Dotle smo došli! Da se najveći Europćanin među HDZ-tovcima bez pardona obruši na Ured europskog javnog tužitelja – točnije, na glavnu europsku tužiteljicu Lauru Codruțu Kövesi – i to sve zbog afere Geodetski i čačkanja po Ministarstvu kulture i medija, na čijem je čelu njegova miljenica i pobočnica Nina Obuljen Koržinek. Inače, u opozicijskim redovima poznatija kao „Nagazna Nina“. A koja mu je, izgleda, toliko važna da je spreman zbog nje zaratiti i s Europom, kojoj svim svojim bićem stremi.

Kakav bezobrazluk imputirati bilo kakvu odgovornost ministrici kulture i medija za 19,1 milijun kuna koje je osobnom odlukom i bez javnog natječaja isplatila Geodetskom za 3D snimanje zgrada nakon potresa 2020! Kako je, molit ću lijepo, ona mogla znati da će bivši dekan i njegovi jarani te pare prorajtati na fiktivne poslove s prijateljskim tvrtkama, jahte i privatna putovanja, izgradnju i uređenje vikendica ili naprosto za dizanje keša kad im usfali; ukratko, na ono što se službeno zove kazneno djelo subvencijske prevare i korupcije na štetu financijskih interesa EU-a. A tim famoznim 3D snimkama, koje su se mogle dobiti po triput jeftinijoj cijeni od neovisnih privatnih tvrtki, može se lijepo dupe obrisati.

Zanimljivo kako se plemeniti faraon Andrej nije ni približno toliko uzjogunio kada je, naprimjer, ‘apsilo bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra regionalnog razvoja Tomislava Tolušića zbog muljaže s bespovratnih 2,5 milijuna iz europske vinske omotnice – ili Darka Horvata koji je u aferi „po babi i stričevima“ isto tako dijelio europske pare ko da su mu ćaćine. Pa čak ni zbog miljenice Gabrijele Žalac, optužene u aferi Softver, koju je branio rukama i nogama, i to kad je već bila u bajboku, i tvrdio da je odlično radila svoj posao.

A baš je njezin slučaj dokaz da istrage ne treba prepuštati ni DORH-u ni USKOK-u, koji u njemu nisu vidjeli ništa sporno, već su ga lijepo strpali u ladicu i stavili ad acta. Sjetimo se samo onog znakovitog pogleda kojim je Zlata Hrvoj-Šipek prostrijelila Vanju Marušić kada se doznalo da je OLAF cijelu priču prijavio Uredu europskog javnog tužitelja i kada je morala priznati da se dogodio „propust“. Propust? Da nije tragično, bilo bi smiješno. Koliko se već takvih propusta dogodilo otkad nam je neovisne i demokratske Lijepe im Njihove, gdje su pljačke biblijskih razmjera otišle u zastaru dok HDZ-tovi tajkuni, koji su se čudesno preko noći obogatili pljačkajući društvenu imovinu, šeću kao slobodni ljudi, dapače, figuriraju kao stupovi društva i kese nam se u facu.

No bez obzira na moguće eksplozivne posljedice zbog Nagazne Nine, više puta je uzoriti AP ponovio kako EPPO nije nadležan za istragu na Geodetskom jer su, kako tvrdi, tamo zamračene pare iz nacionalnog, a ne europskog proračuna! A kad je tako, što tamo ima tražiti nekakva Laura Kövesi?! I što nju, uostalom, briga što mi radimo sa svojim parama? Doduše, i europske pare su naše pare jer Republika Hrvatska uplaćuje svoj dio u europski proračun, ali ovo nema veze s tim, uvjeravao nas je vidno rastrojeni premijer, uvjeren da EPPO zapravo otima kruh iz usta USKOK-u i DORH-u, kojima bi trebalo prepustiti taj slučaj. Jer, oprostite, i premijeru je u interesu da se to istraži. Ajde? Pa da se fino kiseli u ladicama sljedećih 30 godina, a onda izio vuk magare. Mir, mir, mir, nitko nije kriv, a najmanje Nina Obuljen Koržinek.

Zanimljivo, koliko god da se pjenio zbog Gabike, Tolušića, Horvata i još ohoho ministara koji su zbog optužbi i sumnji na slična zlodjela otperjali iz njegovih dviju vlada, AP-u nije padalo na pamet zaratiti s europskim pravosuđem. A sada jest. Odjednom se u njemu pobudio žestoki suverenizam, na tragu najzadriglijih kritičara Europske unije i njene birokracije, provođenja Zelenog plana pod svaku cijenu, uvođenja eura, ratifikacije Istanbulske konvencije, ali i prevelike tolerancije prema istospolnim brakovima, migrantima ili rodnoj ideologiji, poput Ladislava Ilčića ili Željka Sačića koji smatraju da Rvackoj sve to skupa ionako nije trebalo. I tako se Plenki, iz tko zna kakvih sitnosopstveničkih razloga, prometnuo u žestokog zaštitnika rvackih nacionalnih interesa u borbi protiv mrskog europćanskog unitarizma.

Otkud to, čude se vjerojatno i vjerni vojnici njegove partije, koji kao papagaji ponavljaju tekst Velikog vođe o nenadležnosti EPPO-a za slučaj Geodetski. Možda zato što je previše toga na kocki? Ili zato što mu odana pobočnica Nina Obuljen Koržinek, jedna od rijetkih koji su preživjeli čistke u dvjema njegovim vladama, ne bi to oprostila? Pa bi možebitno i progovorila o nekim nezgodnim detaljima s kojima i AP ima veze? Ili zato što je prijateljica Ursula odabrana za špicenkandidatkinju europskih pučana za predsjednicu Europske komisije pa misli da je do daljnjega zaštićen ko polarni medvjed, zbog čega mu svinjac kod kuće neće smetati u zauzimanju neke od masno plaćenih briselskih fotelja.

Bilo kako bilo, Plen Ki-mun pokazao je začudnu nervozu i nekontroliranu srdžbu, na koju smo se navikli kada su u pitanju rvacki mediji ili opozicija koji mu iz dana u dan dižu tlak optužbama za korupciju i zarobljavanje pravosuđa, kao i jahanjem po Ivanu Turudiću, višestruko kompromitiranom odabraniku za glavnog državnog odvjetnika. Zbog toga ih je već proglasio Jugoslavenima, putinofilima i mrziteljima Rvacke, kao uostalom i sve građane koji su se okupili na Markovu trgu kako bi njemu i njegovoj kamarili poručili: Dosta je! Na takav vokabular, kojeg se ne bi posramili ni neumrli predsjednik Franjo ni Plenkijev prethodnik Tomislav Karamarko, kada su u pitanju domaće prilike i gaženje demokracije već smo oguglali. Ali ne i kada su EU i njegove institucije u pitanju.

Čega se to premijer boji ili što želi sakriti, logično je pitanje koje se nameće svakome tko ima dvije vijuge između ušiju, kako je to slikovito objasnio njegov ljuti rival Šaka s Pantovčaka. Jer ni zbog čega do sada nije tako ispalio na mozak kao zbog Laure Kövesi i njene suptilne poruke kako se nada da „nijednom javnom dužnosniku u Hrvatskoj, a kamoli premijeru, nije cilj miješati se u istrage EPPO-a općenito, a posebno ne u ovu“. Još je malo zasolila podsjetivši na Plenkijevu svojedobnu bezrezervnu potporu osnivanju Ureda europskog tužitelja u Hrvatskoj 2017. te dodala kako je uvjerena da rvackom premijeru „nije bila namjera podržavati otvaranje paralelnih procesa o istim činjenicama kao onima koje istražuje EPPO, što bi dovelo do sukoba nadležnosti između EPPO-a, DORH-a i USKOK-a i naposljetku bi spriječilo EPPO da dovrši svoju istragu“.

Uf, kakva šamarčina AP-u! Toliko mu je zabridio obraz da je bacio rukavice i počeo se pozivati na nacionalnu nadležnost nad državnim institucijama, kao pravnik i predsjednik Vlade. Ni manje ni više! I što se uopće Bruxelles ima miješati u naše nutarnje stvari! Pa nije on, molit ću lijepo, s ceste došao, već je izabran sa svojom vladom na izborima, i to ne jednom već dvaput, i zato se ne da impresionirati! Mora da je Laura ostala impresionirana takvim brutalnim istupom najdražeg pajde Ursule von der Leyen, koji krupnim koracima grabi prema diktaturi Orbánova ili Vučićeva tipa kakvu očito namjerava nametnuti Rvackoj.

Jer kao što reče logoreični predsjednik Republike, HDZ-tovcima je teže igrati po pravilima nego srce dati! Kad ti se više pravila ne sviđaju, a ti ih mijenjaj. U vlastitom dvorištu, dakako, jer u Bruxellesu to ipak nije moguće, ma koliko licemjeran EU bio i ma koliko marifetluka i kršenja vladavine prava tolerirao svojim članicama. Od Mađarske preko Poljske do Slovačke.

Drugim riječima, ‘ko šiša EU, zna se tko je u Rvackoj gazda! Eh, koliko toga se promijenilo od 2017. kada je novoizabrani premijer Plenković imao potrebu dokazivati se Europi. Pa je odlučio igrati po njenim pravilima. Ali kao što smo više puta konstatirali, on više nije isti čovjek. I tako umjesto da on mijenja HDZ da bi promijenio Rvacku, HDZ je promijenio AP-a, dečka koji je obećavao. Nepovratno.