Jedan od najpoznatijih turskih pisaca, scenarist, akademik i dobitnik Nobelove nagrade za književnost Orhan Pamuk, rođen je u Istanbulu 7. lipnja 1952. godine.

Njegov posljednji roman ‘Noći kuge’ priča je o ljubavi i borbi ljudi posvećenih provođenju epidemioloških mjera, s kugom, običajima i tradicijom na otoku, i u konačnici – njihovoj međusobnoj borbi u nastojanju da prežive. Ovaj uzbudljiv politički i ljubavni, ali i historijski roman, u kojem Pamuk na vješt način propituje epidemiju, karantenu,  državu i pojedinca, svojom tematikom dotiče se i našeg doba.

O svemu tome je i sam Orhan Pamuk rekao: “Uvijek mi je bila fascinantna ideja kuge, jedan od mojih likova u romanu “Tiha kuća” istražuje kugu, u “Bijeloj tvrđavi”, čija se radnja odvija u 17. stoljeću u Istanbulu, hara kuga… Tema me je zanimala iz mnogo, mnogo razloga, prvenstveno egzistencijalističkih. Kad svi umiru, zgodno je postaviti pitanja o metafizici, religiji, smrti, njenoj fatalnosti i svemu tome. Kasnije sam odlučio napisati roman o uvođenju karantene, dok sam bio potpuno okupiran pisanjem ovog romana, iznenada je izbila epidemija virusa korona i bio sam uznemiren jer sam pomislio da će svi povjerovati da sam napisao “Noći kuge” zbog pandemije, a ja o njemu mislim gotovo 40 godina. Onda sam napisao dug članak, koji je objavljen u “New York Times” i na još mnogo mjesta i objasnio od kada pišem roman i svoj stav prema kugi i epidemiji.

Mnogi su pisali o epidemiji i kugi, najpoznatiji je Albert Camus i njegova “Kuga”, pročitao sam je sa 19 godina i svidjela mi se, ali je moj pristup pandemiji – za razliku od njegovog – konkretan. On se nije zanimao za detalje uvođenja karantene, za njega je kuga metafora za nacističku okupaciju Francuske i za njega je reakcija na kugu, u stvari reakcija na nacizam – neki su se ljudi ponijeli hrabro, neki sebično, neki su bili prepadnuti, neki su se solidarizirali i priključili pokretu protiv kuge. Ali, za mene, tema je uvođenje karantene, kako vlast koristi silu i vojsku da nametne karantenu i uspješno ograniči slobodno kretanje.”