NIKOLA ARBUTINA: ‘Bude li radioaktivni otpad u Dvoru, ugrožena je cijela regija’

Načelnik općine Dvor Nikola Arbutina govori kakve je posljedice na ovu općinu imao nedavni potres i otkriva zašto se stanovnici tog kraja protive gradnji odlagališta radioaktivnog otpada u Čerkezovcu koji je udaljen tri kilometra od Dvora

Nakon što je u prošlom broju Nacional otvorio temu o mogućem preispitivanju odluke Vlade o lokaciji za odlagalište radioaktivnog otpada iz nuklearne elektrane Krško u Čerkezovcu, općini Dvor na Baniji, regiji koju je pogodio snažan potres s epicentrom nedaleko Petrinje i Gline, razgovarali smo i s načelnikom općine Dvor Nikolom Arbutinom iz Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorada Pupovca. Problem odlagališta radioaktivnog otpada u Čerkezovcu odmah nakon potresa otvorio je gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović iz Reformista Radimira Čačića, koalicijskog partnera u Vladi Andreja Plenkovića. Dumbović se pozvao i na studiju Rudarsko-geološkog-naftnog fakulteta u Zagrebu koja je potvrdila da je taj prostor trusno područje na kojem se nalaze i opasna klizišta. I Arbutina iz SDSS-a, također stranke u koaliciji s HDZ-om, baš kao i Dumbović protivi se odlaganju radioaktivnog otpada iz Krškog u nekadašnju vojarnu Čerkezovac, udaljenu tek nepuna tri kilometra od Dvora.

Nikola Arbutina srednju elektro-tehničku školu završio je u Bosankom Novom, gradu u Bosni i Hercegovini koji je u međuvremenu promijenio ime u današnji naziv Novi Grad. U Kragujevcu je diplomirao na prometnom fakultetu stekavši zvanje prometnog inženjera, a na studij je otišao s 23 godine, ratne 1994. godine. U Dvor se vratio 2001., a 2002. učlanio se u Samostalnu demokratsku srpsku stranku Milorada Pupovca. Poslije krize vlasti u Dvoru 2005. i ponovljenih izbora, bio je najprije zamjenik općinskog načelnika, da bi četiri godine kasnije, 2009. bio izabran za načelnika općine Dvor. U Dvoru, općini s pretežito srpskim stanovništvom, 1991. bilo je 14.555 stanovnika, a nakon popisa iz 2011. njihov se broj sveo na 5742 stanovnika. Drugim riječima, nešto više od trećine žitelja ostalo je živjeti u Dvoru. Te 1991. u Dvoru je bilo 88 posto Srba i 8 posto Hrvata, a danas je, prema popisu iz 2011., 73 posto Srba i 17 posto Hrvata, a u kategoriji „ostalih“ izjasnilo se 10 posto građana.

Za vrijeme Oluje u Dvoru su 8. kolovoza 1995. danski vojnici UNPROFOR-a svjedočili ratnom zločinu u kojem je ubijeno desetoro osoba srpske nacionalnosti s posebnim potrebama, među njima i štićenika petrinjskog doma za umirovljenike. Zna se da su zločin počinili naoružani ljudi u vojnim odorama, ali bez oznaka. Do danas nije pouzdano otkriveno tko je ubio te nesretne ljude koji su u tu školu bili smješteni nakon premještaja iz bolnice za posebne potrebe i doma umirovljenika u Petrinji. Pouzdano se samo zna da su vojnici u odorama bez oznaka ubijali pred očima danske postrojbe UNPROFOR-a koja je bila smještena u sportskoj dvorani škole. Među mogućim počiniteljima spominjali su se arkanovci, pripadnici vojske Republike Srpske, ali i pripadnici HV-a. Do danas nije otkriveno tko je počinio zločin u toj općini u kojoj je otkrivena i masovna grobnica s tijelima 64 stradalnika, pa je tim povodom Srpsko narodno vijeće tamo održalo komemoraciju za ljude stradale u izbjegličkoj koloni 1995.

NACIONAL: Nakon Domovinskog rata malo se ljudi vratilo u Dvor.

