Posljednjih godina snima se sve više serija i filmova, ali sve se češće može čuti i vidjeti hrvatske glumce koji dobivaju uloge ne samo u hrvatskim projektima nego u inozemnim serijama i filmovima te ostvaruju impresivne uspjehe. Samo u ovom trenutku završeno je ili se snima nekoliko inozemnih projekata u kojima su značajne uloge ostvarili hrvatski glumci. Rade Šerbedžija – koji je odglumio brojne uloge u filmovima i vrlo popularnim serijama ‘’24’’, ‘’CSI Miami’’ ili ‘’Downton Abbey’’ – u Londonu snima seriju ‘’Slow Horses’’. Glavnu ulogu igra oskarovac Gary Oldman, a Šerbedžija ima vrlo veliku rolu, nastupa u četiri epizode, uvijek s Oldmanom. U seriji igraju i druge velike glumačke zvijezde, također oskarovci Kristin Scott Thomas, Olivia Cooke i Jonathan Pryce.

Prva sezona kriminalističke serije “Before We Die” je upravo započela s emitiranjem na britanskoj televizijskoj mreži Channel 4. U toj seriji šibenski glumac Toni Gojanović igra kriminalca hrvatskog podrijetla, no obrazovanog čovjeka koji govori engleski jezik. Glumica Tihana Lazović nastavlja s izvrsnom inozemnom karijerom pa je na nedavno održanoj Mostri predstavila svoj posljednji film ‘’Paunov raj’’ (Il paradiso del pavone) redateljice Laure Bispuri koja je u toj ulozi – inače na talijanskom jeziku – vidjela baš Tihanu te je zvala nakon što ju je vidjela na velikom ekranu.

Nekoliko epizoda pete sezone Netflixove serije ‘’La Casa de Papel’’, jednog od najuspješnijih projekata ikad, upravo se prikazalo, a hrvatski glumac Luka Peroš od treće sezone u seriji igra Marseillea. Početkom rujna završilo je snimanje filma ‘’Turist’’, u slovensko-hrvatsko-češkoj produkciji koji se pet dana snimao u mjestu Miškovići, na otoku Pagu. U filmu igra Leon Lučev koji isto tako ima veliko iskustvo u inozemnim projektima.

Glumica Lana Barić, inače prvakinja Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, odigrala je glavnu ulogu u mađarskom filmu ‘Eden’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nacional je istražio koji su razlozi za velik interes inozemnih produkcijskih kuća za hrvatskim glumcima koji ostvaruju sve veći uspjeh vani.

Ankica Jurić Tilić iz uspješne hrvatske producentske kuće Kinorama kaže da je za glumce 0veliki uspjeh kada uspiju prijeći granice jer je ipak jedan od njihovih osnovnih alata za rad jezik, tako da nije ni malo lako imati međunarodnu karijeru:

„Osim onog neophodnog – talenta i upornog rada – glumci obično moraju za ulaz na međunarodnu scenu imati ili neki zapažen domaći film, ili vještog agenta ili puno sreće. Drago mi je da se u posljednje vrijeme to događa češće nego ranije i nadam se da će se taj trend nastaviti. Postoje obično dva puta za angažiranje glumaca, jedan je da redatelj baš želi točno određenog glumca iz Hrvatske za neku ulogu, u kojem slučaju onda upravo zbog toga traži hrvatskog koproducenta jer je to prirodan put, a drugi je da sklapamo partnerstva iz raznih drugih razloga pa onda u cast uključujemo i naše glumce, jednom kad je suradnja već ugovorena. Postoje i jedni i drugi slučajevi, da redatelji upravo zato što žele glumca iz druge zemlje potaknu producenta da traži partnera u toj istoj zemlji. Isto tako, ima i slučajeva kao što je na primjer najnoviji talijanski film ‘Paunov raj’ redateljice Laure Bispure u kojem je glumila Tihana Lazović. Taj film nije nastao kao koprodukcijska suradnja Italije i Hrvatske, nego je redateljica željela raditi upravo s njom, ali financiranje filma je bilo osigurano i bez Hrvatske, pa nije bilo potrebno uključivati hrvatskog koproducenta.“

Ankica Jurić Tilić željela bi da je inozemnih projekata za hrvatske glumce još i više jer ih smatra vrlo kvalitetnima. Kaže da hrvatski glumci zaista imaju što dati, ne samo ovi koji dosta rade u inozemstvu nego i mnogi drugi koji još nisu dobili šansu:

