što je, normalno, poduprto turizmom i potrošnjom. Ne valjda proizvodnjom bilo čega. Naprimjer, hrane? Pa zašto da se onda SuperAndrej zamara bulažnjenjima o socijalnoj državi i pravednijoj raspodjeli proračunskog novca, na čemu jaši jalova lijeva opozicija koja ionako nema pametnijeg posla?

Sretnu vijest o prognozama Standard & Poor’sa u prvim minutama svojih Dnevnika objavile su sve nacionalne televizije, iako za to zabole uvo sve one koji jedva preživljavaju na rubu siromaštva. A takav je, usprkos senzacionalnim rezultatima druge SuperAndrejeve vlade, svaki peti građanin Lijepe im Njihove neovisne i demokratske Rvacke. Pitanje je samo zašto SuperAndrej nije ranije odlučio obuzdati supermarkete i njihove marže ako se moglo? Možda zato da se efekt njegove odlučnosti ne raspline do izbora. Jer ako je pobijedio Fabrisa Peruška, kako ne bi Peđu Grbina? Ili Sandru Benčić? Samo nebo mu je granica!

A nakon što su supermarketi dali časnu riječ i tko zna iz kakve sitnosopstveničke računice pristali sudjelovati u predizbornoj kampanji HDZ-ta, još nije jasno hoće li možda SuperAndrija Mikulić poslati jake snage Državnog inspektorata da kopaju po policama i provjeravaju cijene zaštićenih proizvoda – od brašna, preko svinjetine i cijelog pileta, sve do mliječne čokolade i WC-papira, koji je pojeftinio najviše! Čak 53 posto, molit ću lijepo! Nek’ nacija samo bezbrižno sere, ubuduće će im to zadovoljstvo biti znatno jeftinije! Dakako, zahvaljujući SuperAndreju i njegovim supermoćima!