Prema podacima UNHCR-a, 1991. samo 420 stanovnika Dvora nije napuštalo svoje domove. Danas imamo 5742 stanovnika, što znači da se vratilo nešto više od trećine. Na neki način svi smo u Dvoru povratnici, a dio ih je dobio stanove preko Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. U jednoj od zgrada u centru stan je dobila i stomatologinja. U Dvoru postoji i ispostava Doma zdravlja Sisak. Imamo dva stomatologa, dva liječnika, hitnu pomoć T2, dakle vozilo i vozača, ali ne i liječnika nego medicinskog tehničara. Uz pomoć donacije koju je dao predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić kada je bio u službenom posjetu Hrvatskoj dobili smo i vozilo hitne pomoći. Od predsjednika Vučića dobili smo 320.000 kuna i općina je osigurala još 200.000 kuna te smo kupili to novo vozilo hitne pomoći.

NACIONAL: I vi ste nedavno osjetili posljedice potresa, iako vas nije snažno pogodio kao Petrinju i Glinu.

Najviše su stradali dimnjaci i krovišta na kućama. Dimnjaci su oštećeni i na zgradama u državnom vlasništvu gdje žive građani koji su stambeno zbrinuti nakon povratka. Građani su isprepadani i istraumatizirani. Pogotovo kada vide slike iz petrinjskog i glinskog kraja. Jako smo blizu, pa je strah sveprisutan.

NACIONAL: Jeste li obišli cijelo vaše područje nakon potresa?

Osobno sam obišao sva 64 naselja, a samo trećina naselja nije imala nikakve posljedice od potresa. Angažirali smo i Gorsku službu spašavanja, dobili smo pomoć od jedne privatne tvrtke koja je stigla sa svojom dizalicom pomoću koje su popravljali dimnjake i krovove na zgradama i kućama. Zahvalan sam i mojim sugrađanima koji su čak u 90 posto slučajeva svoje krovove, za prvu ruku, sami popravili. Napravili su privremenu sanaciju. Nadamo se samo da će potresi što prije prestati i da neće biti većih oštećenja ili urušavanja.

NACIONAL: Koliko je objekata oštećeno?

Osnovao sam 10 timova koji idu od kuće do kuće. Prema trenutnim podacima 600 kućanstava bilo je zahvaćeno potresom. Govorim o kućanstvima, a pojedina od njih imaju i po nekoliko objekata koji su stradali. U registru to vodimo kao oštećenje jednog subjekta.

 

‘Pred svake izbore ovo neugodno i opasno pitanje se nameće i na njemu se skupljaju izborni glasovi i nečiji legitimitet. Meni nije problem otići na Markov trg i reći što mislim, ali mnogima je to problem’

 

NACIONAL: Jeste li dostavili te podatke i stožeru u Petrinji?

Dostavili smo podatke o oštećenju 100 dimnjaka i 500 krovova.

NACIONAL: U vašoj neposrednoj blizini nalazi se i Čerkezovac, nekadašnja vojarna koja je određena za odlagalište nuklearnog otpada iz nuklearne elektrane u Krškom. Koliko je to odlagalište pogodno s obzirom na to da je i općina Dvor na trusnom području?

Smatram da je razorni potres na Baniji čiji je epicentar od nas udaljen samo 40 km dao odgovor: da Čerkezovac, odnosno Trgovska gora koja se također nalazi na istom rasjedu kao i epicentar u Strašniku, nije pogodno za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Taj jasan stav građana općine Dvor i moj osobni stav bio je sve ovo vrijeme. O trenutnoj proceduri znam samo iz dopisa, medija i elektronskog oglasnika javne nabave. Trenutno je u pripremi izrada Studije utjecaja na okoliš, a to je temeljni dokument koji treba odgovoriti na pitanje je li Čerkezovac pogodan za tu namjenu.

NACIONAL: Navodno Čerkezovac nije problematičan samo zbog toga što je na trusnom području podložnom potresima. Vaša susjedna općina Kostajnica ima velikih problema i s klizištima. Postoje li klizišta i u vašoj općini?

Postoji desetak klizišta i kod nas u Dvoru koja su se aktivirala prošle godine. Ovo je trusno i vodonosno područje. Čerkezovac je zatvoreni objekt u koji građani nemaju uvid. Riječ je o 60 hektara zemljišta, od toga su 32 hektara bila u upotrebi kao vojni objekt koji je s tri strane okružen šumom.

NACIONAL: Od kada je Čerkezovac određen kao konačna lokacija za potencijalno odlagalište nuklearnog otpada?