„Drago mi je da su na primjer Marija Škaričić, Lana Barić, Leon Lučev i Goran Bogdan nosili čak glavne uloge u stranim filmovima, to je zaista veliki uspjeh. Sigurna sam da sam nekoga izostavila i unaprijed se ispričavam. Svakako moraju biti spremni na sve teškoće glume na stranom jeziku uz sve ostale vještine koje kao glumci imaju. Najčešće se, kad je uloga u inozemnim projektima u pitanju, organiziraju castinzi i to obično rade casting-agencije ili casting-menadžeri, a na nekoj manjoj skali to mogu odraditi i produkcijske kuće, ovisno o zahtjevnost projekta.“

Ankica Jurić Tilić kaže da Kinorama ima nekoliko uspješnih projekata. Pripremaju se hrvatske premijere igranog filma ‘’Zbornica’’ redateljice Sonje Tarokić i televizijske serije ‘’Područje bez signala’’ Dalibora Matanića, a u post-produkciji su još dva debitantska filma, ‘’Tragovi’’ redateljice Dubravke Turić i povijesni film Simona Bogojevića Naratha ‘’Illyricvm’’. No Kinorama u pripremi ima mnogo projekata – film redatelja Vuka Ršumovića s kojim su već radili na njegovu prvom filmu ‘’Ničije dijete’’, zatim film redatelja Ivana Marinovića u kojem će glavnu žensku ulogu igrati Tihana Lazović i još neke naslove za koje je prerano govoriti o castingu.

Glumac Frano Mašković, inače član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, ove godine snimio je film ‘Mayday’, u kojem uz njega igra Juliette Lewis. Snimio je film ‘About the Beginning’ čija se premijera očekuje vrlo skoro (na slici s redateljem Amuliom Joseom Espinosom). FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL, privatna arhiva

Chris Marcich, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra, kaže da ta ustanova podupire proizvodnju domaćih dugometražnih i kratkometražnih igranih filmova, dokumentarnih, animiranih i eksperimentalnih filmova, filmskih koprodukcija s manjinskim hrvatskim udjelom, kao i razvoj scenarija i razvoj projekata serijskih televizijskih djela te razvoja projekata i proizvodnje videoigara. Producenti prijavljuju projekte na javni poziv, a umjetnički savjetnici razmatraju i vrednuju prijavljene projekte:

„HAVC podupire i izvoz filmskih usluga kroz Program poticaja, poznatiji kao Filming in Croatia. Tu je riječ o automatskoj potpori za koju zahtjeve također predaju producenti. HAVC nema utjecaj na odabir glumaca i članova ekipa, već primjerice kod međunarodnih koprodukcija ili u Programu poticaja vrednuje zastupljenost hrvatske strane u umjetničkom i tehničkom osoblju te smo, naravno, iznimno ponosni na sve uspjehe hrvatskih glumaca i filmskih djelatnika te na projekte na kojima su radili. Ove su godine dugometražni igrani filmovi sufinancirani od HAVC-a ostvarili zapažene rezultate na međunarodnim festivalima.“

I zaista, mnogo je izvrsnih projekata koji su obilježili ovu godinu, a hrvatska su produkcija ili koprodukcija. Zlatni medvjed 71. Berlinalea pripao je hrvatskoj manjinskoj koprodukciji ‘’Baksuzno bubanje ili bezumni pornić’’, u produkciji Kinorame. Film ‘’Murina’’ Antonete Alamat Kusijanović u produkciji Antitalenta osvojio je nagradu za najbolji debitantski film u Cannesu, a prikazao se i na festivalu u Torontu. ‘’Zbornica’’ Sonje Tarokić u produkciji Kinorame osvojila je posebna priznanja na festivalu u Karlovym Varyma, ‘’Plavi cvijet’’ Zrinka Ogreste u produkciji Interfilma, laureat Pulskog filmskog festivala, prikazan je na festivalima u Moskvi i Münchenu, a i u ostalim filmskim kategorijama hrvatski filmovi ostvaruju značajne rezultate. Televizijska serija ‘’Područje bez signala’’ u produkciji Kinorame osvojila je Grand Prix na festivalu Series Mania, a nizozemska serija ‘’Nasljednici noći’’, koja je dijelom snimana u Hrvatskoj (Nukleus film) nominirana je za nagradu Emmy Kids.

