Nezavisni odvjetnik Suda EU-a smatra slovenske zahtjeve neutemeljenima

Nezavisni odvjetnik Suda EU-a, Estonac Priit Pikamae, smatra da taj sud nije nadležan u sporu koji je Slovenija pokrenula protiv Hrvatske zbog navodne povrede europskog prava uzrokovane neprovedbom arbitražne odluke o granici, objavljeno je u srijedu u Luxembourgu.

“Svojim današnjim mišljenjem nezavisni odvjetnik Priit Pikamae Sudu predlaže da se proglasi nenadležnim za odlučivanje o tužbi koju je podnijela Slovenija”, rekao je, pročitavši sažetak mišljenja, nezavisni odvjetnik Maciej Szpunar. Szpunar je zbog odsutnosti Pikamaea pročitao mišljenje estonskog stručnjaka.
Nezavisni odvjetnici su posebnost Suda EU-a. Nezavisni odvjetnik ne zastupa ničije interese, ni stranaka, ni javnosti, nego samo daje stručno mišljenje o relevantnim pravnim pitanjima. Sud nije vezan mišljenjem nezavisnog odvjetnika.
Na temelju mišljenja nezavisnog odvjetnika teško da će se moći nazrijeti odluka Suda.  Dosadašnja praksa pokazuje da u predmetima koji se vode pred Velikim vijećem Suda EU-a, a to je slučaj i s ovom slovenskom tužbom, Sud slijedi mišljenje nezavisnog odvjetnika nešto malo preko 50 posto slučajeva. Ne možemo na temelju mišljenja nezavisnog odvjetnika prognozirati odluku Suda”, kaže glasnogovornik Suda Balazs Lehoczki.
U predmetima koji se vode pred Malim vijećem, odluke Suda su u oko 80 posto slučajeva u skladu s mišljenjem nezavisnog odvjetnika.
Odluka Suda može se očekivati u prvom polugodištu, a možda i u prvom tromjesječju sljedeće godine, rekao je novinarima glasnogovornik Suda Balazs Lehoczky.
S obzirom na to da je Hrvatska osporavala valjananost arbitražne odluke i odbijala po njoj postupiti zbog kompromitacije arbitražnog postupka, Slovenija je pokrenula postupak protiv Hrvatske na temelju članka 259 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i predložila Sudu EU-a da utvrdi da Hrvatska krši 2. i 4. članak Ugovora, koji govori o poštivanju vladavine prava i lojalnoj suradnji među državama članicama EU-a. Slovenija također tvrdi da Hrvatska krši uredbu o zajedničkoj ribarskoj politici, schengenskim propisima o kretanju osoba te direktive pomorskom prostornom planiranju.
Stajalište Hrvatske je da Sud EU-a nije nadležan odlučivati o zahtjevima Slovenije u navedenom postupku s obzirom na to da između dviju država nije doista riječ o sporu o primjeni i tumačenju prava EU, što bi bilo u nadležnosti Suda Europske unije. Hrvatska drži da u ovom predmetu postoji spor koji se odnosi na tumačenje i primjenu međunarodnog prava, koji treba rješavati primjenom pravila međunarodnog prava i za to predviđenim sredstvima mirnog rješavanja sporova, uključujući pregovorima.
Nezavisni odvjetnik najprije podsjeća na to da je cilj tužbe zbog povrede obveze utvrđivanje i prestanak ponašanja države članice suprotnog pravu Unije. Tako smatra da treba ispitati odnos  Sporazuma o arbitraži i predmetne arbitražne odluke s pravom Unije kao i provjeriti je li Unija njima obvezana.
U tom pogledu nezavisni odvjetnik ističe da je “Unija obvezana međunarodnim pravom u točno utvrđenim slučajevima, odnosno da je obvezana međunarodnim sporazumima koje je Unija sklopila na temelju odredaba Ugovorâ, zatim onima za koje Unija preuzima nadležnosti koje su prethodno izvršavale države  članice kao i običajnim odredbama međunarodnog prava kada Unija izvršava svoje nadležnosti. Međunarodni sporazumi koji ne potpadaju pod navedene slučajeve ne predstavljaju akte Unije niti je obvezuju.