Čerkezovac je određen kao potencijalna lokacija 2018., kada je Vlada Republike Hrvatske donijela Nacionalni program za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Preduvjet je bio donošenje Strategije za zbrinjavanje radioaktivnog otpada koju je donio Sabor 2015. Fond za financiranje i razgradnju nuklearne elektrane Krško je provedbeno tijelo za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, a regulator koji treba voditi brigu je li se postupak vodi sukladno zakonu i europskim direktivama bio je Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost koji je 2019. pripojen Ministarstvu unutarnjih poslova. Za cijeli taj postupak osiguran je i novac.

NACIONAL: U čijoj je blagajni taj novac? Vjerojatno nije u općinskoj blagajni Dvora.

Taj novac se izdvaja iz kilovata električne energije i on se nalazi u državnom fondu.

NACIONAL: Je li bilo ikakvih građevinskih radova u pripremi odlagališta? Napokon, je li počelo odlaganje nuklearnog otpada u Čerkezovcu?

Na to vam pitanje ne mogu odgovoriti. Ne znam. Ali iz dostupnih dokumenata tamo se ništa nije smjelo raditi osim istražnih radova. Moglo se eventualno nešto srušiti, ali nikakvi se novi objekti nisu smjeli graditi.

‘Čerkezovac je određen kao potencijalna lokacija 2018., kada je Vlada Republike Hrvatske donijela Nacionalni program za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Čerkezovac je zatvoreni objekt u koji građani nemaju uvid. Riječ je o 60 hektara zemljišta, od toga su 32 hektara bila u upotrebi kao vojni objekt koji je s tri strane okružen šumom’, ispričao je za Nacional Nikola Arbutina. PHOTO: radioaktivniotpad.com, Nikola Cutuk/PIXSELL

 

NACIONAL: Imate li pristup tom objektu kao načelnik općine na čijoj se teritoriji nalazi Čerkezovac?

Nemam. Kad je Čerkezovac bio vojni objekt, nismo imali pristup koji nam nije bio omogućen ni kad je Čerkezovac bio predan Ministarstvu državne imovine, pa Ministarstvu energetike, a na kraju, 30. ožujka prošle godine i Fondu. Općina Dvor je samo 1. travnja 2020. dobila obavijest da je vojska napustila Čerkezovac i da je sada Fond za financiranje i razgradnju nuklearne elektrane Krško u posjedu tog prostora.

NACIONAL: Jeste li vi tražili pristup kako biste vidjeli što se tamo događa?

Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost je 2015. pozvao općinu Dvor da sudjeluje u odabiru lokacije za odlaganje nuklearnog i radioaktivnog otpada na području naše općine. Tada sam sazvao konferenciju za novinare i o tome izvijestio javnost. Sazvao sam i tematsku, otvorenu sjednicu Općinskog vijeća održanu 22. travnja 2015. i na nju sam pozvao predstavnike Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost da objasne vijećnicima i građanima, ne samo Dvora nego i građanima susjednog Novog Grada u Bosni i Hercegovini, situaciju oko zbrinjavanja nuklearnog otpada. Na sjednici je bila prisutna i tadašnja načelnica Novog Grada Snježana Rajilić. Nakon žučne rasprave donijet je zaključak da općina Dvor odbija sudjelovanje u procesu odabira mikrolokacije za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, a da ćemo svoju konačnu odluku donijeti na zborovima građana općine Dvor.

NACIONAL: I kakva je bila vaša konačna odluka?

U roku od dva tjedna sazvali smo svih devet mjesnih odbora općine Dvor koji su potvrdili odluku da ne sudjelujemo u procesu zbrinjavanja radioaktivnog otpada. Imam jednoglasnu odluku Općinskog vijeća potvrđenu na zboru građana. Dok je ta odluka na snazi ona me obvezuje, pa je kao izabrani načelnik općine Dvor moram poštovati. Drugim riječima, ne mogu ni na koji način sudjelovati u procesu odlučivanja o zbrinjavanju otpada.

NACIONAL: Ne možete sudjelovati u procesu donošenja odluke o zbrinjavanju nuklearnog otpada, ali gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović otvoreno se protivi zbrinjavanju otpada u vašem Čerkezovcu. Platio je čak i studiju Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu prema kojoj područje Banije nije pogodno za zbrinjavanje nuklearnog otpada. Što vi kažete? Prihvaćate li ili ne da se nuklearni otpad zbrinjava u Čerkezovcu?

