‘Nije lako konstantno pogađati želje i očekivanja naše publike’

Premijerom ‘Antigone’ započinje nova sezona HNK u Zagrebu

Nakon Međunarodnog festivala Sanktpeterburške kazališne sezone, a uoči nove sezone koja započinje premijerom „Antigone“ Slavoja Žižeka, Dubravka Vrgoč, intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, dala je intervju Nacionalu. Istaknula je da je Festival sanktpeterburške sezone koncipiran po principu „najbolje od najboljeg“ te predstavlja najuspješnije i najatraktivnije izvedbe s pozornica toga grada. Četiri predstave, sudeći po senzibilitetu, estetici koju zagovaraju i teatarskom govoru koji koriste, prilično različite, ponudile su našim gledateljima uvid u suvremeni ruski kazališni trenutak.

NACIONAL: Jesu li ruska kazališta, gledano iz europske perspektive, nešto sasvim drugačije? Nekako mi se čini da ona naginju prema realizmu, što se može od njih naučiti?

Složila bih se da je drugačije. Ono je u nekim svojim dominantnim primjerima doista realistično, čak i verističko, no meni osobno ono se u najboljim primjerima poigrava s onim magičnim realizmom koji zapadnoeuropski teatar čak ako i želi, ne uspijeva predstaviti. To su te čudesne slike pomaknutih perspektiva, neočekivani prijelazi, istaknuta teatralizacija i gluma čija energija ponekad prelazi i granice mogućeg. Takve slike mogli ste vidjeti tijekom ovog festivala u predstavi „Taras“, sjajnog Sergeja Potapova. Po Gogoljevu romanu „Taras Buljba“ koji, barem u moje školsko vrijeme, nije bio baš omiljeni lektirni naslov, Potapov je oslikao na pozornici cijeli jedan čudesni svijet magičnih kazališnih prizora u kojima se, snagom glumačke interpretacije, pred gledateljima i ono što je nemoguće predstavlja mogućim. Snažne scenske slike u svojoj ekspresivnoj poetičnosti nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Od takvog se teatra danas u Europi mnogo može naučiti.

NACIONAL: Suradnja Hrvatskog narodnog kazališta s ruskim teatrima, posebno onima iz Sankt Peterburga, već je postala tradicionalna. Kako je došlo do toga i zašto je to važno za HNK?

Mi smo suradnju započeli prije tri godine, a bila je inicirana suradnjom dvaju gradova: Zagreba i Sankt Peterburga. U mom prvom posjetu Sankt Peterburgu dogovorili smo se da će oblik suradnje zapravo biti razmjena, kako bi umjetnici, ali i gledatelji u oba grada imali priliku vidjeti najbolje izvedbe iz obaju gradova i upoznati umjetnike te imati uvid u dijelove kazališnih programa. Tako smo mi u HNK organizirali dva gala koncerta zvijezda sanktpeterburškog baleta, a potom prije dvije godine s iznimnim uspjehom gostovali s našom baletnom predstavom „Ana Karenjina“ u Aleksandrijskom teatru. Nakon Festivala sanktpeterburške sezone koji se kod nas odvijao ovih dana, mi u travnju sljedeće godine odlazimo u Sankt Peterburg gdje ćemo u tamošnjem Boljšoj teatru imati dvije izvedbe baleta „Smrt u Veneciji“. Uvijek me u takvoj vrsti kulturne suradnje zanima reciprocitet i sigurna sam da su tako oba grada na dobitku.

NACIONAL: Sezona počinje praizvedbom „Antigone“ Slavoja Žižeka u režiji Angele Richter, kako se birao repertoar, zašto Antigona?

Priča o Žižekovoj „Antigoni“ stara je više od pet godina. Još prije nego što sam i formalno ušla u HNK, sa Srećkom Horvatom ponudila sam Slavoju Žižeku da za nas napiše dramu. On se odlučio za „Antigonu“, odnosno za svoju verziju slavne Sofoklove tragedije. Drama je bila napisana upravo u trenutku kada sam preuzimala HNK, dakle u rujnu 2014. godine. Od tada smo tražili redatelja koji bi tu specifičnu dramu, koja u dijelovima, dakako, ima strukturu filozofskog eseja, adekvatno predstavio na pozornici nacionalnog kazališta. Odabrali smo njemačku redateljicu hrvatskog podrijetla Angelu Richter zbog njezine kazališne smionosti, da kroz nove tehnologije poveže kazališnim govorim dva vremena, ono antičko koje je ispisalo „Antigonu“ i ovo suvremeno u kojem se planetarno popularni filozof vraća „Antigoni“.

