Nacional je Ini, slično kao i Vladi, Ministarstvu zaštite okoliša i energetike i JANAF-u, postavio sljedeća vrlo konkretna pitanja:

1. Koliko je točno hrvatske nafte (nafte s hrvatskih naftnih polja) od 1. siječnja 2020. do danas putem naftovoda JANAF-a transportirano na preradu u Mađarsku?

2. Kada su se točno stekli tehnički uvjeti za dvosmjerni protok nafte JANAF-ovim naftovodom i kada je točno nafta prvi put puštena prema Mađarskoj?

3. Koliko je točno hrvatske nafte (nafte s hrvatskih naftnih polja) od 1. siječnja 2016. do danas transportirano na preradu u Mađarsku željezničkim ili nekim drugim putem?

4. Budući da prethodno za dva testna transporta Vlada odnosno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nije trebalo izdati dozvolu za izvoz hrvatske nafte, je li Ministarstvo zaštite okoliša u međuvremenu izdalo dozvolu za izvoz nafte i na što se točno ta dozvola odnosi?

5. Znači li to da je Vlada/Ministarstvo zaštite okoliša i energetike sada dala stalnu dozvolu za takvu praksu?

6. Znači li to da će se sva nafta koja se donedavno prerađivala u Ininoj rafineriji nafte u Sisku prerađivati u Mađarskoj odnosno u rafinerijama MOL-a?

7. Koliko će se godišnje hrvatske nafte na taj način prerađivati u Mađarskoj?

8. Koliko se godišnje hrvatske nafte prerađivalo u Ininoj rafineriji nafte u Sisku?

Iz službe Korporativnih komunikacija i marketinga Ine poslali su sljedeći odgovor:

“INA je krajem 2018. godine započela s programom INA R&M Novi smjer 2023., koji podrazumijeva koncentraciju prerade nafte u Republici Hrvatskoj u Rafineriji nafte Rijeka te transformaciju lokacije u Sisku u industrijski centar. Cilj programa je pretvoriti gubitak od u prosjeku milijardu kuna godišnje u dobit. Program također uključuje i izgradnju postrojenja za obradu teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka s kapacitetom od 4,5 kt godišnje, što pokriva potražnju na hrvatskom tržištu i izvoz. Naime, potražnja hrvatskog tržišta iznosi 2,7 kt godišnje. Trenutačno, INA prerađuje otprilike 4 kt godišnje, od čega 1,9 kt prodamo na domaćem tržištu. Ukupni kapacitet prerade kompanije iznosi 6,7 kt što je više nego duplo od hrvatskih potreba. Dakle, INA ne samo da zadovoljava potražnju na hrvatskom tržištu, već i izvozi na druga tržišta. Nafta s hrvatskih polja se prerađuje u Rafineriji nafte Rijeka, a dio se prodaje po tržišnim cijenama. Posljedično, riječka rafinerija prerađuje na učinkovitiji način 20% veće količine nafte u odnosu na ranije i one su dovoljne za pokrivanje potreba hrvatskog tržišta. S druge strane, Rafinerija nafte Sisak prerađivala je otprilike 20 % ukupne prerade sirove nafte u Hrvatskoj s kojom je podmirivala 15 % potreba tržišta.

INA je vodeći izvoznik derivata, no dio koji se odnosi na izvoz sirove nafte od 1. siječnja 2016. do danas je malen te iznosi oko jedne desetine ukupnih količina proizvedene domaće nafte. Nafta se do lokacije prerade prevozi raznim opcijama, uključujući i transport JANAF-om koji je omogućen u zadnjem kvartalu 2019. godine.

Trgovina naftom i naftnim derivatima uređena je tržišna kategorija za koju vrijede zakoni Republike Hrvatske i koje INA striktno provodi. Kao i svim poslovnim subjektima, cilj nam je ostvariti najveću ekonomsku vrijednost za naš proizvod te na taj način financirati projekte koji će osigurati održivi poslovni model.”