Kao što sam već prethodno odgovorio, moj osobni stav i stav mojih građana je jasno ne odlagalištu radioaktivnog otpada na našem području. Znam da ta studija postoji, ali je meni nitko nije dao na uvid. Tema zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz nuklearne elektrane Krško stara je više od tri desetljeća. U prosincu 1974. bio je postavljen kamen temeljac za NE Krško, a dozvolu za rad dobila je u siječnju 1984. Tada se još trebalo predvidjeti što će biti s nuklearnim otpadom. Ta odluka je 1986. prebačena sa saveznog nivoa na nivo republika u čijem se zajedničkom vlasništvu nalazila NE Krško: Sloveniji i Hrvatskoj.

NACIONAL: Koje su sve lokacije bile nominirane za zbrinjavanje tog radioaktivnog otpada?

U konkurenciji je bilo najprije 13 lokacija, da bi ta brojka devedesetih godina pala na četiri lokacije. Hrvatski sabor je 1998. usvojio Strategiju prostornog uređenja Republike Hrvatske u kojoj se pored Trgovske gore nalazila još i Moslavačka gora. Donošenjem Prostornog plana Republike Hrvatske 1999. otpala je i Moslavačka gora i ostala je jedino Trgovska gora s tadašnjom mikrolokacijom u rudnicima Majdan. Sve je to bila isključivo volja saborskih zastupnika.

NACIONAL: Nisu li za tu odluku glasali i zastupnici vaše stranke, SDSS-a?

Te 1999. zastupnici SDSS-a nisu bili u Saboru.

NACIONAL: Je li u Čerkezovcu postoje podzemni tuneli i prostorije u koje bi se mogao odlagati taj nuklearni otpad?

Znam da postoje hangari, ali nisam ulazio u njih, pa ne znam kakva je situacija. Poznato je da nijedna vojska ne dozvoljava ulazak u njihove tajne hodnike. Godinama su svi bježali od tog problema.

NACIONAL: Niste li i vi bježali? S bosanske strane granice bilo je prosvjeda zbog tog odlagališta nuklearnog otpada, ali u Dvoru baš i ne.

Bilo je prosvjeda i s naše strane, ali ja u njima nisam sudjelovao. Zašto? Samo iz jednog razloga. To su bili politički prosvjedi kojima se pokušavao bildati politički rejting. Nekima je Čerkezovac bio i ostao samo sredstvo za ostvarivanje političkih poena.

NACIONAL: Je li to bio cilj i Darinku Dumboviću, gradonačelnika Petrinje iz Narodne stranke Reformista Radimira Čačića?

Ne želim govoriti o nikome posebno.

NACIONAL: No nakon potresa postoji li razlog da se svi koji su upozoravali da je Trgovska gora neprihvatljiva za odlaganje nuklearnog otpada zbog trusnog područja i klizišta okupe i zbog prijetnje stanovništvu šire regije?

Ekološka očuvanost čiste banijske prirode uvijek nam je trebala i treba biti prioritet, bez obzira na političke i nacionalne podjele. Nažalost, razorni potres nam je možda poslao upozorenje da se svi osvijestimo i zajedno sjednemo za stol i suprotstavimo ovoj gradnji na našem trusnom i vodonosnom području gdje jednom takvom objektu nije mjesto. Jer i sam Čerkezovac kad je građen – građen je samo kao vojni objekt, jedan od stotinu u bivšoj Jugoslaviji, a ne kao objekt gdje će se deponirati radioaktivni otpad. Ako se radioaktivni otpad bude zbrinjavao u općini Dvor, neće biti ugrožena samo naša općina, nego i cijela regija. Takav je stav i građana susjedne BiH.

NACIONAL: Ali Dvor je u Hrvatskoj, a ne u Bosni i Hercegovini.

Da, ali sama lokacija je dva kilometra od Novog Grada, najbliže naseljenog grada. Istina je, a to je vidljivo i lako provjerljivo, da svi koji godinama govore da su spasioci Dvora nijednom nisu o ovom problemu govorili za saborskom govornicom. Nažalost, nijedan saborski zastupnik iz šeste izborne jedinice, a to je naša izborna jedinica, u Saboru nije branio lokaciju Trgovske gore, kao što je prvobitno branjena lokacija Moslavačke gore.