NACIONAL: Što publiku još očekuje u novoj sezoni? Opet ima iskoraka…

Pa nekako iskorake očekujemo i u Baletu, i u Drami, i u Operi. U Baletu je to svakako nova verzija „Orašara“ koji će doista na sceni predočiti pravu rusku bajku. U Drami uz završnu premijeru Čehovljeva klasika „Tri sestre“ pročitanog smionim autorskim rukopisom Bobe Jelčića koji izravno priziva traumatično vrijeme naše neposredne prošlosti, tu su i tri velika romana – „Idiot“ F.M. Dostojevskog, „Zbogom Berlinu“ Christopher Isherwooda i „Kafka na žalu“ Harukija Murakamija. A u Operi uz klasike „Madame Butterfly“ u koprodukciji s Fondazione Arena di Verona i „Lucia di Lammermoor“ u koprodukciji s pariškom Opéra Comique, Grand Théâtre de Geneve, Opéra de Rouen i Opéra de Montpellier, bit će izveden „Fantasio“ Jacquesa Offenbacha, a belgijski redatelj svjetske slave Ivo van Hove postavit će u zagrebačkom HNK muzičku dramu „Smrt u Veneciji“, u koprodukciji s Toneelgroep Amsterdam, londonskim Barbican Theatreom i pariškim Théâtre du Châtelet.

NACIONAL: Koliko ste razmazili publiku? Ona kao da očekuje neko iznenađenje ili će biti razočarana, laska li vam to?

Laska mi, ali je to ujedno i veliki izazov. Promišljam repertoar prije svega iz perspektive naše publike, odnosno poštujući, ili točnije pogađajući, njena očekivanja, što nije lako, a potom i iz senzibiliteta vremena u kojem živimo i ovog prostora, odnosno prepoznavajući one opsesivne teme koje naši umjetnici dijele s našom publikom. Prijašnjih sezona, sudeći po popunjenosti naših predstava i interesu na blagajni, uspijevali smo. Nadam se da će tako biti i dalje.

NACIONAL: Posljednjih nekoliko sezona HNK zaista ima velike hitove, ali ne stigne ih igrati koliko bi mogao zbog problema s prostorom, odnosno zbog nedostatka druge scene. Stoji li i dalje obećanje da se ta scena seli u NSK nakon predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a? Što će to omogućiti, kako će to poboljšati vaše poslovanje?

Obećanje stoji i mi se tome iznimno veselimo. Nekako je to i jedini izlaz za današnji HNK, budući da je na jednoj sceni doista nemoguće osigurati svim trima ansamblima jednaki pristup i jednake mogućnosti. Nerijetko se zbog toga čuju primjedbe, napose iz Opere, da nema dovoljno termina te da se ansambli ne mogu ispravno razvijati. S druge su, pak, strane također objektivne primjedbe naše publike, jer ne uspijevamo odigrati svoje hitove onako kako publika očekuje. Nova scena dovela bi do rješavanja tih problema jer bi se raspodijelio program te bi bilo više vremena i za pokuse i za izvedbe, a i ansambli i publika bili bi svakako zadovoljniji.

NACIONAL: Što očekujete u novoj sezoni, čemu se nekako najviše veselite?

Veselim se svakom novom projektu. No u ovoj sezoni veselim se i našem „europskom programu“ u prvih šest mjeseci sljedeće godine, tijekom predsjedavanja Hrvatske Vijećem EU-a. U tom programu mi ćemo ugostiti neka od najreprezentativnijih europskih teatara, dok će naši ansambli gostovati u Budimpešti, Bruxellesu, Lisabonu, Berlinu, Gdanjsku… Takva gostovanja i takvi kulturni susreti uvijek su uzbudljivi.

Komentiraj