Pozivajući se na sudsku praksu Suda, nezavisni odvjetnik podsjeća na to da teritorijalno područje primjene Ugovorâ odgovara objektivnoj zadanosti koju utvrđuju države članice i koja se Uniji nameće. Slijedom toga, on smatra da razgraničenje državnih područja ne spada u područje nadležnosti Unije i, u skladu s tim, Suda”, stoji u priopćenju koje je objavio Sud EU-a
Nezavisni odvjetnik je zatim proveo analizu zahtjeva Slovenije. Kada je riječ o odnosu između, s jedne strane, Sporazuma o arbitraži i arbitražne odluke i, s druge strane, prava Unije, on utvrđuje da taj sporazum ne potpada ni pod jedan od navedenih slučajeva u kojima je Unija obvezana međunarodnim pravom.
Što se tiče istaknute povrede vrijednosti vladavine prava i načela lojalne suradnje, “nezavisni odvjetnik smatra da je ta problematika samo akcesornog karaktera u odnosu na pitanje utvrđivanja kopnene i morske granice između dviju dotičnih država članica i da, posljedično, Sud nije nadležan za odlučivanje o tim prigovorima. Usto, nezavisni odvjetnik navodi da, prema sudskoj praksi Suda, načelo lojalne suradnje predstavlja samostalan temelj obveza u slučajevima u kojima je Unija bila stranka mješovitog sporazuma ili u slučaju izvršenja obveza koje proizlaze iz Ugovorâ. Međutim, ponašanje koje se stavlja na teret ne potpada ni pod jedan od tih dvaju slučajeva”.

“Što se tiče navodnih povreda obveza koje proizlaze iz zajedničke ribarstvene politike, nadzora granica i planiranja morskog područja, nezavisni odvjetnik primjećuje da se Slovenija poziva na premisu prema kojoj je granica utvrđena arbitražnom odlukom. No, on ističe da ta odluka nije provedena u odnosima između dviju dotičnih država članica. Iz toga zaključuje da – sa stajališta prava Unije – granica između tih dviju država članica nije utvrđena. Na temelju toga nezavisni odvjetnik zaključuje da Slovenija implicitno želi ishoditi izvršenje arbitražne odluke, što ne spada u područje nadležnosti Unije”, kaže se u priopćenju koje je objavio Sud.

“Navodne povrede prava Unije su akcesornog karaktera u odnosu na pitanje utvrđivanja granice između Hrvatske i Slovenije. Međutim, takvo utvrđivanje po samoj svojoj biti predstavlja pitanje međunarodnog javnog prava, za koje Sud nije nadležan”, zaključio je nezavisni odvjetnik Priit Pikamae.

Glasnogovornik Lehoczki kaže da će sada obje strane biti službeno obavještene o mišljenju nezavisnog odvjetnika, a nakon toga dobit  će i službenu obavjest kada će biti donesena odluka Suda.
Lehoczki dodaje da ponekad neka od strana uloži prigovore na ono što je rečeno u mišljenju nezavisnog odvjetnika, ali u takvim slučajevima Sud to u svojoj odluci samo zabilježi i odluči na temelju pravnih i činjeničnih elemenata koji su mu na raspologanju.
Također se ponekad nakon objave mišljenja nezavisnog odvjetnika zna dogoditi da neka strana zatraži ponovno saslušanje “ali to nije uobičajen način djelovanja Suda i gotovo u svim slučajevima takve argumente u presudi samo spomene a odluku donosi na  temelju pravnih i činjeničnih elemenata koje ima”, kaže Lehoczki.

Komentiraj