NACIONAL: Zašto to pitanje ne otvaraju zastupnici vaše stranke iz SDSS-a? Vaša je stranka i u vladajućoj koaliciji.

Problem odlaganja radioaktivnog otpada je državni problem koji je država vješto prebacila u dvorište općine Dvor. Moguće zbrinjavanje radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori je problem ove regije, Banije, odnosno Sisačko-moslavačke županije, šeste izborne jedinice, a ne problem nacionalnih manjina. Nažalost, pred svake izbore, ovo neugodno i opasno pitanje se nameće i na njemu se skupljaju izborni glasovi i nečiji legitimitet. Meni nije problem otići na Markov trg i reći što mislim, ali mnogima je to problem. U Dvoru od nikoga nećete čuti da Čerkezovac treba biti odlagalište nuklearnog otpada, ali čut ćete da je netko nečija produžena ruka. Kao načelnik Dvora, prošle godine javno sam pozvao sve izabrane predstavnike kojima je u interesu spriječiti ovaj politički projekt smještanja odlagališta radioaktivnog otpada u Čerkezovac da se okupimo i zajedničkim snagama suprotstavimo ovom nametnutom teroru.

‘U potresu su najviše su stradali dimnjaci i krovišta na kućama. Dimnjaci su oštećeni i na zgradama u državnom vlasništvu gdje žive građani koji su stambeno zbrinuti nakon povratka’, kaže Nikola Arbutina. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

NACIONAL: U Dvoru, općini sa srpskom većinom, 1995. dogodio se ratni zločin u kojem su ubijeni civili kod osnovne škole u Dvoru. Što vi znate o tom zločinu?

Za vrijeme Oluje studirao sam u Kragujevcu. O ratnom zločinu u školi znam samo iz priča. Nemoguće je da se ne zna tko je taj ratni zločin počinio jer su samo desetak metara dalje od ubijenih invalida i civila bili smješteni pripadnici danskog bataljuna UN-a.

NACIONAL: Kao načelnik općine prošle ste godine bili i domaćin obilježavanja stradanja Srba u Oluji 1995. Na vašem je groblju i masovna grobnica s posmrtnim ostacima 64 stradalnika iz izbjegličke kolone koja je za vrijeme Oluje napuštala Hrvatsku.

Organizator komemoracije srpskim žrtvama iz Oluje bilo je Srpsko narodno vijeće. Ta komemoracija drugi je put održana u Dvoru, a prva je bila 2010.. Našu lokalnu zajednicu u Dvoru čine i Srbi i Hrvati i mi svake godine, za Međunarodni dan mira kada je i Dan općine Dvor, zajedno odajemo spomen za sve naše stradale bez obzira na nacionalnost, kako u posljednjem ratu, tako i za stradale u NOB-u.

NACIONAL: Nakon potresa u Baniji zamjenica gradonačelnika Gline Branka Bakšić Mitić iz srpskog korpusa bila je aktivnija od gradonačelnika iz HDZ-a Stjepana Kostanjevića i zasjenila ga. Jeste li se i vi čuli s njom?

Nisam se čuo sa zamjenicom gradonačelnika Bakšić. Situacija na terenu je veoma kaotična, a područje grada Gline i područje općine Dvor je ogromno, svaka ta jedinica lokalne samouprave obuhvaća preko 500 kvadratnih kilometara. Stalno nam stižu pozivi naših građana koji su oštećeni, neupućeni, traže pomoć, pitaju o proceduri. Tu su i pozivi raznih udruga i građana iz cijele Hrvatske koji nude pomoć, ali i naših građana koji ne žive ovdje i zovu i pitaju za stanje svojih kuća nakon potresa. Velike su nedaće, velik broj stradalih, i svatko od nas na svom području ima pune ruke posla oko brige za stradale. Ali svakako se solidariziram s mojim kolegama iz Petrinje i Gline na čijem je teritoriju potres učinio mnogo veću štetu nego na području Dvora.

 

‘U prosvjedima nisam sudjelovao. Zašto? Iz jednog razloga. To su bili politički prosvjedi kojima se bildao politički rejting. Nekima je Čerkezovac bio i ostao samo sredstvo za ostvarivanje političkih poena’

 

NACIONAL: Kako ocjenjuje djelovanje Branke Bakšić Mitić nakon potresa na pokupskom području?

