Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko analizirao je nacional.hr rad ruskih diplomata, ruski utjecaj u zemljama Europe, te odnos Moskve prema baltičkim državama Litvi, Latviji i Estoniji. Prenosimo članak Oleksandra Levčenka:

“Ruska veleposlanstva postala su mjesta plasiranja kremaljske propagande i obavljanja špijunske djelatnosti protiv zemalja akreditacije, što stvara direktnu prijetnju državama demokratskog svijeta. Ruska Federacija izvršava odvratne zločine na ukrajinskim teritorijima, pa zato ruski veleposlanici moraju postati persone non grata u europskim glavnim gradovima koji osuđuju moskovsku agresiju protiv Ukrajine. Ministar vanjskih poslova Litve Gabrielius Landsbergis predložio je članicama EU da izbace ruske veleposlanike koji već odavno ne obavljaju diplomatske poslove, a nose sa sobom agresivnu propagandu Kremlja, pokušavajući sakriti zločine Moskve protiv ukrajinskog naroda. Službeni Vilnius izjavio je da nema smisla tolerirati boravak ruskih ambasadora koji, kao produžena ruka Kremlja, siju mržnju prema demokratskim vrijednostima i na političkoj razini štite neisprovociranu vojnu invaziju Ruske Federacije (RF) protiv Ukrajine, najveću poslije Drugoga svjetskog rata. Zato je Litva otkazala prijem ruskom veleposlaniku. Tom činu pridružile su se Latvija i Estonija. Kremlj je zatražio vraćanje kući iz Moskve letonskog i estonskog veleposlanika kao visokih predstavnika zemalja u kojima „vlada antiruska histerija“. Moskva ima u planovima napad na zemlje Baltika, Litvu, Latviju i Estoniju, a njihova borba za nacionalni i teritorijalni opstanak i sveobuhvatna podrška Kijevu smatra se u Kremlju “antiruskom histerijom”. Moskva prljavo igra u Latviji i Estoniji, s namjerom da rusofone građane tih zemalja uvuče u političke igre Kremlja radi propagande ideja ruskog fašizma, rusizma, i pripreme pete kolone za pomoć u eventualnoj ruskoj invaziji na ove zemlje, kako je već bilo 1940. Za Litvu je najveća opasnost probijanja ruskog koridora kroz Suvalke do ruske regije Kalinjingrad, koja se do 1945. zvala Istočna Prusija sa centrom u Koenigsbergu. Tu regiju prigrabio je SSSR poslije Drugog svjetskog rata, ali Moskva je sama odlučila da to postane dio Ruske Federacije, premda su ta područja povijesno naseljavala plemena Prusa, koji su litvanskog porijekla ali su s vremenom germanizirani. Samo usko grlo veže tri spomenute zemlje Baltika kopnom s Poljskom i čitavim NATO i EU. Moskva to dobro zna, i ima u planovima, u slučaju velikog rata, udariti u tom pravcu iz Bjelorusije, da bi odsjekla vojnu pomoć iz Poljske i Njemačke u slučaju široke ruske invazije. Vilnius, Riga i Tallinn dobro razumiju da će, ako padne Ukrajina, ruski medvjed krenuti prije svega protiv njih. Zato iskreno daju najveću moguću potporu Ukrajini, koja iznosi jedan posto bruto nacionalnog proizvoda (BDP).

U proljeće 2022. zemlje članice NATO i EU izbacile su iz svojih glavnih gradova nekoliko stotina ruskih špijuna koji radili su pod pokrićem veleposlanstava Ruske Federacije. Ruski obavještajci drsko su vrbovali utjecajne političare, biznismene, poznate novinare u zemljama boravka da bi stvorili rusku mrežu utjecaja u državi akreditacije. Oni su se čak mogli dočepati samog političkog vrha, i nije čudo kada odjednom poznati visokopozicionirani političari počnu javno “pjevati rusku balalajku”, maskirajući pritom svoje stavove kao nacionalni interes. Najviše je to vidljivo u Mađarskoj, gdje su Rusi u sferu svog utjecaja uvukli politički i gospodarski vrh zemlje. Ostaje ogromni ruski utjecaj u Srbiji i posebno Republici Srpskoj. Postoji i golemi ruski lobi u Bugarskoj, Hrvatskoj i drugim zemljama. Naravno, komunikacija ne ide direktno s najvišim političkim vrhom, da ne bi primijetile specijalne službe sigurnosti NATO bloka. Uspostava takvih kontakta uvijek ide u vrijeme boravka u trećim državama, i to u doba kad se klijent još nije dočepao najvišeg položaja.

Poslije ruskog pokolja u ukrajinskom gradu Buči, Njemačka je izbacila iz zemlje 40 ruskih špijuna, Francuska 35, preko 30 ruskih obavještajca izbacila je Slovenija, iz koje su ruski rezidenti radili prema gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije. 25 ruskih špijuna s diplomatskim putovnicama izbacila je Španjolska. Puno ruskih agenta moralo je napustiti Hrvatsku, Rumunjsku, Dansku, Švedsku. Nizozemci su dugo spremali operaciju uništenja ruske mreže u zemlji. Službeni Haag izbacio je 17 ruskih špijuna koji su se bazirali u veleposlanstvu Ruske Federacije. Njih osmero bili su iz Vanjske obavještajne službe RF, i devetero iz vojno-obavještajne agencije ruskog Glavnog stožera. Ruski obavještajci iz Ljubljane najviše su pomagali svojim kolegama u Hrvatskoj i BiH, a iz Beograda su radili protiv Crne Gore i Sjeverne Makedonije.

Sada su u Sloveniji ulovili još dvojicu ruskih obavještajaca koji su došli u zemlju s izmišljenim biografijama građana Argentine. Oni su bili „spavači“, i tako je pukla još jedna mreža koju je Moskva formirala deset godina. Slovenija je postala mjestom posebnog ruskog špijunskog utjecaja u devedesetim godinama, kada je postalo jasno da će zemlja uskoro dobiti članstvo u NATO i EU. Slovenska služba sigurnosti SOVA objavila je da su slovenski građani začuđeni time koliko stranih agenata, posebno ruskih, nezakonito djeluje u njihovoj zemlji. Početkom 2022. zapadne zemlje ukupno su iz svojih država izbacile 550 ruskih špijuna s diplomatskim i konzularnim pokrićem. Najviše su ih izbacile SAD, Poljska i Bugarska. Diplomat se u međunarodnom pravu smatra službenom osobom Ministarstva vanjskih poslova, koja je opunomoćena izvršavati službene poslove u odnosima sa stranim zemljama i njihovim predstavnicima. Ruski obavještajci pod diplomatskim pokrićem obavljaju špijuniranje političkih, vojnih i gospodarskih poslova zemlje boravka. Najviše su prisutni u konzularnim odjelima i u odjelima atašea za kulturu. Sada je postalo poznato da je čak i moskovski patrijarh Kiril u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, kao agent ‘Mihajlov’, špijunirao za KGB u Ženevi, u svjetskoj crkvenoj organizaciji gdje je predstavljao Rusku pravoslavnu crkvu. Nije čudo da su većina najutjecajnijih u političkom vrhu Ruske Federacije, uključujući predsjednika Vladimira Putina i patrijarha Kirila, profesionalni špijuni. Nepostojanje građanskog društva i dovelo je zemlju u propast ideologije rata, agresije i podvala protiv susjednih zemalja.”