Kako kaže Chris Marcich, povratne reakcije produkcija koje su snimale u Hrvatskoj iznimno su pozitivne uz brojne pohvale profesionalnosti hrvatskih ekipa:

„Setovi u Hrvatskoj ove su godine stvarno oživjeli. Snima se puno, u svim dijelovima Hrvatske, uz pridržavanje covid-mjera. Od proljeća je pokrenuta proizvodnja domaćih filmova, a i snimanja stranih produkcija vratila su se na razinu prije pandemije. Očekujemo da će se do kraja godine u sklopu Programa poticaja snimiti oko 20 projekata, čija najavljena potrošnja u Hrvatskoj premašuje 320 milijuna kuna.“

Chris Marcich, ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra, kaže da su ove godine dugometražni igrani filmovi sufinancirani od HAVC-a ostvarili zapažene rezultate na međunarodnim festivalima. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

Spomenuta glumica Lana Barić, inače prvakinja Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, jedna je od onih s iskustvom snimanja u inozemnim produkcijama. Odigrala je glavnu ulogu u mađarskom film ‘’Eden’’:

„Redateljica Ágnes Kocsis gledala je jedan drugi film koji sam radila pa me pozvala na audiciju. Bila sam tamo dva dana, radile smo po šest sati i više, i dobila sam ulogu. Snimila sam još i poljski film ‘Rosa’ i srpsku seriju ‘Besa’, sad sam se vratila sa snimanja u Estoniji.“

Lana Barić pojasnila je kako hrvatski glumci dođu do projekata u inozemstvu. Uglavnom je to, kaže, na poziv:

„Nažalost, nemamo sustav agenture u Hrvatskoj, tako da je to uglavnom na poziv redatelja, redateljice, producenata, casting-agenata. Pomoglo bi da imamo agente. Kad govorimo o nekim posebnim vještinama koje bi glumac trebao imati, to ovisi o projektu, ali svakako pomaže znanje stranih jezika. Za ostalo zaista ovisi o kakvom se filmu ili seriji radi. Uglavnom se vani radi o projektima s većim budžetima, a pare uvijek rade veliku razliku, to je jasno.“

I glumac Frano Mašković, inače član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, iza sebe ima nekoliko inozemnih projekata. Ove godine snimio je film ‘’Mayday’’, u kojem uz njega igra, primjerice, Juliette Lewis:

„Film ‘Mayday’ snimao sam s redateljicom Karen Cinorre, direktor fotografije bio je Sam Levy, ulogu sam dobio preko audicije, snimao se u Hrvatskoj pa su željeli isprobati neke hrvatske glumce za neke veće uloge u tom filmu. Nazvali su me iz producentske kuće Antitalent i prošao sam audiciju. Film je sniman prošle godine u Istri, na predivnim lokacijama, a premijeru je imao na festivalu Sundance ove godine. Nažalost, radi covid-situacije festival je bio online, pa nisam mogao fizički prisustvovati.“

U završnoj je fazi i film ‘’About the Beginning’’, u kojem Mašković igra glavnu ulogu. To je projekt mladog redatelja i direktora fotografije Amulia Josea Espinose:

„To je jedna čudna priča, jedan film na rubu eksperimenta. Espinosa i ja smo se slučajno upoznali u Dubrovniku, kad je on snimao jedna svoj projekt, a ja sam igrao predstavu na tvrđavi Bokar. Pogledao je predstavu i sjeli smo kasnije na piće i porazgovarali. Rekao mi je da će mi poslati neke sinopsise u vezi projekta kojeg radi. Poslao mi je sinopsis filma i ideja o njegovu prvom cjelovečernjem, eksperimentalnom, filmu mi se svidjela. Snimali smo u Ljubljani u listopadu prošle godine, a premijera se očekuje vrlo skoro. Baš s mojim kazalištem ZKM-om idem u Vilnius, igramo predstavu ‘Eichmann u Jeruzalemu’ redatelja Jerneja Lorencija, a cijela filmska ekipa iz Finske će doletjeti i pogledati predstavu, a ondje ćemo onda ‘odraditi’ testnu projekciju filma. Silno se veselim tome.“

