Dužan sam odgovoriti v.d. pročelniku Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije Zvonku Francu kojeg sam u ponedjeljak, 8. veljače, za potrebe prošlotjedne kolumne pitao kako je zamišljeno liturgijsko slavlje u srijedu, 10. veljače, ispred zagrebačke katedrale, na blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, i hoće li se poštovati važeće epidemiološke mjere. Franc je kazao (a ja sam prenio) da će se “osobe zadužene za liturgijsko slavlje truditi poštovati mjere” i da “vjeruje u savjesno ponašanje vjernika laika” (sic). Podsjetio sam ga na važeću odredbu Stožera civilne zaštite RH koja je uključivala mjeru fizičkog distanciranja: nalagalo se izbjegavanje bliskog osobnog kontakta u razmaku od najmanje dva metra u zatvorenom prostoru i 1,5 metara na otvorenom. Među nužnim epidemiološkim mjerama bila je i zabrana održavanja svih javnih događanja i okupljanja na kojima je prisutno više od 25 osoba na jednom mjestu.

Nakon što su te mjere žestoko kršili zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, organizator i predvoditelj te mise, kao i ostali koncelebranti, kako (nad)biskupi tako i svećenici i prisutni đakoni, akoliti, čitači i molitelji, među kojima se istaknula još jedna šampionka katoličkog licemjerja dr. Alemka Markotić (koja je nakon čitanja molitvene nakane na misi požurila na Prisavlje kako bi u Dnevniku HTV-a opet palamudila o tome kako se treba ponašati tijekom pandemije), upozorio sam Franca da mi je lagao.

On mi reče da nije, da je “rekao što je znao”. Na moje pitanje je li mu zaista bilo nepoznato da će slavlju prisustvovati osam biskupa i preko stotinu svećenika, hrpa služitelja, pjevača, čitača, prinositelja darova, molitelja, brdo ljudi iz službi HRT-a, nekoliko tisuća ljudi (među kojima i ogromna grupa vjernika zagrebačke Župe bl. Ivana Merza koja je hodočastila za zastavicama do katedrale kako bi proslavila desetu godišnjicu te župe), plus Bandić & Company plus predstavnici Vlade RH – i, konačno, da će u srijedu ZET “zaustaviti prometovanje svojih autobusa Kaptolom” (zašto bi se to uradilo ako će se pred katedralom poštovati mjere?) – Zvonko Franc je zašutio i vratio se u ono moralno ništavilo (Nadbiskupski duhovni stol) u kojem obitava i radi.

Ali ne, ovo neće u prvome redu biti kolumna o medijskom pokrivalu stidnih mjesta Stepinčevih fanova, ovo je kritika jednog totalitarnog uma. Ovo je odgovor gospodinu predvoditelju misnog slavlja koji je rekao da “netko može upasti i u zamku da se u takvim okolnostima u svojoj oholosti zatvori u sebe te licemjerno, umišljajući da je pravedan, sudi sve oko sebe, tražeći krivce, a istodobno ne mari za posljedice svoga ponašanje” te potom naglasio: “Dragi vjernici, čuvajte se lažnih proroka!”

Jer ja kažem: poštovani sugrađani i poštovane sugrađanke, čuvajte se lažnih bozanića!

Čuvajte se onih koji govore da se “vanjske okolnosti proganjanja istine o Blaženiku nisu puno promijenile”, jer taj koji uspoređuje 1946. i 2021. može to izgovoriti samo ako smatra da pred sobom ima budale koje se daju vući za nos. Čuvajte se onoga koji vam kaže da se “zapravo i ne radi samo o njemu”, da se, valjda, danas, kao i 1946., što, proganja i hrvatske građane? Kako? Tako što ih se pušta da bulazne o milosti i svetosti tako da se rugaju onima koji poštuju epidemiološke mjere i stenju jer se ovo stanje financijski ne da više izdržati?

Čuvajte se onih koji će vam reći da je “blaženi Alojzije Stepinac u sebi sažeo povijest Crkve i hrvatskoga naroda jednoga razdoblja” te “ima snagu simbola kao živi izraz života vjernika danas”, jer ako vam to govore, onda vam zapravo žele reći da niste ni dobri Hrvati niti katolici ako ne padate ničice pred kaptolskim huljama. Zašto, pak, “hulje”? Jer dok se mi svi savijamo i preživljavamo u nenormalnim uvjetima, oni se pitaju: “Što ćemo iz pandemije i potresa naučiti o temeljnim vrijednostima i o važnosti životnih oslonaca – obitelji, Crkve, društva i države?” A ja kažem da to pitanje na jednoj misi o Stepincu, usred strogih epidemioloških mjera, izgovoriti može samo hulja.

Pazite se i onih koji će vam reći da se Stepinac “u ime Boga i evanđelja neumorno zalagao za prava svakoga čovjeka” (tu laž je izrekao vojni biskup Jure Bogdan u Krašiću) jer je dovoljno provjeriti kako se, neću ovoga puta o Srbima, Stepinac zalagao za Rome koje su ustaše dovozile u Jasenovac brojeći tek nakrcane vagone, nikako glave i nikako osobe s imenom i prezimenom. Pazite se onih koji će vam reći da je Stepinac mjera vašega hrvatstva, da on “diže ponos svakog Hrvata” (rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente ml., isto u Krašiću). Čuvajte se, čuvajte se tih lažnih proroka, jer ovo je kraljevstvo licemjerja.

Ali moram nešto reći i o onomu kojeg ističu kao uzora. Opetovao je da mu je “savjest čista” i da si “nema što predbaciti”. Čovjek rođen od oca i majke, a bezgrešan. Prvi poslije Blažene Djevice Marije. Tito i Partija su od takvoga napravili mučenika. Ali ako ga katolici i Bozanićevi hrvateki hoće za sveca – bujrum. “To ionako ne govori više o pokojniku nego o živima”, napisao je jednom kolega Inoslav Bešker. Mogu li Bozanić, Markotić, Bandić, Grlić Radman i ostali pokazati da imaju kredibilitet i moralni autoritet? Ne, ne mogu! I to je cijela znanost oko toga pitanja o uzorima i prorocima. Jer oni su izdali evanđelje, ljudska prava, mir i ekumenizam. Badava im riganje vatre na one koji im stavljaju zrcala pred lica. Zrcala samo pokazuju kakvi su. Besramni.