Donio sam Ireni Weber tanjur vrućeg čobanca i priopćio da je skuhan u dobrotvorne svrhe; SVATKO TKO UZME TANJUR čobanca donira po sto, dvjesto kuna. Mrko je dohvatila torbicu i promrmljala: ‘Uzimate za taj čobanac više nego Ramljak za svoje pomoćnike…’

Na, moderno rečeno, inventu povodom moje knjige “Kako bit hipster” u Jabuci zamalo sam popušio… kolumnu.

Ali da ne brzam. Invent je započeo sasvim pristojno, kuhali smo čobanac od četiri vrste mesa, pili vino, raspravljali o politici, novinarstvu i sličnim smoranama. Za prvu neugodnost kriva je isključivo moja pohlepa i mizerna socijalna inteligencija… Nakon što je ponestalo vina predviđenog za invent, trebalo je na šanku plaćati pića kao da je normalna večer u Jabuci. A nisam imao ni kune u džepu. Zadnjih tisuću dao sam za čobanac voditelju Jabuke, Stivu. A tako mi se jebeno pilo i pelinkovcima čašćavalo književne blogerice. Kao krava u djetelinu, uletio sam zamjenici povjerenika za Agrokor Ireni Weber, sjedila je s izdavačem moje knjige Brunom Barbićem. Navaljivao sam da svakako proba čobanac, svi se dave u njemu, a doslovno se, naginjući se nad lonac, zamalo udavio novinar Večernjaka Samir Mila. Irena je, nećkajući se, pristala…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj