Oto Reisinger je počeo objavljivati još kao srednjoškolac u tjedniku Šilo. U tom listu objavio je samo nekoliko karikatura 1942./43., no ta suradnja nije bila ozbiljna. Već iduće godine je otišao u partizane, gdje je radio portrete u gvašu. Nakon rata upisao je arhitekturu i surađivao u Studentskom listu i Kerempuhu pa je imao i džeparac. Ilustrirao je knjige, radio reklame i plakate, motao se oko crtanog filma i stripa, studirao, bavio se sportom – skijanjem i tenisom, te je nakon 10-godišnjeg apsolventskog staža diplomirao arhitekturu.

“Od 1946. surađivao sam s Kerempuhom. Jedan od prvih urednika Kerempuha bio je Fadil Hadžić, a u redakciji su surađivali slikar Ivo Režek, zatim još neafirmirani karikaturisti i slikari Mirko Trišler, Vlado Kristl, Alfred Pal i Walter Neugebauer, poslije su došli Borivoj Dovniković, Ico Voljevica i drugi. List je osnovao Veljko Klašterka, strasni ribič i zgodan čovjek. Slikari su mu donosili slike, a on im je pisao honorare. Zidovi redakcije bili su puni slika, ali se redakcija nekoliko puta selila pa su se neke zagubile. Neki od njih, poput Ede Murtića, Zlatka Price i Raula Goldonija, imali su ateljee u Martićevoj ulici, kod današnjeg “Vatikana”, u kojima su se održavali žurovi i pijanke. Ostao mi je u sjećanju i Gustav Krklec, vrlo duhovit čovjek, koji je napisao aforizam: Borio se, borio, u keks pretvorio, heroj naš, Josip Kraš.”

Karikaturist Oto Reisinger umro je 6. travnja 2016. u 89. godini života.