Ankica Jurić Tilić iz producentske kuće Kinorama (lijevo) s glumicom Tihanom Lazović na premijeri filma Dalibora Matanića ‘Zora’ na filmskom festivalu FEST u Beogradu. FOTO: VLADIMIR ZIVOJINOVIC/PIXSELL

I Mašković je pojasnio kako hrvatski glumac dođe do projekata u inozemstvu. Proces dobivanja uloge u bilo kojem inozemnom filmu, ističe, jednak je kao i u hrvatskom filmu:

„Ili te nazove redatelj izravno, ili te želi ‘isprobati’ na audiciji. Ponekad to ide preko agenata koji te vide u nekoj ulozi i žele te u projektu. Nema tu prevelike filozofije, ili se odradi audicija ili vas zove režiser s kojim ste možda već radili neki projekt i on ili ona smatraju da bi baš ti mogao neku ulogu odlično odraditi. Meni se, primjerice, dogodilo da sam ulogu u filmu ‘This Land’ redatelja Michaela Aloyana dobio preko svoje kolegice Leone Paraminski, koja isto igra u filmu. Bili smo, naime, u Hollywoodu promovirati film ‘Osmi povjerenik’, koji je bio hrvatski kandidat za Oscara. Ona je došla pogledati film i rekla mi da me preporučila jednom mladom režiseru koji je perspektivan i ima dobar scenarij. Trebao mu je netko s ovih prostora. Upoznao sam se s čovjekom, pročitao scenarij i već idući dan smo bili u studiju nasnimiti neke scene i dobio sam tu ulogu. Film sam snimao u ožujku 2019. u Los Angelesu.“

Budući da je sve više hrvatskih glumaca u inozemnim produkcijama, Mašković je pokušao naći objašnjenje. Kaže da nikoga neće začuditi ako kaže da su hrvatski glumci fantastični i da zbog toga dobivaju sve više uloga u inozemnim filmovima i serijama i koprodukcijama:

„Veliki plus je i snimanje određenih projekata u Hrvatskoj, na čemu sam zahvalan jer možemo doći u kontakt s filmašima i odigrati, veće ili manje, uloge. Mislim da je kvaliteta hrvatskih glumaca glavni razlog zbog kojeg sve više radimo vani. Nemojmo zaboraviti, vani a

ko si filmski i televizijski glumac ti si samo to. Kod nas, pak, glumci rade i kazališne predstave, i filmove, i serije, radio drame, sinkronizacije, moramo jako puno raditi i sa strane jer samo od kazališta ili samo od filma se teško može živjeti. U moru svega što moramo odraditi kroz dan i pripremi koju odrađujemo za film presudna je kvaliteta hrvatskih glumaca i koprodukcije. Najvažnija stvar je znanje jezika, 99 posto filmova koje sam snimao u inozemstvu snimao sam na engleskom jeziku. Jezik je prepreka. Divim se mojim kolegama koji govore i talijanski, španjolski – evo Tihana Lazović je snimila film na talijanskom jeziku. To je jedina barijera koju se mora premostiti da bi se dobila uloga. Ali vjerojatno se traže neke druge vještine, to ovisi o projektu. Ali nadam se da nam neće nuditi samo uloge Balkanaca ili Rusa, ili migranata, već punokrvne dobre uloge. Jako puno se snima, samo neka se tako nastavi.“

Mašković je objasnio i razliku kad se snima u hrvatskoj produkciji i kad se snima s inozemnim producentima. Neke velike razlike nema, to je uvijek apsolutno isti proces na setu, kao i priprema i snimanja. Međutim, velika je razlika u novcu, to je glavna razlika:

„Ne bih rekao da je u kvalitativnom smislu razlika jer imamo zaista fantastičnih filmaša, ljudi ispred i iza kamere, što se vidi po filmovima kakve snimamo. Ali u pedeset posto slučajeva u Hrvatskoj se snima zbog entuzijazma ili ‘na mišiće’, dok se vani zna i tvoja kategorija uloge i kategorija na setu i po tome se određuje tvoj honorar. Naravno da je divno biti pošteno i adekvatno vrednovan za posao koji radiš i da od toga možeš živjeti. Ali jedan od razloga zbog kojih radim te projekte u inozemstvu nije uvijek novac. Bitnije mi je s kim radim i što radim, kakav je scenarij, tko su mi kolege i tko će režirati. Naravno da je bitan i honorar, ali te inozemne projekte pokušavam birati prema svom instinktu.“