Svatko od nas tko je na funkciji, profesionalno i ljudski dužan je da da sve od sebe za pomoć svojim građanima. Svaki čin, briga, pružena ruka i konkretna pomoć, vrijedni su poštovanja i pohvale. Pritom moramo reći da je Branka Bakšić zamjenica gradonačelnika iz srpskih redova. Za tu funkciju koja se temelji na Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i Zakonu o izboru načelnika, gradonačelnika i župana, po nepisanom pravilu u praksi glasa mali broj pripadnika nacionalne manjine koji na taj izbor imaju pravo. Primjera radi, od 16.000 Srba u Sisačko-moslavačkoj županiji na prošlim je izborima za kandidate za zamjenika župana iz srpskih redova glasalo samo 2500 birača.

NACIONAL: Je li ona u svom djelovanju nakon potresa zastupala i interese građana koji su je izabrali?

Razornim potresom na Baniji stradali su svi građani bez obzira na nacionalnost. Banija je zajednica mješovitih lokalnih jedinica, mješovitih sela, brakova, kuća gdje zajedno žive i Hrvati i Srbi… To je dobro i tako treba biti. To je Banija. U ovom strašnom ljudskom stradanju, svaki potez, svaka pomoć ne smije biti predodređena niti orijentirana po nacionalnom ili bilo kojem drugom ključu. Sad smo prije svega i iznad svega ljudi. Stradali su svi i svima se mora pomoći. Nažalost, funkcije predstavnika nacionalnih manjina u izvršnoj vlasti, zamjenici župana, gradonačelnika i načelnika imaju skučene ovlasti i uglavnom ovise o svojoj osobnoj sposobnosti i snazi ili nekom prešutnom dogovoru sa županom ili gradonačelnikom. Sve se to manifestira na loš položaj srpske zajednice, pogotovo u ruralnim krajevima gdje je našim sugrađanima teško dostupna zdravstvena usluga, još uvijek nemaju osnovnu komunalnu infrastrukturu, javnu rasvjetu, nažalost, neka kućanstva još nemaju ni električne struje, sela su bez vodovoda. Ti problemi realno postoje već 25 godina. Znala je to cijelo vrijeme i Hrvatska. Ta sustavna zaboravljenost i zapuštenost aktualizirana je na najgori mogući način – ovim razornim potresom. Mi još nismo u stanju dogovoriti se i postaviti dvojezične table, latinične i ćirilične, u mjestima u kojima srpska zajednica na to ima pravo. Kad nema volje da se postavi jedna tabla, otkud onda volja da se tome selu izgradi vodovod. Možda to nekome ništa ne znači, ali u općini Dvor takvi dvojezični natpisi na javnim objektima postoje. Za komunalnu infrastrukturu se borimo iz godine u godinu.

NACIONAL: Koliko su dvojezični natpisi na javnim objektima važni?

Dvojezični natpisi nisu ništa novo. To pravo konzumiraju godinama Talijani, Česi i Mađari u Hrvatskoj i to nije nikakav problem. Za ta prava trebamo se boriti svi zajedno uključujući i predstavnike Srba na lokalnom i regionalnom nivou. Međutim, o tome se ne govori, ali i često smo nemoćni jer sustav ne funkcionira.

NACIONAL: Je li sustav nakon potresa funkcionirao, je li država odgovarajuće reagirala ?

Bolje je da se zapitamo je li država na vrijeme reagirala. Državni aparat je isuviše trom.

NACIONAL: Zašto je država troma? Zar nije njena uloga promptno reagirati na potrebe građana?

Naš državni sustav je i u normalnoj situaciji prekompliciran i neefikasan, a kamoli u izvanrednim situacijama prirodnih nepogoda ili kao sad prirodne katastrofe, kada se odluke moraju donositi odmah. Tada se državni apart ogoli i pokaže sve svoje slabosti na štetu građana kojima taj državni aparat treba služiti. Životi i problemi građana često ne mogu čekati prekomplicirane zakonske procedure, složene tokove javnih nabava, nepripremljenosti, a često i nerazumijevanje činovnika za egzistencije ljudi.

 

Komentiraj